Kristalna tvar smrti

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Nad grobom Antonia Machada
Aj Antonio Machado!
I hrvatski pjesnici imaju čudnu navadu umirati mladi
u neimaštini u jadu bolesni umorni od početka i od
svršetka
u ignoranciji napušteni u zajedničkim grobnicama bezimeni
o trošku
općine ili Caritasa po tim Barcelonama, Zelengorama, Buenos Airesima, Galicijama
i drugim visovima i rupama zemljopisnog ili povijesnog
reljefa
po čitankama ili istjernicama iz njih ostave svjetlosne tragove
kosmičkog
podrijetla svoje osobe procvale u eksploziji riječi
koja
ne odjekuje već udiše okolni smijeh i rane nataložene
u sebi
gdje ih oposebljuje amalgam filigran program
slogan
l' âme, l'esprit, fit, but, pute, butte i nesit ne-
sit
ne-gasan gladan i žedan i nema stan ni
prazan
akamoli djecom ženom namještajem ostavom
natrpan
snom tišinom sjetom srećom toplinom
mirom
i onda taj prijezir taj prah sa zvijezda
posvuda
u oku u uhu u muku i u jauku da se
bude
da se dogodi zbude stane i plane
fini
dah u sintaksi fijuk biča u fonemu "h"
hrvatski
uzdah prešutan izdah udušen predah
ujaukan
bilo bi prostije prosto nestati pasti u zaborav
ući
u slavu vođe u pomak u otklon prodor
zator
i zatvor gdje svjetlo umire tišina gdje spava
zvuk
ponire mrak izvire odjek odbija zastati
na tren
na usnama tik do nepca na vrh jezika iščupanog posve
hrvatskog
posve umilan vokal nježan konsonant
hrvatski "h"
genitivan posesivan poseban začudan budan
i poguban
predan odan jezik hrvatskoj usni natučen i
i natekao
nabubrio naoštren, profinjen probran prodoran
obilan
sav u cvjetanju osipanju oranju sijanju
kopanju
razmnažanju oplođavanju razvijanju razdiranju
rasprostiranju
protjecanju rastvoren potocima morima rijekama jezerima
morima
oceanima tik do obala lukama krcat
zajedničkim
općim komunalnim po vukojebinama planinskim
grobnicama
punim istine grobovi stokovi istine smrti jezika istine
hrvatskog
koji plodan obilan moćan tako bolan i sav radostan
pršti
lomi stege razdire naplavine razmiče mrak uzdiže
uzdah
nadahnjuje nadaljuje razgaljuje rastjeruje rasprskuje
sveudilj
u šir u duž u vis u srs u trs u prs i u rasprs
sjemena
svjetla klice dana koštice zvuka
jezgre
plama ogrozde zanosa latice uznosa
jagode
slobode i ploti u paprati i slasti u
bilosti
i raskoši podneva i bljesku vokala i oblosti
vala
i toplini misli i bliskosti plamena Hrvatu iz
kamena
od čvrstoće tvari govora čvrstoće nataložene
kristalne
tvari smrti rano po navici prerano umrlih pjesnika mladih
hrvatskih