Konferencija za novinstvo Franje Tuđmana 6. listopada 1995.

Izvor: http://predsjednik.hr/Zagreb6.Listopada1995

Konferencija za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tudjmana

odrzana 6. listopada 1995. u Predsjednickim dvorima (Pocetak u 12,00 sati)

         NATASA RAJAKOVIC:

         Dame i gospodo dobar dan i dobro dosli. Otvaramo konferenciju za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tudjmana. Zeljela bih samo napomenuti da ce konferencija trajati 50 minuta. Najljubaznije vas molim da postavljate sto kraca, preciznija pitanja i da se predstavite kada postavite pitanje. 

Kolega Curic, izvolite.

         JOZO CURIC (Hrvatska televizija):

         Gospodine Predsjednice, velike su vijesti iz Bosne, ali ja bih ipak poceo o unutarnjoj politici. Komentirajte trenutno stanje pred izbore, mozete li nesto vec reci o HDZ-ovoj drzavnoj listi i o izjavama nekih vasih duznosnika da cete biti dozivotni predsjednik, ban ili kralj Hrvatske?

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Ni jedan od mojih duznosnika to nije rekao, ako mislite pod tim mojim da je imao moje odobrenje. To je najobicnija glupost da bi se Hrvatska proglasila banovinom jer je ona suverena drzava. A isto tako niti je meni palo na kraj pameti da bih mogao prihvatiti takav prijedlog, bez obzira sto primam takvih pisama, i to mozda ih ima vec desetak, niti je u drzavno-politickom vodstvu Hrvatske razmatrana uopce takva zamisao da bi Predsjednik sadasnji mogao biti dozivotni.

         Prema tome, to smatram politickim misljenjem pojedinaca koje nema veze ni samnom niti sa, kao sto rekoh, misljenjem u vecinskoj stranci HDZ. 

         A, sto se tice izbora, danas ce biti predane liste i sve ce se vidjeti. Mislim da ce izbori koji su pred nama pridonijeti ucvrscenju demokratskog poretka i ozbiljnosti visestranacke parlamentarne demokracije u Hrvatskoj.

         NENAD STAZIC (Hrvatski radio):

         Jucerasnja vijest, najava potpisivanja primirja u Bosni i Hercegovini i potom mirovnih pregovora. Gospodine Predsjednice budite tako ljubazni pa recite da li na tim mirovnim pregovorima ocekujete i dalje pritisak za stvaranje nekakve nove unije na ovim podrucjima?

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Ne, ja mislim da nije realno ocekivati u okviru tih mirovnih pregovora, mirovne inicijative koju predvode Sjedinjene Americke Drzave u suglasnosti sa Europskom Unijom i Rusijom. Ali kada ste vec postavili to pitanje, onda zaista treba uociti da smo suoceni sa nastojanjima i u medijima, pa i u nekim diplomatskim krugovima, s onim sto je ovih dana, ako se ne varam pred dva, tri dana Londonski Guardian napisao, naime da bi na ovim prostorima bivse Jugoslavije, i ne samo bivse Jugoslavije trebalo stvoriti novu gospodarsko-politicku grupaciju, ono sto je bilo vec ranije nazivano jugoslavenskom, balkanskom ili jadranskom konfederacijom, pa onda poslije toga da bi bilo valjda prihvatljivije, i unijom jugoistocne Europe. Znaci prema Guardianu, ali i prema nekim misljenjima u diplomatskim redovima Europe i svijeta, koja bi trebala obuhvatiti sve zemlje bivse Jugoslavije osim Slovenije, pa ukljucujuci i Albaniju, a cini se i Bugarsku po onome kako se sada krecu diplomatski predstavnici ili o cemu cini se snuju dosta ozbiljno. Ne u okviru kao sto rekoh sadasnjih mirovnih pregovora i sluzbenih razgovora, ali da takve namjere postoje sasvim je sigurno. Ali sto se nas tice mi smo sa stanovista suverene, demokratske Hrvatske dali znati da jesmo za normalizaciju odnosa sa svim drzavama koje su nastale na tlu bivse Jugoslavije, kao i sa svima drugima, da smo za uspostavu normalnih gospodarskih, prometnih, pa i politickih odnosa u smislu suradnje suverenih drzava. Ali, sasvim je sigurno da Hrvatska nece pristati na uklapanje ni u kakvu takvu balkansku ili jugoistocnu uniju gdje bi gubila svoj suverenitet koji je u ovom prijelaznom povijesnom razdoblju stekla.

         OLGA RAMLJAK ("Slobodna Dalmacija"):

         I Europska Unija je prema pisanjima stranih medija takodjer gurnula hrvatsku u drustvo u kojem su svi osim Slovenije. Kljucni razlog za to je krsenje ljudskih prava na  oslobodjenim hrvatskim podrucjima.

         Mozete li nam reci da li ce i sto ce hrvatska vlast sve poduzeti da se sprijeci svako krsenje ljudskih prava, osobito ono sto bi slicilo na ratni zlocin i jesu li tocne informacije da su vec uhiceni policajci, civili i vojnici upravo zbog krsenja ljudskih prava na oslobodjenom hrvatskom podrucju?

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Da, moglo bi se kazati da smo mi u Hrvatskoj sada suoceni sa jednom veoma napregnutom kampanjom o tome da se u Hrvatskoj krse ljudska prava i to iz dva razloga, jer dolazi do toboznjeg ciscenja srpskog pucanstva i do zlocina cak na oslobodjenom teritoriju i da kod toga hrvatska vlast nista ne cini da bi to sprijecila. Prije svega, sto se tice etnickog ciscenja. Gospoda koja stavljaju na dusu hrvatske vlade i Hrvatskoj iseljavanje srpskog pucanstva zaboravljaju da je Hrvatska i u ustavno-pravnom i politickom smislu poduzimala sa svoje strane sve da srpsko pucanstvo zadrzi u Hrvatskoj, ako je spremno da prizna Hrvatsku kao svoju drzavu. Da smo dali znaci ustavno-pravna jamstva, da sam ja osobno pozivao znaci srpsko pucanstvo da ostane, a u isto vrijeme to je bio poziv i hrvatskim vlastima na svim razinama da im osiguraju ta prava.

         Medjutim, doslo je do masovnog iseljavanja srpskog pucanstva u sklopu posljedica imperijalne srpske politike za sprecavanjem suverene Hrvatske i za vladanjem u Hrvatskoj.

         Kod toga gospoda zaboravljaju da su to nazalost neizbjezne pojave od kada je svijeta i vijeka u okviru ili poslije svih ratova koji su do sada bili. Da ne idem u dalju povijest, treba podsjetiti da je poslije prvog svjetskog rata oko 2,5 milijuna ljudi bilo preseljeno, raseljeno, iseljeno. Najpoznatiji primjeri su Armenije i razmjene pucanstva izmedju Grcke i Turske. Da je poslije drugog svjetskog rata bilo 12 milijuna Njemaca protjerano, a i ne samo Njemaca u Sovjetskom Savezu, nego i drugih. I kad sada citamo i u nekim njemackim glasilima kako bi Hrvatska to morala sprijeciti, kako bi morala vratiti onda treba priupitati takve dusobriznike za krsenje ljudskih prava u Hrvatskoj zasto nisu vratili 3 milijuna Njemaca u Poljsku, 3 do 4 milijuna u Sudetske krajeve itd., itd., 450 tisuca ih je bilo istjerano iz Jugoslavije, 500 tisuca iz Njemacke itd., itd.

         Prema tome, na zalost, iseljavanje, odlasci stanovnistva, razmjene pucanstva, posljedice su znaci svih ratnih zbivanja od kada je kao sto rekoh povijesti.

         Mi to nismo zeljeli i ne zelimo. Ali, to su posljedice politike koju su prouzrokovali oni koji su posli u agresiju na Hrvatsku da obore Hrvatsku ili da otmu njezine krajeve. 

         Sto se tice krsenja ljudskih prava, pa i onoga sto bi se moglo nazvati ratnim zlocinom, treba podsjetiti na to da je prije svega na podrucju okupiranom od strane jugokomunisticke armije, a zatim srpskih ekstremista, pa i Srbije i Jugoslavije na tom podrucju koje broji oko 13.508 cetvornih kilometara, koje je sada oslobodjeno, a to je podrucje, trebamo li se podsjetiti jednako citavoj Republici Crnoj Gori, jednako dvije trecine Slovenije ili preko polovice Slovenije ili Makedonije, da je na tom podrucju bila najprije unistena demokratski izabrana i uspostavljena vlast u 70 opcina i gradova, redovna, regularna hrvatska vlast, a sa oslobadjanjem i odlaskom srpskog pucanstva s tih podrucja, znaci nestalo je i te okupatorske vlasti. Da je u to podrucje poslije oslobadjanja, znaci ono sto se naziva pod simbolom "Bljesak" i "Oluja", zapadna Slavonija, pa sredisnja hrvatska podrucja od Petrinje do Knina, da je u to podrucje nagrnulo 120 tisuca hrvatskih prognanih, maltretiranih ljudi. Da je na tom podrucju gotovo u svakom selu, u svakom mjestu, u svakom gradu bilo pobijenih, masakriranih hrvatskih ljudi. Treba li podsjetiti na zlocine koji su se desili na podrucju Pakraca ili na Skabrnju, gdje je 87 hrvatskih ljudi masakrirano, da se otkrivaju grobnice masakriranih ljudi. Da je u tim podrucjima oslobodjenim u tijeku agresije i borbe za opstanak Hrvatske drzave i hrvatskog naroda 13 tisuca poginulih, do sada hrvatskih vojnika sigurno jedno 10 tisuca izginulo u borbi za ta podrucja, i da je 30-tak tisuca bilo ranjenih hrvatskih ljudi.

         Sa tim podacima ne zelim reci da je opravdan bilo koji osvetnicki akt bilo kojeg hrvatskog covjeka. Uostalom, i u internim uputama i u javnim govorima, i ja sam sam pozivao hrvatsku vlast da osigura red i pravni poredak, a prigodom puta "Vlakom slobode" govorio sam o tom problemu i u Karlovcu, i u Kninu veoma opsirno i u Splitu. 

Pozivao sam hrvatske ljude na razboritost, osudio sve protupravne osvetnicke cine, sve pljacke, sva razbojstva i pozivao hrvatsku vlast da osigura red.

         Medjutim, kao sto rekoh, u tim i takvim okolnostima potpunog nestanka svake vlasti i povratka tih ojadjenih ljudi u te krajeve, kada su ugledali razorene svoje kuce, svoje domove, kada su vidjeli razorene hrvatske spomenike, crkve itd., onda razumije se da se kod tih ljudi radjao i opravdani gnjev. Ali razumije se bilo je i onih kakvih ima svuda u svim slucajevima ratnih zbivanja koji su se onda odali i pljacci i razbojstvima.

         Ali, hrvatska vlast to nije tolerirala nego se borila u takvim okolnostima kakve su nastale potpunog bezvladja, jer nikakve vlasti na tom golemom teritoriju koji je kako sto rekoh bio jednak citavoj Crnoj Gori ili polovici ili dvije trecine Slovenije i Makedonije, da je u takvim okolnostima onda doslo do kradja i pljacki, do paleza i razaranja, pa i do ubojstava. Ali hrvatska vlast to nije blagonaklono gledala niti skrsenih ruku, nego je poduzimala korake.

I prema podacima s kojima raspolazem pokrenut je postupak za 611 slucajeva pljacki i kradja, za 27 slucajeva eksplozija i razaranja i za 7 slucajeva ubojstava. I hrvatska vlast razmatra 36 slucajeva ubojstava, za koje nije do sada potpuno rascisceno koji su sve nastali u okviru ratnih okolnosti i ciscenja diverzantskih grupa, a koji su nastali kao zlocini neuravnotezenih i samovoljnih pojedinaca.

         I za te i takve slucajeve koji su prijavljeni sudskim organima danas se nalazi u zatvoru 24 pocinitelja. Ti podaci ocito govore da je hrvatska vlast i te kako poduzimala korake da sprijeci takve nezakonite pojave, da onemoguci krsenje ljudskih prava, a pogotovo ratne zlocine.

         Mi ocekujemo da ce sudovi koji u Hrvatskoj zaista jesu potpuno nezavisni da ce obaviti svoj posao u svim tim slucajevima koje sam naveo. A, treba podsjetiti, buduci da osude Hrvatske zbog toboznjeg toleriranja takvih slucajeva dolaze gotovo iz svih zemalja, treba podsjetiti da u svim ratovima ni najorganiziranije i daleko nadmocnije drzave i sile nisu mogle sprijeciti takve pojavnosti, da ne spominjem slucajeve drugog svjetskog rata. 

Treba li spomenuti slucajeve iz izraelsko-egipatskog rata gdje citamo cak da je doslo do krsenja u odnosu na ratne zarobljenike, treba li podsjetiti na Falklanske otoke, pa i na rat americke vojske u Vijetnamu gdje je takodjer bilo toga. Treba li spomenuti druge slucajeve ratovanja u Alziru itd.

         Prema tome, u svim slucajevima ratnog razracunavanja bilo je takvih pojavnosti, ali se one kao i na primjeru iseljavanja srpskog pucanstva i sada tih krsenja koja su se zbila u okviru oslobadjanja okupiranih hrvatskih podrucja, pripisuje u grijeh kao da je to jedini slucaj u Hrvatskoj. Onda se postavlja pitanje, zasto se to cini? Cini se zato sto je Hrvatska danas u dane izvrgnuta jednoj sinhroniziranoj kampanji da bi se diskreditirala demokratska hrvatska vlast. Zasto? Po mom misljenju tri su razloga.

         Prvi je da bi nas se prisililo da trpimo okupirano stanje u istocnoj Slavoniji, zapadnom Srijemu i Baranji, da se suspregnemo od takvih akcija kao sto su bile "Bljesak" i "Oluja" koje su izvedene na profesionalni nacin, na nacin koji su provele hrvatske vojne i redarstvene snage, koji je bio zadivljujuci cak i za one koji su neskloni Hrvatskoj.

         Prema tome, zeli nas se prisiliti da ne poduzimamo takve akcije i da trpimo okupaciju, a mi to necemo. Mi cemo sve uciniti da taj problem preostalih okupiranih podrucja rijesimo na miran nacin, kao sto smo htjeli da na miran nacin, pregovarali smo, potpisivali smo sporazume i sa svoje strane sve cinili da na miran nacin u skladu sa Hrvatskim ustavom i Ustavnim zakonom rijesimo i problem zapadne Slavonije i Kninskog podrucja.

         Prema tome i sada vodimo razgovore, i u okviru svjetske mirovne inicijative i neposrednim razgovorima i sa Beogradom i sa lokalnim Srbima da bismo na miran nacin rijesili to, da ga vratimo u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

         Medjutim, ni takva kampanja nas nece sprijeciti da poduzmemo sve ono na sto slobodna, suverena drzava i demokratska zemlja ima pravo ukoliko bi takvi napori ostali uzaludni. To je jedan od razloga zasto smo izvrgnuti takvoj jednoj bezocnoj kampanji koja zeli diskreditirati hrvatsku vlast pred medjunarodnom javnoscu.

         Medjutim, drugi razlog je cini se taj sto svi tuzemni tj. domaci protivnici sadasnje demokratske hrvatske vlasti, kao i inozemni, zele diskreditirati hrvatsku vlast upravo uoci tih izbora koje provodimo, ne bi li utjecali na to da rezultati izbora ne budu onakvi kako to hrvatsko javno mjenje osjeca i daje znati.

Prema tome, Hrvatska je dokazala i gospodarsku vitalnost u najteze doba jugokomunisticke, srpske agresije i okupacije hrvatskih podrucja, a razumije se da sada sa oslobadjanjem vec 95% okupiranog podrucja i skorim oslobadjanjem preostalog dijela Hrvatske, da ce Hrvatska imati uvjeta da bude jedna, kako to i neki objektivni zapadni ekonomisti kazu, da ce Hrvatska biti jedna od najprosperitetnijih zemalja koje su zivjeli pod socijalistickim sustavom. I bit ce to, osobito stoga sto se vec vraca velik broj ljudi iz iseljenistva.

         Vi znate, vise od polovice hrvatskog naroda je raseljeno u svim dijelovima svijeta i da se ti ljudi vracaju. Vec sve vise sudjeluju i u gospodarskom i u kulturnom zivotu, i u svim strukturama drzavne uprave. To je ono sto ce nam takodjer olaksati da sto brze prebrodimo ostatke komunistickog sustava i da u svakom pogledu, pa i u gospodarskom krenemo brze.

         I, kad ste vec postavili to pitanje, onda da usput kazem da ima nekog nerazumijevanja zasto smo u novom Izbornom zakonu dali pravo da to iseljenistvo bira 12 zastupnika u Zastupnicki dom Hrvatskog sabora, jer da je to i nesrazmjerno tome da tamo ima svega oko 470 tisuca ljudi u iseljenistvu sa hrvatskim drzavljanstvom koji znaci mogu ispuniti to svoje biracko pravo.

         Kod toga takvi koji zamjeraju zasto smo donijeli takvu odluku zaboravljaju nekoliko stvari.

         Prije svega, svima su otvorena vrata iseljenistva, pa prema tome i tih 470 tisuca koji imaju pravo biranja. Prema tome, sve stranke mogu im uputiti svoj program, svoje liste i sve mogu zadobiti svih tih 12 zastupnika.

         Prema tome, zasto bi to bilo u interesu samo vecinske stranke. Osobito, cuo sam da to pisu i neki koji su sada u zemlji, a koji su bili i nekakvi vodje nekakvih stranaka u emigraciji i iseljenistvu. Prema tome, to vise oni imaju mogucnosti da koriste to.

         Drugo, nije rijec samo o 470 tisuca ljudi koji imaju drzavljanstvo i koji mogu iskoristiti to svoje pravo kao gradjani Hrvatske. Oni su zapravo predstavnici 3,5 milijuna Hrvata koji su raseljeni, rastepeni sirom svijeta, a koje zelimo sto prije vratiti. Jasno, ne mozemo vratiti sve, ali jedan dio mozemo vratiti i svakako da ce predstavnici birani i u Sabor moci i sudjelovati djelotvorno u Saboru, pa da se donose i takvi propisi i takvi zakoni koji ce olaksati povratak hrvatskih ljudi i njihovo uklapanje u sveukupni drustveni, gospodarski i politicki zivot Hrvatske.

         Prema tome, to je samo znak demokratizacije hrvatskog politickog zivota i rjesavanje jednog od bitnih pitanja demografskog stanja hrvatskog naroda i nastojanja da se ti hrvatski ljudi, sto je i njihova zelja, sto prije vrate u domovinu.

         NOUREDDIN SALEH ("WTN"):

         Gospodine Predsjednice, da li je bilo medjunarodnih pritisaka na Hrvatsku da povuce svoje snage iz sjeverne i zapadne Bosne, ili je to bio uvjet za pregovore u Erdutu i ako dodje do prekrsenja primirja u Bosni da li ce se ponovno ukljuciti Hrvatska? Hvala.

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Nikakvog pritiska nije bilo u tom pogledu kao sto vi kazete niti preduvjet za pregovore u Erdutu. Hrvatske snage su u Bosni na temelju, ne samo sporazuma sa Vladom Bosne i Hercegovine i Federacije, nego cak i na njihov poziv. One su jos uvijek tamo i ostat ce tamo tako dugo dok to bude potrebno prema medjusobnom sporazumu.

DARKO DjURETEK (Vecernji list):

         Gospodine Predsjednice, molim vas da komentirate izjave koje je u svom intervjuu "Globusu" dao gospodin Ivan Jakovcic, a kojom prilikom je on kazao da je HDZ svo ovo vrijeme zvao, odnosno nudio koaliciju IDS?

         DR FRANJO TUDJMAN:

        Cuo sam, tocno je da je HDZ pa i ja osobno da smo vodstvu IDS nudjali koaliciju, blok suradnju, ali ne svo vrijeme, nego li prve dvije godine kada smo pokusali u ime priznanja rezultata demokratskih izbora i u ime interesa i Hrvatske u cjelini i Istre, kada smo nudjali kazali smo, gospodo, IDS je dobio vecinu u Istri, HDZ u citavoj Hrvatskoj. U interesu je i Istre i Hrvatske da vi koji ste dobili vecinu u Istri da suradjujete sa strankom koja je na vlasti u cjelini u Hrvatskoj da bismo uspjesnije rjesavali sve istarske i hrvatske probleme i da biste i vi mogli sudjelovati u rjesavanju opcehrvatskih problema.

         Prema tome i suradnju u samoj Istarskoj zupaniji i u Vladi, to sam im nudjao.

To je odraz jedne principijelne politike vecinske stranke i moje da stvari rjesavamo, ne sa stranackog, nego li sa opcenacionalnog i opcedrzavnog interesa.

         Medjutim, gospoda to nisu prihvatili, a veoma brzo se uspostavilo da njima i nije do interesa Istre u okviru Hrvatske sa svojim zahtjevima za demilitarizacijom Istre, sa svojim zahtjevom za stvaranje transregionalne regije Istre u koju bi bio ukljucen znaci i slovenski dio i talijanski dio, za ukljucivanje takve transregionalne regije izravno u regije Europe. Jasno da je to bilo u interesu ne hrvatske politike i ocito je da zbog toga nisu prihvatili taj nas prijedlog, nego su se znaci vezali za onu politiku koja je radila izravno na stetu, pa i protiv Hrvatske.

Nisu nepoznate stvari da veze i aspiracije ostataka talijansko-fasisticke i iredentisticke politike, nisu nepoznate stvari isto pomaganje takvog regionalizma od onih krugova o kojima smo evo i malo prije govorili kada je rijec o suverenoj Hrvatskoj ili o pokusajima da se Hrvatska drugacije usmjeri.

         Sve u svemu Istra je bila poligon, najpogodniji poligon za one koji su neskloni suverenoj Hrvatskoj, za destabilizaciju Hrvatske drzave, hrvatske demokratske vlasti i za, ne samo destabilizaciju Hrvatske, nego u stanovitom smislu i za destabilizaciju postojeceg europskog poretka, cega razumije se najveci dio clanstva IDS-a nije bio svjestan, a vjerojatno niti najveci dio vodstva. Ali, to ne znaci da su posljedice zbog toga druge. A nas prijedlog, prijedlog HDZ i moj osobno vodstvu IDS u ono doba, odmah poslije 90-te pa sve tamo do 92., cak i poslije drugih izbora bio je na toj crti.

         SMILJANA SKUGOR-HRNCEVIC (HINA):

         Gospodine Predsjednice, ako dodje do potpisivanja nacela koja su vec dana u Erdutskom sporazumu, tko garantira Hrvatskoj da mozda nakon godinu dana ukoliko bude takav rok ili mozda krace ili duze, tko joj garantira da nece morati ponovno vojno oslobadjati ta svoja podrucja?

         I drugo pitanje ako mogu, s obzirom da sam iz Dalmacije, da se osvrnete na predizborni slogan Dalmatinske akcije "tudje necemo, Dalmaciju nedamo". Hvala.

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Tko garantira Hrvatskoj? Garantira snaga Hrvatske drzave, jedinstvo hrvatskog naroda i politika Hrvatske, drzavna politika Hrvatske, koja je ne samo izborila svoje mjesto u medjunarodnom poretku, nego koja je neophodan, nuzan, neizbjezni faktor i cimbenik u europskoj i svjetskoj politici, bez koje se vise ne moze graditi nista na ovom podrucju.

         Prema tome, ako je drzavni tajnik Sjedinjenih Americkih Drzava u razgovoru sa nasim ministrom vanjskih poslova kazao da se odnosi izmedju Sjedinjenih Drzava i Hrvatske grade na strateskim interesima, ako predsjednik Francuske u susretu samnom ponavlja to da zeli da Hrvatska moze racunati da ce imati u Francuskoj objektivnog prijatelja i saveznika, onda to govori o jednim promijenjenim odnosima u polozaju Hrvatske u danasnjem svijetu. A sa svojom snagom koju smo ocitovali dokazali smo svijetu da cemo znaci odgovoriti i na izazove koji bi mogli nastupiti, ukoliko se cak i postignuti sporazum nebi mogao provesti u zivot.

         A u svezi vaseg drugog pitanja, ta parola zapravo dokazuje da ta Dalmatinska akcija opet zeli, nista drugo nego Dalmaciju izdvojiti iz Hrvatske. A Dalmacija je, kao sto znamo postojbina hrvatske drzavnosti. Isto tako znamo da su se oko Dalmacije pleli imperijalni interesi i stvarala saveznistva i posjeti, dogovori i sporazumi i izmedju nosilaca talijanskog imperijalizma i srpskog imperijalizma.

         Prema tome, trazeni zahtjevi za autonomijom Dalmacije, za izdvajanjem to da nedaju, od koga nedaju, nedaju Dalmaciju Hrvatskoj. Prema tome, ti ljudi kao da nisu dozivjeli sve ono sto je Dalmacija dozivjela, sto je Dalmacija dala u prilog stvaranju Hrvatske demokratske drzave, u okviru obrane Hrvatske, u stvaranju demokracije. Nisu dozivjeli ono sto je tesko ponovljivo bilo gdje u svijetu, kako je Split, kako je Dalmacija docekala "Vlak slobode".

         Prema tome, ima ljudi koji nisu kadri nista nauciti ni iz svog uzeg kraja, a pogotovo ne iz cijele domovine i iz citavoga svijeta.

MIRO KOKIC (Hrvatska vojna glasila):

         Gospodine Predsjednice, u posljednje vrijeme u medijima se plasiraju teze da Hrvatska vojska ne bi bila kadra ni izvesti "Bljesak", a pogotovo ne "Oluju" da nije imala edukativnu pomoc americkih strucnih casnika i isto tako potpore logistike od Njemacke?

         Da li se na taj nacin zeli umanjiti veliku pobjedu Hrvatske ili pak naglasiti ovisnost Hrvatske ili nesto trece? Hvala.

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Da, to su dosta rasirene teze u europskim i svjetskim medijima. Mi smo svakako ostvarili u okviru opcih prijateljskih odnosa sa Sjedinjenim Americkim Drzavama i dobre odnose sa njihovim Ministarstvom obrane. Ali, nikakve obuke Hrvatske vojske od strane americkih strucnjaka i casnika u hrvatskim prostorima bilo nije. Neki predstavnici americke vojske, umirovljeni generali, drzali su seminare, i to dva ili tri seminara koliko ih je bilo, za jednu skupinu vojnih i civilnih hrvatskih ljudi i to sa vrhovima koji prakticno u smislu pripreme tehnicke i uporabe Hrvatske vojske nemaju nikakve veze.

         Ali, razumije se da takva razmjena iskustava, da je bila svrhovita i da mi to cijenimo i da cemo takve odnose razvijati sa svakom prijateljskom zemljom. A jos je veca besmislica da nas je Njemacka pomagala logisticki. Cak da su nas njemacke marke odrzale itd. Opet, mi cijenimo ulogu Njemacke u priznanju Hrvatske, ulogu Njemacke u tome da je to jedna od onih europskih zemalja koja je primila velik broj hrvatskih izbjeglica, od onih 400 tisuca koji su bili izgnani iz jugokomunisticke i srpske, srpskom agresijom iz Hrvatske i isto tako velik broj izbjeglica iz Bosne, vise li nego li bilo koja druga zemlja. Ali je istina da Njemacka sama po sebi nikakvu logisticku pomoc Hrvatskoj nije dala.

Sto vise, Njemacka se dosljedno drzala propisanog embarga protiv prodaje svega onoga sto bi moglo sluziti vojnoj uporabi u Hrvatskoj, do te mjere da nismo mogli vratiti dva helikoptera, ne vojna, nego li Ministarstva unutarnjih poslova koji su se zatekli tamo prije rata, jer bi toboze mogli posluziti.

         Prema tome, Njemacka je dosljedno postivala te medjunarodne propise o embargu na uvoz i oruzja i bilo kakve vojne opreme.

         Poznato mi je cak i to da su dvojica hrvatskih ljudi u ono vrijeme pocetka agresije kada su bili zabrinuti za sigurnost Predsjednika, pa su kaze nabavili neko oruzje za njegovu obranu, pa su bili uhiceni na putu iz drugih zemalja preko Njemacke, bili su uhiceni i to je oruzje bilo zadrzano. Prema tome, to je istina.

         Prema tome, cijenimo prijateljstvo Njemacke na politickoj, gospodarskoj razini, ali nikakve vojne pomoci bilo nije. Stovise, mogli smo citati i u nasim novinama, a u stranim vijestima na ovaj ili onaj nacin se to ponavlja vec drugu godinu da je Hrvatska za sve svoje postupke imala ili zeleno svjetlo u najmanju ruku, ili otvorenu pomoc i Sjedinjenih Americkih Drzava i Njemacke.

         Dame i gospodo, ponavljam opet, visoko cijenimo promjenu u politici i tih drzava od one politike koja je 90-te pa i 91. zeljela da ocuva Jugoslaviju, do priznanja Hrvatske, do stvaranja prijateljskih odnosa sa Hrvatskom.

         Ali, sve odluke koje je hrvatsko drzavno vodstvo i ja osobno kao drzavni poglavar koje smo donosili, bile su nase odluke. Po savjetima iz svijeta niti bismo sada mi bili jedan nasuprot drugome u ovom svojstvu u kojem jesmo, niti bi bilo maslenicke operacije, niti otkaza UNPROFOR-u, niti "Bljeska", niti "Oluje", jer su svi, i oni koji su nam bili skloni, koji su bili ne licemjerno, nego stvarno zabrinuti za Hrvatsku, svi su mislili da ne mozemo poduzeti ni maslenicku operaciju, da ne mozemo provesti niti "Bljesak", niti "Oluju", a kamo li "Maestral" itd., jer da ce to izazvati i intervenciju jugovojske, iz Rusije, svjetski rat itd., itd.

         Prema tome, morali smo donositi vlastite odluke. Vlastite odluke na temelju prosudbi i unutarnjih mogucnosti svoje zemlje Hrvatske i prosudbi odnosa na tlu bivse Jugoslavije i suparnika i protivnika s kojima smo suoceni i na osnovu vlastitih prosudbi i mogucih kretanja medjunarodnih okolnosti. To je istina. A sve drugo su pokusaji da se i na taj nacin prisilimo da moramo poslusati svaki savjet. Mi smo ljudi koji znamo slusati, ali znamo i razmisliti sami sto je u interesu Hrvatske, i ne samo Hrvatske, i u tome jeste pobjeda hrvatske politike. Mi smo znali znaci tu hrvatsku politiku uskladiti sa vlastitim snagama kako smo izgradjivali svoju snagu, ali i sa tim medjunarodnim okolnostima znajuci da ce potezi koje cemo vuci biti u interesu i demokratskih sila u Europi i u svijetu. I u tome je uspjeh nase politike.      

         I kada ovih dana citam kako su propustene prilike da se "Bljesak" i "Oluja" mogla obaviti vec 90-te i 91. godine onda, dame i gospodo, onda je to ponavljanje upravo najocitijih nerazboritosti, jer da smo 90-te i 91. takvo nesto pokusali kada nismo imali sa cime, a da smo ipak pokusali, moze pijan covjek doci pa napasti najelegantniji izlog ili ne znam sta i razbiti ga, ali sebi razbiti nos, glavu itd.

         Prema tome, bas zato sto smo ispravno prosudjivali okolnosti i sto smo gradili svoju silu, onda smo i poduzimali takve bljeskovite i olujne pothvate koji su, ne samo rezultirali vojnim, nego i politickim rezultatima i koji su Hrvatsku zaista doveli na pozicije regionalne sile, bez koje se vise danas ne moze razmatrati, bez obzira kakve planove snovali ili ideje imali o stvaranju novog poretka na ovom tlu.

NATASA RAJAKOVIC:

         Priblizavamo se kraju, jos je pet minuta ostalo, pa bih molila dva kratka pitanja. 

         DRAZEN BOROS ("Glas Slavonije"):

         Gospodine Predsjednice, mozete li reci da li je u kontekstu posljednjih dogovora sa medjunarodnim posrednicima i nakon pregovora u Erdutu da li su definirani neki konkretniji rokovi za otpocinjanje procesa reintegracije istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema?

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Razgovori ce se nastaviti u ponedjeljak u Zagrebu. Razumije se da mi necemo dopustiti da se oni odlazu na neodredjeno vrijeme, nego dja cemo traziti politicko rjesenje u okviru opceg mirovnog plana. Culi ste i predsjednika Clintona jucer da je kazao da predvidja susret na vrhu vec potkraj ovoga mjeseca.

         Prema tome, znaci predvidja se kraj tih pregovora, opcih mirovnih pregovora. 

A za nas je isto tako i krajnji rok prestanak mandata UNCRO-a.

         STJEPAN MILCIC (Bavarski radio i ARD):

         Gospodine Predsjendice, nadovezano na ovaj prijedlog predsjednika Clintona, da li mozete nesto vise reci o tome i da li ocekujete potpisivanje ili neki globalni sporazum za cijelo ovo podrucje, na primjer do kraja UNCRO mandata?

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Da, tome se tezi. Buduci da je svijet, Sjedinjene Drzave, Europska unija i Rusija postigle do sada najvecu suglasnost u tom nastojanju za ocekivati je da ce se ta ratna kriza okoncati, bez obzira sto ce biti teskoca i stosta jos moze trajati poslije toga. 

         GORANKA JURESKO (Vjesnik):

         Ja bih se nadovezala na pitanje kolegice Ramljak da li s obzirom na optuzbe stranih medija da Hrvatska nece dozvoliti povratak Srba s okupiranih podrucja. Sto se cini na tome i da li ce Hrvatska dozvoliti povratak onima koji to zele? Hvala.

         DR FRANJO TUDJMAN:

         Hrvatska ce dozvoliti pojedinacne povratke svima onima koji postavljaju takve zahtjeve i koji ispunjavaju uvjete da budu hrvatski drzavljani. Na temelju onoga sto sam kazao da je to, ne samo posljedica jedne politike, nego li i da je trebalo posluziti necemu, vjerojatno je za ocekivati da ne moze biti rijeci o opcem povratku, govore o ne znam 250 do 300 tisuca, ali da pojedinacnog povratka moze biti i da ce hrvatska vlast to prihvatiti, to je sasvim sigurno.

         JOZO CURIC:

         Gospodine Predsjednice, u svezi sa brojnim napisima o hrvatsko-muslimanskim sukobima, u kakvim ste odnosima s predsjednikom Izetbegovicem i gdje je sada Federacija?

DR FRANJO TUDJMAN:

Da, javili su cak da je i general Dudakovic ranjen u hrvatsko-muslimanskim sukobima. Kao sto ste vidjeli, pred neki dan je bio nacelnik Glavnog stozera Hrvatske vojske u Bihacu, a jucer su odrzani razgovori na najvisoj razini u Zagrebu.

         Prema tome, u duhu Washingtonskih sporazuma o Federaciji i Konfederaciji, u duhu Splitskih sporazuma i dalje cinimo se da bi sto prije doslo do ozivotvorenja Federacije i odnosa Federacije sa Hrvatskom onako kako je to u interesu oba naroda i hrvatskog i muslimanskog i kako je to u interesu uspostave novog poretka.

         Bez ozivotvorenja takvog jednog sporazuma koji potice od Washingtona pa nadalje ne bi bio moguci i sadasnji mirotvorni plan koji predvode Sjedinjene Americke Drzave.

         Bez obzira sto ima protivnika, pa kazao bih ne samo u muslimanskim redovima, ima i onih u hrvatskom politickom zivotu i u Bosni i Hercegovini, pa i u samoj Hrvatskoj. Ipak mislim da se moze zakljuciti da takvih protivnika u hrvatskim redovima ima manje, a da u muslimanskim redovima ima sve vise onih koji jesu za stvarno ozitvorenje toga sporazuma, koji vide svoju buducnost u oslanjanju na Hrvatsku u ozivotvorenje sporazuma o Federaciji i u povezanosti sa Hrvatskom na gospodarskom podrucju onako kako bi to odgovaralo obim zemljama.

         NATASA RAJAKOVIC:

         Dame i gospodo, ovim se zavrsava tiskovna konferencija Predsjednika Republike. Zahvaljujemo vam na pozornosti i do vidjenja.

         /Zavrseno u 12,50 sati./