Kršćani

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kršćani
autor: Zlatan Jakšić




Kad se natašće opije Pelin Roko,
najpri se usrtripa na desno oko,
onda počimju domaće batoške
i beštimje bez toško.

Roko je za beštimje specijalista,
nikad mu se ne ponavja dva puta ista
i svaka mu je je od mista.

Najpri se ufati crikve,
i cilega iventara
počam od oltara
pa do tikve
svetega Roka.
Ne izgubi iz oka
kandilere, torce, kandele,
relikuje male i vele,
križ i kalež
i časni svećenički stalež.

Onda beštimje još finije ospe
na sve moguće Gospe:
od Ruzarija,
koja jema krunicu,
od Karmena koja mu čuva punicu,
od Pompeja koja šijatiku liči,
od Sedam žalostih ča mu na ženu sliči,
Gospu od sniga,
Gospu mirašku
i Gospu sinjsku
onu vlašku!

Pa kad su litanije došle kraju,
stane obrćat svece po raju,
pjutošto svetega Jeru,
koji jema fjeru
u Pučišća,
di su mu prodali barataši tovara
od dvajst i dva godišća.

I pokle u raju puno tega očisti,
Roko se Pelin u konobu pripomisti
za razbivat.
A razbije ča mu dojde pod škotu,
ne prašća dimijani, dižvi ni potu,
batije šešule, maštile i ostalu robu
koja spada u težašku konobu.

Njegova je žena dobra kršćanka,
voli svece i svetice,
čini devetnice
i sluša po dvi mise,
pa jon dojde za utopit se
od strašnih beštimjih.

Ma isto bi ona volila
da Roko beštima tri noći i dana
nego da jedna jedina dimijana
ostane bez grćana;
ili da nju, ne daj Bože, plesne
beštija pijana.