Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/B

← A

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  B autor: Mirko Marjanović

C →

BABIĆ ĐULVAT, Sanja(Travnik, 26. ožujka 1965.). Pjesnikinja i romanospisateljica. Profesorica književnosti Gimnazije u Vitezu.

Djela: Oko rta Dobre Nade (pjesme, 1998.), Travnički nocturno (roman, 2000.).

BAGO, Slavo Antin (Čitluk, 7. veljače 1939.). Pjesnik i pripovjedač.

Djela: Odlepršao golub mira (pjesme, 1994.), Zaigrao korak (pjesme, 1995.), Ječe didove priče (priče, 1998.).

BAKARIĆ, Tomislav (Kljevci, Sanski Most, 10. siječnja 1940.). Dramski pisac i pripovjedač.

Djela: Kako je umro grad (roman, 1966.), Hrvatski triptih (drame, 1988.), Malleus maleficarum (drame, 1994.), Mrtva priroda s pticom (proze i drame, 1997.).

BAKOVIĆ, Stanko (Guber, Livno, 22. listopada 1945.). Pjesnik. Gimnaziju završio u Livnu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao sociologiju i filozofiju, gdje je i diplomirao i magistrirao. Predaje sociologiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Djela: Pjesme (1980.), Noć i san (pjesme, 1981.), Sunce i pepeo (pjesme, 1983.), Lepet duše (pjesme, 1990.), Jutro i sjena (pjesme, 1990.), Zvjezdani oluj (pjesme, 1991.), Ponoćne krijesi (izabrane pjesme, 1994.), Kasna večer (pjesme, 1999.).

BAKULA, Petar mlađi (Posušje, 29. listopada 1906. – Zagreb, 17. travnja 1997.). Pjesnik i pripovjedač. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, koje 1917. napušta i odlazi u Slavoniju. U Sandžaku, Srijemu i Slavonskom Brodu radio kao radnik, učio razne obrte i završio soboslikarski. Kao pripadnik radničkog pokreta, proganjan i više puta zatvaran. Radio je i kao odvjetnički solicitator i trgovački putnik u Zagrebu, od 1936. do 1946. službovao je u Središnjem uredu za osiguranje radnika, a potom je obavljao poslove korektora, lektora i tehničkog urednika.

Djela: Ogledalo vremena (pjesme, s V. Jurčićem, V. Mađarevićem i N. Šimićem, 1936.), Herzegowinisches Dorf (priče, 1937.), Besplatno putovanje (pjesme, 1976.), Pjesme i pripovijetke (1997.).

BAKULA, Petar stariji (Batin kod Posušja, 24. svibnja 1816. - Mostar, 2. listopada 1873.). Pisac. Početni humanistički studij završio je u Kreševu, a filozofiju i teologiju u Lucci (Italija). Pisao je na talijanskom, latinskom i hrvatskom jeziku djela iz raznih znanstvenih oblasti, od kojih najveću vrijednost ima njegov Schematismus.

Djela: Cenno storico Sulla provincia di Bosna (1848.), Breve compendio… (1853.), Pisma svetoiskazana od Ercegovčke redovničke čuvodržavi (1853.), I Martirii della missione francesca osservatne in Ercegovina (1862.), Hercegovina za devetnaest godinah vezirovanja Hali-pašina (ep, 1863.), Shematismus (1867.), Pravo mudroznanje za svakog čovika (ep, 1867.), Pribogoljubna bavljenja (1869.), Politika za svakog čovika, I (1869.), Politika za svakog čovika, II (1871.), Prodanje i život Jozipa patrijarke (1871.), Četiri dila godine (ep, 1871.), O francuskom i pruskom ratu 1870.-71. (ep, 1873.), Shematismus (1874.), Pjesme (1890.), Hercegovina prije sto godina (1970.), Sentenze; Inno sulla creazione; Colletta di diversi et odi; Osservazione filozofico-critiche; Sulla correzione dei nostri prossimi; Sveti Pavao apoštol (pjesma, 2642 stiha), Judita ovvaro Holoferno (pjesma, 1014 stihova), Čovjek, sunce, majmun (pjesma, 238 stihova), Italija (pjesma, 360 stihova), Pjesma o prvom stanju čovika (269 stihova), Popivke u čast Bl. Divice Marije (7 pjesama), Uzdisanje naroda hercegovačkog prama obćoj majki Slavjanskoj (pjesma, 477 stihova), Čovjek, sreća i nesreća (pjesma, 467 stihova), Pripravljanje na smrt (prijevod djela Alfonza Liguorija), Različite pisme (prijevod 19 himna), Poziv redovničke mladeži na nauke (rukopisi).

BALTIĆ, Jakov (Bukovica kod Travnika, 30. ožujka 1813. - Ovčarevo, 5. siječnja 1887.). Ljetopisac. Osnovnu školu pohađao je u Gučoj Gori, filozofiju i bogosloviju studirao u Madžarskoj. Bio dušobrižnik Hrvata u carigradskoj bolnici i predstavnik franjevaca Bosne Srebrene kod Porte.

Djela:Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754.-1882. (1991.), Turska slovnica, Život Marijana Šunjića (uništeni rukopisi).

BALVANOVIĆ, Vladimir (Travnik, 25. kolovoza 1930. – Bretanja, Francuska, 20. rujna 1970.). Esejist, književni i filmski kritičar, redatelj i scenarist. Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Kao redatelj potpisao 17 dokumentarnih filmova, napisao više filmskih scenarija. O knjigama i filmovima u sarajevskoj i pariškoj periodici (živio je u Parizu više godina, a pred Parizom je i izgubio život u prometnoj nesreći) ostavio je zanimljive tekstove.

Djela: Razgovori sa Žakom (proza, 1972.), Magija slike (eseji, 1975.), Lao-ce: Tao te king/Knjiga Puta i Vrline (prijevod, u suautorstvu s Liu Kia Hvajom, 2000.).

BAN, Danijel (Kreševo, 21. listopada 1857. – 14. rujna 1939.). Ljetopisac. Osnovnu školu, niže razrede gimnazije i novicijat završio u Kreševu, prvu godinu bogoslovije u Đakovu, ostatak u Ostrogonu. Kratko vrijeme pučki učitelj u Kreševu, zatim kateheta na Djevojačkoj školi sestara milosrdnica i Realnoj gimnaziji u Sarajevu. Doktorirao s biblijskom temom: Evangelium quartum, ejus auctor, argumentum et scopus.

Djela: Žepče (monografija, 1877.), Kronika (rukopis u arhivu Franjevačkog samostana u Kreševu).

BAN, Hrvoslav (Stobi, Makedonija, 13. kolovoza 1924.). Prozaist i dramski pisac. Od osmog mjeseca života živi u Zagrebu gdje završava pučku školu i gimnaziju te arheologiju i povijest umjetnosti. Od 1965. je u Rimu, studira bogosloviju i uređuje povijesnokulturnu rubriku hrvatskog programa Radio Vatikana. Godine 1972. zaređen je za svećenika u New Yorku. Od mladih dana piše prozu i dramu. Član je Hercegovačke franjevačke provincije i od povratka u domovinu (1992. godine) živi u Franjevačkom samostanu na Humcu kod Ljubuškog.

Djela: Bijeli plašt, Slika Čistilišta, Ulica tužnog anđela, Katarinski trg, Novoveški dječak, Pod vješalima slave, Oklopnik, Zamka na Jurjevskom groblju, Opsada, Kuga pod Kamenitim vratima, Dvoboj na Markovom trgu, Buntovnik na Manhatanu, Hrvatski Parsifal (knjige proze i drame).

BANDULAVIĆ, Ivan (Skoplje, danas Uskoplje, druga polovica 16. st. – prva polovica 17. st.). Pisac. Pretpostavlja se da je početne nauke i humaniora završio u fojničkom samostanu, filozofsko-teološki studij u Italiji. Djelovao je po Bosni i Dalmaciji. Suvremenik Matije Divkovića, prvi bosanski franjevac koji je svoja djela tiskao latinicom.

Djela: Pištole i evanđelja priko svega godišta (1613.).

BAOTIĆ, Anto (Kostrč, Orašje, 4. studenog 1944.). Pisac. Osnovnu školu pohađao u Tolisi i Orašju, a Srednju ekonomsku u Brčkom. Studij prava završio je na Pravnom fakultetu u Novom Sadu 1969. godine.

Djela: Svjedočenja zatočenika srpskih logora iz Posavine (u suautorstvu s I. Ilićem, dokumentarna proza, 1995.), Rat i život (fotomonografija, Oraško-šamačka bojišnica 1992.-1995, 1999.).

BAOTIĆ, Miroslav (Kostrč, Orašje, 3. ožujka 1948. – Zagreb, 6. travnja 1970.). Pjesnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom, novicijat u Kraljevoj Sutjesci, godinu filozofsko-teološkog studija na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za kratkog života nije uspio objaviti niti jednu knjigu. Posmrtno mu je objavljeno dvadesetak pjesama pod naslovom: Nemirni drvoredi. Dnevnik Posljednji drhtaji srca o četrdeset bolničkih dana još je u rukopisu.

BARBARIĆ, Mirko (Dragičina, Čitluk, 24. svibnja 1947.). Pisac. Pučku školu završio u Čerinu, a salezijansku Klasičnu gimnaziju u Križevcima. Filozofiju i bogoslovlje diplomirao u Zagrebu. U rujnu 1991. četnici ga zarobili u zadarskom zaleđu.

Djela: Pozdrav iz Knina 10.10. 1991. (zatvorska sjećanja, 1999.).

BARIŠIĆ, Rafo stariji (Oćevija, 24. srpnja 1797. - Široki Brijeg, 14. kolovoza 1863.). Biskup i pisac. Početne i humaniorne nauke završio u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Torinu. Još kao student napisao dvije filozofsko-teološke rasprave, a 1837. i 1838. uputio bečkom dvoru dvije spomenice u kojima opisuje teško stanje katolika u BiH.

Djela: Conclusiones ex universa philosophia selectae (1821.), Theses ex theologia selectae (1823.), Pištole i evanđelja (1840.), Paša duhovna (1842.), Obrana pravovjernoga i pravoslavnoga iliti rimokatoličkoga sveštenstva i naroda u Hercegovini turskoj (1853.).

BARIŠIĆ, Stipo (Komarica kod Dervente, 1918. - Doboj, 6. srpnja 1944.). Prozni pisac i pjesnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom, a teologiju u Sarajevu. Poginuo prilikom napada partizanskih ratnih zrakoplova na brzi vlak, kojim je putovao, nedaleko Žepča.

Djela: Pjesme Stipe Barišića (1976.), Tiha molitva (pjesme i proza, 1996.).

BARUKČIĆ, Andrija (Osredak kod Doboja, 11. studenog 1805. - Tramošnica, 16. travnja 1834.). Pjesnik. Osnovnu školu i humaniora završio je u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki studij nastavio u Budimu (do 1834.). Nekrologij sutješkog samostana bilježi da je bio Poëta insignis Latinus. U tramošničkoj Knjizi umrlih (Liber Mortuorum) o njemu je zapisano: Iuvenis hic arte poëtica multum excellebat.

Djela: Carmen elegiacum…Raphaelis Barischich (1833.).

BAŠIĆ, Jakov (Tomislav Grad, 4. listopada 1902. – Kalifornija, 1987.). Pjesnik i romanopisac. Podaci o njegovu školovanju nepoznati. Časnik u jugoslavenskoj vojsci, potom novinar zagrebačkih listova Merkur i Hrvatska pravica. U vrijeme 2. svjetskog rata vojni ataše NDH u Berlinu.

Djela: Knjiga bezimenih (dio pjesama potpisanih pseudonimom Vid Vidović, izbjeglički logor St. Martin kod Linza, Austrija, 1947.), Hrastov čvor-vitez divljine (roman, 1969.), Astro lirika (pjesme, 1988.).

BAŠIĆ, Stanislav (Broćanac, Posušje, 15. travnja 1945.). Pjesnik, pisac za djecu, književni kritičar i novinar. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom mjestu, a Učiteljsku u Mostaru. Kao učitelj radio u selu Kašče kod Vitine. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao povijest jugoslavenskih književnosti i hrvatsko-srpski jezik. U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH radio kao stručni suradnik. Urednik u Slobodnoj Dalmaciji u Zagrebu.

Djela: Glasnik (pjesme, 1969.), Žilište (pjesme, 1973.), Mame i tate (pjesme za djecu, 1976.).

BATINIĆ, Mijo Vjenceslav (Fojnica, 25. listopada 1846. – 26. kolovoza 1912.). Pisac. Osnove pismenosti stekao u Kupresu, humaniora je završio na Gorici kod Livna, filozofsko-teološki studij počeo u Bosni, a nastavio u Italiji i završio u Đakovu. Proučavao našu narodnu i crkvenu prošlost, osobito djelovanje franjevaca Bosne Srebrene.

Djela: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, I-III (1881/83/87.), Životopis fra Augustina Miletića (1883.), Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti (1885.), Uticaj franjevaca na političke prilike u Bosni (1887.), Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća 14.-20. (1913.).

BEGIĆ, Tihomir (Posuški Gradac, Posušje, 9. srpnja 1957.). Pjesnik i novinar. Nakon završetka Gimnazije u Posušju, diplomirao hrvatsko-srpski jezik na Pedagoškoj akademiji u Mostaru, a potom na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Djela: Odsjaj daljina (pjesme, 1996.), Posuški zbornik (u koautorstvu, 1996.), Ljetopis posuški (u koautorstvu, 1998.), Suze za tobom (pjesme, 1999.).

BELOVIĆ BERNADŽIKOVSKI, Jelena (Osijek, 25. veljače 1870. – Novi Sad, 30. lipnja 1946.). Romanospisateljica i etnografkinja. Osnovnoškolsku naobrazbu stekla u Osijeku, nižu gimnaziju završila kod časnih sestara u Đakovu, a Učiteljsku školu u Zagrebu, višu pedagošku u Beču i Parizu. Od 1894. do 1907. bila je profesorica Trgovačke škole u Sarajevu, potom dvije godine upraviteljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci gdje je i umirovljena.

Djela: Sto i deset narodnih igara (1890.), Iskrice iz svjetske književnosti (aforizmi, 1896.), Dječja psihologija današnjeg vremena (1899.), Poljsko cvijeće (narodne priče, 1899.), Meanderi (1900.), Iz mog albuma (1900.), Razgovor cvijeća (narodne priče, 1901.), Slikanje na drvetu, glini, kamenu, koži i dr. (1901.), O prirodi hrvatske vezilačke umjetnosti (1904.), Naše kevice (1904.), Hrvatska čitma (1905.), Album srpskih vezova (1906.), Hrvatski narodni vezovi (1906.), O razvitku naše narodne tekstilne industrije (1906.), O renesansi naše vezilačke umjetnosti (1906.), Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika (1907.), Mlada učiteljica (roman, 1909.), Božićnice (narodne pjesme, 1910.), Jabuka za dobru djecu u slobodnoj Jugoslaviji (1918.), Bijelo roblje (roman, 1923.), Jugoslavenski narodni vezovi (1933.), Prijevodi i rasprave o pučkom stvaralaštvu južnoslavenskih naroda na njemačkom jeziku.

BELJAN, Mira (Dobrići, Tomislav Grad, 16. studenog 1966.). Pjesnikinja.

Djela: I gnjev i bijeg (pjesme, 1993.), Sunce u venama (pjesme, 1996.).

BENAC, Aneta (Sarajevo, 16. ožujka 1954.). Pjesnikinja, književna kritičarka, novinarka. Pučko i srednje obrazovanje završila u Sarajevu, kao i Fakultet političkih nauka (odjel žurnalistike).

Djela: Plodan krčag (pjesme, 1976.), Priča o Dadi (monografija o dadaizmu, 1989.), Crno sunce (pjesme, 1996.), Jutro s licem molitve (pjesme, 1997.).

BENIĆ, Bono (Ćatići kod Kaknja, 1708. - Kraljeva Sutjeska, 27. ožujka 1785.). Ljetopisac. Kao desetogodišnak stupio je u Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, u kojem je stekao osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu. Filozofsko-teološki studij završio je u Italiji (Cremona). Zanimao se za našu narodnu i crkvenu prošlost. Njegov Protocollum conventus Suttiscae smatra se najvrjednijim i najopsežnijim ljetopisom XVIII. stoljeća na bosansko-hercegovačkom području.

Djela: Cum Auctor Epitome (1777.), Ljetopis sutješkog samostana (priređivač fra Ignacije Gavran, 1979.).

BENOVIĆ, Ljubica (Drinovci, 25. studenog 1955.). Pjesnikinja. Studij književnosti i filozofije završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U osnovnim i srednjim školama predavala hrvatski jezik i književnost. Utemeljiteljica časopisa za mlade Šalji dalje i njegova glavna urednica dvije godine. Urednica u Znanstveno-obrazovnom programu Hrvatske televizije. Piše i televizijske eseje i scenarije.

Djela: Kocka na putu (pjesme, 1983.), Cjelov samoće (pjesme, 1991.) , Oče naš (trilogija slikovnica, 1993.).

BEREZOVSKA, Vesna (Sarajevo, 24. rujna 1957.). Pjesnikinja.

Djela: Riječ protiv zaborava (pjesme, 1978.), Slovo od zdravlja (pjesme, 1984.).

BLAŽANOVIĆ, Ilija (Donji Hasići, Bos. Šamac, 22. lipnja 1965.). Pjesnik. Osnovnu školu pohađao u Hrvatskoj Tišini, Hasiću i Crkvini. Ekonomsku školu završio u Bos. Šamcu, a Višu ekonomsko-komercijalnu u Novom Sadu.

Djela: Pjesma moje duše (pjesme, 1997.).

BLAŽANOVIĆ, Luka (Donji Hasići, Bos. Šamac, 1957. - 1992.). Pjesnik. Osnovnu školu pohađao u Hrvatskoj Tišini, Hasiću i Crkvini, srednju u Njemačkoj, gdje je radio nekoliko godina. Poginuo 1992.

Djela: Posljednja pjesma (pjesme, 1997.)

BLAŽANOVIĆ, Stjepan (Donji Hasić, Bosanski Šamac, 20. lipnja 1953.). Pisac. Gimnaziju je završio u Gradačcu, Filozofski fakultet, magisterij i doktorat u Zagrebu.

Djela: Spomenica Hrvatske kulturne zajednice Stuttgart (1990.), Bosanska Posavina (povijesno-kulturni i gospodarstveni pregled, 1993.), Život i djelo Josipa Berkovića (studija, 1993.), Hrvatska čitaonica u Vrpolju 1893. - 1993. (monografija, 1993.), Novine Brodskog Posavlja 1894. - 1994. (pregled, 1994.), Hrvatski rječnik (1995.), Rječnik hrvatskog književnog nazivlja (1997.), Pisana riječ Hrvata Bosanske Posavine 1990. - 1997. (1997.).

BLAŽEVIĆ, Ivan Mato (Blaževići na tromeđi Bosne, Hercegovine i Južne Hrvatske, 1958.). Pjesnik. Osnovnu školu završio u Kazagincu (općina Tomislav Grad) i Aržanu (općina Imotski), a srednju i fakultet (elektrotehniku) u Splitu.

Djela: Dug ti vraćam (pjesme, 1994.).

BLAŽEVIĆ, Mato (Bosanski Šamac, 16. listopada 1893. - Slavonski Šamac, 1953.). Romanopisac. Pučku školu pohađao u Bosanskom Šamcu, brijački zanat u Sarajevu. Početkom 1914. mobiliziran u BH-3. regimentu, okružje Tuzla, koju su uglavnom činili Posavljaci. U ratu protiv Srbije, Italije i Rusije pisao je bilješke kasnije pretočene u roman Zaboravljeni grobovi. Objavio više pripovjedaka i drama.

Djela: Zaboravljeni grobovi I, II (roman, u okviru Sabranih djela, 1994.), Izgubljene bitke (roman, u okviru Sabranih djela, 1994.).

BOBAN Vjekoslav (Sarajevo , 23. veljače 1957 .). Pjesnik, romanopisac, esejist. Osnovnu školu i školu za tehničare (strojarski smjer) pohađao je u Osijeku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao komparativnu književnost i opću lingvistiku 1983. Radio kao urednik u više novina i časopisa (K, Studentski list, Polet, Pitanja, Quorum, Nadalje), u ZP Cankarjeva založba Ljubljana bio urednik hrvatskih izdanja, pojedinih knjiga u biblioteci Goranovo proljeće, koproducijskih izdanja Grafičkog zavoda Hrvatske, Dana, K. Krešimir, Naklade Jurčić itd. Uredio je prvi put u nas nekoliko slikovnih dvojezičnih rječnika: Englesko-hrvatski ili srpski slikovni rječnik (Zagreb-Ljubljana, 1987.), English Serbocroat Pictorial Dictionary (Oxford-Ljubljana, 1987.). Bio zamjenik glavnog urednika tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Glavni urednik izdavačke djelatnosti Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu

Djela: Nijednim umom zamišljeno (pjesme, 1975.), Izmišljotine jednog srednjoškolca (drama, 1977.), Orator (pjesme, 1982.), Kutija žigica (roman, 1984.), 64 priče 29 redaka (s Brankom Čegecom i Ivanom C. Kustićem, panorama hrvatske minimalističke priče, 1983.), Gangamon-ganglion, (pjesme, 1985.), Slovenska ljubavna poezija (s T. Pavčekom i L. Paljetkom, 1988.), Kritika sintetizma (eseji, 1990.), Jahačica na vjetru (priče, 1996.), Antikvarijat (pjesme, 1997.), Uskrsna priča sunčeva glasnika (novela, 1998.), Božić sunčeva glasnika (novela, 1999.).

BOGDANOVIĆ, Marijan ( Kreševo, 8. prosinca 1720. - Kreševo, 7. siječnja 1772.). Ljetopisac. U kreševski samostan stupio u dvanaestoj godini i tu je stekao osnovnu naobrazbu, te započeo novicijat. Filozofsko-teološki studij završio u Napulju. Od 1765. do 1771. pisao je Ljetopis kreševskog samostana na latinskom jeziku, te manjim dijelom na hrvatskom i bosančicom.

Djela: Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu (1918.), Ljetopis kreševskog samostana 1765. - 1817. (1984.).

BOR, Hrvoje - Hrgić, Ljubo (Zenica, 1. travnja 1908. - 16. svibnja 1976.). Pjesnik, pripovjedač, putopisac. Osnovnu školu je završio u Zenici, gimnaziju u Visokom, novicijat u Fojnici, filozofsko - teološki studij u Sarajevu, romanistiku u Beogradu i Parizu. Spisateljsku djelatnost započeo kao gimnazijalac u listu Cvijet. Pisao novele, pripovijesti, lirske pjesme, putopise, reportaže.

Djela: Molitva pred odlazak (pjesme, 1970.), Posljednji krug (pripovijetke, 1999.), pripovijetke i književne kritike - u časopisima.

BOROZAN, Nenad Valentin (Mostar, 31. prosinca 1949.). Pjesnik i novinar. Pedagošku akademiju (odjel jugoslavenskih književnosti i materinski jezik) završio u Mostaru.

Djela: Osipalo se proljeće (pjesme, 1971.), Sudbine i bezbrižja (pjesme, 1975.), Put do dana (pjesme, 1980.), Boj i svjedokinja (pjesme, 1985.), Oštrica stud (pjesme, 1987.), Svir po sjenama (pjesme, 1995.), Molitva s anđelom (pjesme, 1998.)

BOSILJEVAC, Drago (Sarajevo, 11. kolovoza 1894. - Split, 2. rujna 1935.). Putopisac. Školovao se u Sarajevu, Hvaru, Kotoru i Zagrebu i postao svećenik. Dvadesetih godina otišao u Južnu Ameriku kao misionar. Vrativši se u Split, napisao i objavio djelo Po Južnoj Americi. Osim njega, u sarajevskom Katoličkom tjedniku objavio je u nastavcima svoja Nedjeljnja razmatranja.

Djela: Po Južnoj Americi (1928.)

BOŠKOVIĆ, Marko (Crnići, 2. siječnja 1933.). Pjesnik.

Djela: Pod kupolama sunca (pjesme, 1988.).

BOŠKOVIĆ, Zdenko (Tuzla, 11. prosinca 1957.). Pjesnik. Rudarski tehničar. Živio i radio u Mostaru. Sada živi u mjestu Roggel (Nizozemska).

Djela: Miris Mostara (pjesme, 1999.).

BOŽIĆ, Josip Dobroslav (Jošava kod Odžaka, 11. rujna 1860. - Steelton Pa, SAD, 17. siječnja 1900.). Pisac. Školovanje započeo kod franjevaca u Potočanima, nastavio kao trgovački pomoćnik u Odžaku i B. Šamcu, onda se ponovno vratio franjevcima na Plehan. Godine 1875. prešao u Kraljevu Sutjesku, gdje je započeo novicijat. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Plehanu, Tolisi, Ostrogonu i Gučoj Gori. Početkom 1894. iz Kraljeve Sutjeske odlazi u Ameriku, na poziv američkih Hrvata, gdje, uz pomoć biskupa Strossmayera, u Allegheny (Pitsburgh), osniva prvu hrvatsku rimokatoličku župu.

Djela: Bosansko-hercegovačko agrarno pitanje i povlastice dane bosanskim franjevcima od pojedinih sultana (1886.), U spomen otkrivanja obeliska u Bos. Brodu dne 16. rujna 1885. (1888.), Devet ljubljenih dužnosti (1888.), Novi prijatelj Bosne I, II (1888/91.), Albanija (zaplijenjeno) (1892.), Uspomena rimokatoličke župske crkve pohoda bl. Dj. Marije u Banja Luci i Banja Luka s okolicom (1893.), Novi prijatelj Bosne III, IV (1894/1896.), Misao i rad muhamedanacah u Bosni-Hercegovini (1896.), Uspomena-opomena starješinstvu bosanskih franjevaca (1897.).

BRAČULJEVIĆ, Lovro (Budim, 1685. - 21. studenoga 1737.). Pisac. Ne zna se gdje je učio škole i kada je stupio u franjevački red. Bio je među prvim lektorima na budimskom Franjevačkom bogoslovnom učilištu, koje je 1722. proglašeno generalnim. Istaknuti graditelj hrvatske kulture i književnosti među bačkim Hrvatima. Znatno je pridonio razvoju hrvatskog jezika i ortografije (u bunjevačku knjigu prvi je uveo narodni jezik i fonetski pravopis, postavivši sto godina prije Vuka pravilo: Piši kako govoriš).

Djela: Uzao scerafinske (nascki) goruchie gliubavi (1730.), Dobar put (1730.).

BRALIĆ, Krunoslav Kosta (Polje kod Travnika, 30. srpnja 1863. - Rim, 27. studenoga 1901.). Pisac. Osnovnu školu završio je u Docu, novicijat započeo u Fojnici, teologiju studirao u Peši i Asizu.

Djela: Konstantinovo krštenje (prijevod djela D. Honorata, u Glasniku jugoslavenskih franjevaca, 1890.), Kako i o čemu se ima pisati i čitati (Glasnik jugoslavenskih franjevaca, 1891.), Priručni tumač (1891.), Jurisprudentia canonico-regularis (1895.), Skromni nazori o sjedinjenju crkava rimo-katoličke i grčko-istočne (1896.), Monografia storica sulle crudelta musulmane in Bosnia-Ercegovina (1898.).

BREŠIĆ, Vinko (Grgurići, Livno, 17. kolovoza 1952.). Pjesnik i književni povjesničar. Završio Filozofski fakultet u Zagrebu na kojem predaje hrvatsku književnost. Izučava hrvatsku književnu periodiku i bibliografiju. Bibliografiju hrvatskog pjesništva osamdesetih (1980. - 1989.) sastavio i objavio u trećem svesku Zrcala, časopisa čiji je osnivač i urednik.

Djela: Srebrni dlan (pjesme, 1971.), 44 pjesme (1977.), Dobriša Cesarić (studija, 1984.), Časopisi Milana Marjanovića (studija, 1990.), Dragi naš Šenoa (studija, 1992.), Novija hrvatska književnost (1994.), Knjiga o Virovitici (1999.).

BRIGIĆ, Dubravko (Tomislav Grad, 2. veljače 1959. - Vancouver, 23. prosinca 1998.). Pjesnik i novinar. Školovao se u Sarajevu (Fakultet političkih znanosti, odjel žurnalistike) u kojem živi od 1964. Radio kao novinar na TV Sarajevo/TV BiH.

Djela: Papiri (pjesme, 1983.), Alfabet mrtvih ljudi (pjesme, 1996.), S ove strane života (priče, 1999.), Zenit Jekovac (pjesme, 2000.).

BRIŠNIČANIN, Šekelja, Marko (Tomislav Grad, 1958.). Pjesnik.

Djela: Vrisak krša (pjesme, 1985.).

BRKIĆ, Ciprijan (Studenci, 3. veljače 1868. - Drinovci, 28. srpnja 1945.). Pisac i sakupljač narodnog blaga. U franjevački red stupio 26. studenoga 1884. Teologiju studirao u Sieni (Italija). Profesor tjelovježbe na širokobriješkoj gimnaziji, a potom kapelan, župni pomoćnik, župnik, samostanski vikar i vjeroučitelj u Duvnu, Klobuku, Kočerinu, Glavatičevu, Humcu, Konjicu, Mostaru i Drinovcima. Sabirao narodno blago, zapisivao pripovijedanja i opisivao narodne običaje.

Djela: Miho, Ivan Strašni sud (epovi u rukopisu), Focij i Slaveni (povijesne rasprave u rukopisu), Bitnica, Hrvatski rječničić, Jezgra, Prijedlog za uređenje hrvatskog jezika, basne i priče i dr. (radovi u rukopisu).

BRKIĆ, Franjo (Voljice, Uskoplje 1937.). Pjesnik.

Djela: Žeđ (pjesme, 1964.).

BRKOVIĆ, Arhanđeo (Vareš, 11. travnja 1873. - Sarajevo, 28. siječnja 1939.). Prozni pisac i esejist. Osnovnu školu završio je u Gučoj Gori, u franjevački red ušao u Fojnici, teologiju studirao u francuskoj (četvrtu godinu u Petrićevcu).

Djela: prozni sastavci i eseji - u periodici.

BUBALO, Jakov (Turčinovići, Široki Brijeg, 22. kolovoza 1933.). Pripovjedač, dramski pisac i književni povjesničar. Studij filozofije i teologije završio je u Sarajevu 1962. Od 1967. do 1974. profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Splitu. Od 1974. je u Franjevačkom samostanu u Tomislav Gradu gdje uređuje list Naša ognjišta (Sveta baština).

Djela: Kamen nije nijem (dramska kronika, 1972.), Nebo u kamenu (pripovijesti i crtice, 1980.), književnopovijesne studije - u periodici.

BUBALO, Janko (Turčinovići, Široki Brijeg 31. siječnja 1913. - 27. veljače 1997.). Pjesnik. Osnovnu školu i šest razreda gimnazije završio je na Širokom Brijegu, potom stupio u franjevački red na Humcu (1932.). Nakon novicijata, sedmi i osmi razred gimnazije pohađao na Širokom Brijegu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Mostaru, a završio u Wroclawu (Šleska).

Djela: Koraci od jučer (pjesme, 1973.), Na rubu ništavila (pjesme, 1974.), U nedogled okrenut (pjesme, 1974.), Između sna i zastava (pjesme, 1975.), Raspon trenutka (pjesme, 1977.), Gorko drvo (pjesme, 1979.), Blagoslov darivanja (izabrane pjesme, 1983.), Apokaliptični dani (memoarska proza, 1992.), Na kraju žetve (izabrane pjesme, 1995.).

BUBALO, Marija Ancila (Turčinovići, Široki brijeg, 19. travnja 1943.). Pjesnikinja. Poslije pučke škole i gimnazije na Širokom Brijegu, diplomirala jugoslovenske književnosti i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1962. članica je hercegovačke provincije Školskih sestara franjevaka. Obnašala službu odgojiteljice i zamjenice provincijalne poglavarice, profesorice hrvatskog i njemačkog jezika u Dubrovniku i Mostaru.

Djela: Tražim svoje korijene (lirske meditacije, 1993.), Kuma Manda (priče, 1997.).

BUBALO, Nikola (Ilići, Mostar, 25. listopada 1883. - 16. siječnja 1924.). Pjesnik i putopisac. Gimnaziju je pohađao u Mostaru, završio u Požegi. Školovanje je nastavio na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali studij prekida i stupa u državnu službu u računarskom odjeljenju u Sarajevu. Iz Sarajeva prelazi u Mostar kao službenik u financijskoj direkciji, gdje potom obavlja dužnost knjižničara hrvatske javne knjižnice Martić. Bio je član Hrvatske pučke stranke i predsjednik Hrvatskog katoličkog seniorata u Mostaru.

Djela: Za školskog odmora (pjesme, 1906.), Put kroz Bosnu i Hercegovinu (1912.), Esperantska gramatika i Esperantsko-hrvatski rječnik (s D. Maruzzijem, 1923.).

BUCONJIĆ, Nikola (Neum Klek, 15. rujna 1865. - Sarajevo, 24. svibnja 1947.). Pjesnik, romanopisac, etnograf i povjesničar. Pučku školu završio je u Stocu, gimnaziju pohađao u Sarajevu. Nakon šest završenih razreda, školovanje nastavio u sarajevskoj Učiteljskoj školi. Njegov izvanškolski rad u Mostaru bio je uzrokom premještaja u Bugojno, po kazni. Isti razlog bio je i za premještaj iz Bugojna u Doboj. U Zagrebu polaže ispit za učitelja građanskih škola i tako postaje upravitelj škole u Doboju,potom i u Tuzli. Osim u navedenim mjestima, radio je i u Brčkom, Travniku i Sarajevu.

Djela: Život i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini (1908.), Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca (1910.), Ljiljanke (pjesme, (1917.), Franjo Josip I. (pjesme, 1917.), Grof Petar Zrinjski i knez Krsto Frankopan (1920.), Grob do groba (roman, Katolički tjednik, 1942/43.), Gazi Husrev-beg, Bitka na Krbavskom polju (epovi).

BUCONJIĆ, Paškal (Drinovci, 2. travnja 1834. - Mostar, 8. prosinca 1910.). Biskup i pisac. U franjevački red stupio 1851. godine. Filozofske i teološke znanosti završio je u Italiji, u Rimu položio ispit za profesora filozofije i kao profesor ostao na tamošnjem franjevačkom učilištu. U Hercegovinu se vratio 1886. i bio profesor na Širokom Brijegu, zatim je župnik u Drinovcima, gdje gradi velebnu crkvu.

Djela: Govor u slavu slavjanskih apostola sv. Ćirila i Metoda (1863.), Un cenno semplice sulle cause principali dell insurrezione delle populazioni christiane in Hercegovina (1875, prijevod A. Nikić-Kratak osvrt na glavne uzroke ustanka kršćanskih naroda u Hercegovini), Pastirnica svećenstvu i vjernom puku (1880.), Okružnica (1888.), Schematismus dioecesium Mandertriensis et Dumnensis itemque Marcano - tribuniensis pro anno 1892. (1892.), Okružnica o kršćanskoj ženidbi (1892.), Schemtismus…pro anno 1899. (1899.).

BUDAK, Pero (Trebinje, 21. lipnja 1917.). Pjesnik, romanopisac, dramski pisac i esejist. Studirao medicinu u Zagrebu i usporedno s njom i glumačku školu koju je završio 1942. U uagrebačkom HNK bio glumac (od 1940.), u Kerempuhovu vedrom kazalištu redatelj (1949. - 1950.), kao i u kazalištu Komedija (1950. - 1953.). Potom je direktor Zagrebačkog dramskog kazališta (1953. - 1970.) i Nakladnog zavoda Matice hrvatske (1970. - 1981.).

Djela: Mećava (drama, 1952.), Lipe su procvale (pjesme, 1953.), Klupko (komedija, 1955.), Suvremeno kazalište (esej, 1956.), Kazalište, publika (esej, 1957.), Svjetionik (drama, 1958.), Na trnu i kamenu (komedija, 1959.), Tišina! Snimamo! (komedija, 1961.), Život pod reflektorima (drama, 1961.), Proljeće bez ljeta (drama, 1963.), Zaboravljeni (drama, 1965.), Dlanom o dlan (vesela igra, 1965.), Kolo (pjesma, 1966.), Pun pogodak (libreto, 1966.), Svileni konac (pjesme, 1968.), Žedan izvor (drama, 1968.), Potez kistom (drama, 1969.), Nakot Balabana (drama, 1981.), Nailaze vode (roman, 1996.).

BUDIMIR, Nevenka (Donja Ričica, Uskoplje, 22. lipnja 1957.). Pjesnikinja. Osnovnu školu završila u Pavić Polju, a srednju u Uskoplju. Živi i radi u Podgradu.

Djela: Prosinac pozdravlja Uskoplje (zajedno s N. Plejić i J. Kolakom, pjesme, 1996.), pjesme u panorami Petnaestorica (2000.).

BUDULICA, Ivica Strikan (Usora, 1957.). Pjesnik i pripovjedač. Školovao se u rodnom mjestu.

Djela: Šuma bez drveta (pjesme, 1996.), Božja janjad (pripovijetke, 1997.).

BUJHER, Đuro (Osijek, 26. ožujka 1855. - Sarajevo, 12. siječnja 1909.). Pjesnik, književni kritičar, pisac udžbenika i filoloških rasprava, prevoditelj s njemačkog i na njemački jezik. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Osijeku, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao četiri semestra klasične filologije. Radio u Gimnaziji u Osijeku, onda mobiliziran i poslan na bojišta Bosne, odakle se ponovno vraća u osječku Gimnaziju. Godine 1881. prelazi u Bosnu i postaje upravitelj osnovne škole u Banjoj Luci. Dvije godine kasnije je u Sarajevu, u Obrazovalištu za pomoćne učitelje, koje prerasta u Učiteljsku školu, u kojoj je profesor i ravnatelj.

Djela: Njemačka vježbalica za treći razred osnovnih škola u Bosni i Hercegovini (1889.), Jezikoslovna nastava na osnovnoj školi (1891.), pjesme, crtice, književne kritike, putopisi, filološke studije - u periodici; prijevodi s njemačkog i na njemački jezik.

BULJAN, Slavica (Kuljenovci, Derventa, 14. travnja 1953.). Pjesnikinja. Poslije osnovne škole u rodnom mjestu i Travniku, Medicinsku školu završava u Sarajevu i diplomira na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu. U red sestara Kćeri Božje ljubavi stupila 1973. Kao medicinska sestra djelovala u Dunavu (Kosovo) i Bitoli (Makedonija) te bila tajnica Provincije u Zagrebu.

Djela: Zavjet krvlju potpisan (dokumentarna proza, 1996.), Psalmi srca (pjesme, 1997.), Dar i uzdarje (1998.), Razmišljanje o Isusu i s Isusom (1999.), Idem služiti Isusu (1999.).