Kraljici Kristini

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kraljici Kristini
autor: Junije Palmotić

Pjesma je upućena švedskoj kraljici Kristini, slavnoj obraćenici i utemeljiteljici rimske akademije ARCADIA. Izvorno je zamišljena kao posveta uz Kristijadu. Međutim, Kristijada je poslije pjesnikove smrti tiskana s posvetom kardinalu Francescu Barberiniju, dubrovačkomu prijatelju i zagovorniku Dubrovnika pri Svetoj Stolici (i počasnomu građaninu Dubrovnika).


Kraljici Kristini

    O Kristina, ke svud pieva
primiena se nebu viera,
viečna časti svieh kraljeva,
nova zviezdo od sievera!
    Isukrstu, Božjem sinu,
ti po imenu srećno slična,
nad kraljevsku veličinu
kiem si svuda slavna i dična,
    zraku imena svietla tvoga
da odgovore svietlja dila,
kraljevstva si sievernoga
silnu krunu pogrdila,
    a to er videć da u sieveru,
u komu si porođena,
kroz neugodnu poluvieru
gospoduje noć pakljena,
    voliela si sama sebi
bez kraljevstva bit kraljica
neg visokom kralju od nebi
kraljujući neviernica.
    Namiesnika tim Božjega
cieć podane s neba oblasti
vrh svieh ljudi najvišega
nebo i zemlja koga časti,
    s poklonom si srce verna
prid čestite noge pala
i gospostva tva sieverna
i raskoše njih puštala,
    ter s pogrdom plemenitom
izgled dala viekoviti
da je taština vladat svitom,
a protivna Bogu biti.
    S hrabrenosti tač velike,
s ke dostojna poprav jesi
u najslađe da jezike
klikuju se tvoji tvoji uresi,
    ja poklanjam na čas tvoju
slovinske ove moje piesni
Isukrstov koje poju
čudni život i uresni.
    Tiem, kraljevska dievojčice
na dar moje trude primi
i gosposko tvoje lice
vedro i blago svrni k njimi.