Prijeđi na sadržaj

Laban i Jakov sklapaju savez

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Laban i Jakov sklapaju savez

43 Laban odgovori Jakovu i reče: » Te kćeri su moje kćeri, ti sinovi su moji sinovi, te ovce su moje ovce, sve što ti vidiš je moje. Što ću ja učiniti mojim kćerima? Za njih danas ili za sinove koje su one rodile? 44 Hajdemo, vrijeme je sklopiti jedan savez, ti i ja, i da bude jedan svjedok između mene i tebe. «  45 Jakov uze jedan kamen i podiže ga kao stelu3. 46 Jakov reče svojoj braći: » Nakupite kamenja «, i oni uzeše kamenja od kojeg načiniše jednu gomilu. Oni jedoše na toj gomili. 47 Laban ga nazva Jegar - Sahaduta, a Jakov ga nazva Galed1. 48 Laban reče: » Ova je gomila danas svjedok između mene i tebe «; zato se zove Galed - to jest Gomila-svjedok - 49 i Mispa2 - to jest Mjesto-vrebanja - o čemu on reče: » Nek' GOSPOD vreba između mene i tebe kad budemo jedan drugome izvan vidika. 50 Ako poniziš moje kćeri, i ako uzmeš još žena osim mojih kćeri, vidiš da, čak i ako nitko nije s nama, Bog je svjedok između nas. «  51 Laban reče Jakovu: » Evo ove hrpe kamenja koje sam ja bacio između mene i tebe, evo te stele. 52 Ta je hrpa kamenja svjedokom, ova je stela svjedok. Ja, ja prisežem da Noinih prijeći tu hrpu u pravcu prema tebi, ti prisežeš da tu gomilu ne ćeš prijeći u mom smjeru - tu stelu - pod prijetnjom nesreće3. Nek' Bog Abrahamov i Bog Nahorov štite pravicu između nas. « - Bio je to Bog njihovog oca - Jakov priseže Stravom Izakovom4, svojeg oca. 54 Jakov ponudi jednu *žrtvu u planini. On pozva svoju braću5 na objed; oni pojedoše objed i provedoše noć u planini. 32 1 Laban se diže u rano jutro, zagrli svoje kćeri i svoje sinove1, blagoslovi ih i vrati se kući.