Konferencija za novinstvo Franje Tuđmana 29. lipnja 1995.

Izvor: http://predsjednik.hr/Zagreb29.Lipnja1995

Konferencija za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tudjmana

odrzana u Predsjednickim dvorima, 29. lipnja 1995. (Pocetak u 12,00 sati.)

         NATASA RAJAKOVIC:

         Predsjednik Republike Hrvatske, dr Franjo Tudman dati ce kracu izjavu nakon povratka sa visednevnog posjeta Australiji i Novom Zelandu nakon cega cete moci postaviti nekoliko pitanja.

         PREDSJEDNIK:

         Posjet drzavne delegacije Hrvatske Australiji i Novoj Zelandiji kako je nasi ljudi tamo nazivaju imao je dvostruku svrhu - s jedne strane drzavne razgovore sa predstavnicima Australije i Novog Zelanda, a s druge strane posjet Hrvatskoj zajednici koja je veoma brojna u Australiji - broji oko tristotine tisuca ljudi, a u Novoj Zelandiji 60 do 80 tisuca. Vodili smo razgovore sa guvernerima i premijerima australskih drzava, australskog Komonvelta, zapadne Australije, Viktorije, Novog Juznog Velsa, posebno podrucja, sredisnjeg podrucja oko Canbere i zatim sa guvernerom Australije i premijerom Australije. Od vecih gradova posjetili smo Perth,  Canberu, Sydney, Melbourne, dva puta smo boravili u Sydneyu. Treba spomenuti da u sluzbenim razgovorima, smo mi, razumije se, nase domacine informirali o polozaju i politici Hrvatske o aktualnim pitanjima Hrvatske, da smo kod toga naisli na puno razumijevanje i australske i novozelandske vlade o pravima Hrvatske na puni teritorijalni integritet, uostalom to se odlikuje i u suradnji nasih i njihovih predstavnika u Ujedinjenim narodima. Ti razgovori su dali osnove, ne samo za bolje upoznavanje negoli i za prosirenje suradnje izmedju nasih zemalja Hrvatske, Australije i Novog Zelanda na gospodarskom i kulturnom podrucju.

Veoma je za nas bilo zanimljivo i znakovito - sa velikim smo zadovoljstvom primili jednodusno uvjeravanje svih s kojima smo razgovarali i u Australiji, tih najvisih drzavnih duznosnika i u Australiji i Novom Zelandu, koji su dali veoma visoko misljenje o hrvatskim useljenicima u njihovim zemljama koji su dali veliki prilog razvitku moderne Australije i Novog Zelanda na gospodarskom, kulturnom i sportskom podrucju, i uopce sa vladanjem, ponasanjem, konstruktivnim drzanjem u javnom i politickom zivotu tih zemalja to je bilo izvanredno kako su ocijenili svi redom, kao sto sam spomenuo i premijeri i guverneri, a i drugi ljudi s kojima smo se susretali. Osim mojih osobnih razgovora, razumije se, u drzavnim razgovorima sudjelovali su ali i vodili posebne razgovore sa odgovarajucim kolegama i ministri Granic, Mudrinic, Jarnjak i doministrica Barbic. No, usudio bih se reci da je znacenje drzavnog posjeta, nadmasio posjet nasoj zajednici po vaznosti, po onome kako je taj dio iseljene Hrvatske u tim dalekim zemljama na pocetku ili na kraju svijeta, kako god hocete, kako je nase hrvatsko iseljenistvo primilo hrvatsko drzavno izaslanstvo.

         Cini mi se da bi bilo na mjestu da kazemo da je tim posjetom, mojim posjetom Australiji i Novom Zelandu zapravo dovrsen onaj proces ujedinjavanja domovinske i iseljene Hrvatske i pomirdbe domovinskog i iseljenog hrvatstva. To je doslo posebno do izrazaja u otvaranju zgrade veleposlanstva. No,  otvaranje zgrade veleposlanstva samo po sebi ne bi govorilo, kad se ne bi znalo da su znaci hrvatski iseljenici, ona hrvatska emigracija koja je po bivsem jugokomunistickom rezimu bila proglasavana najgorom, a po izjavama i samih iseljenika od strane bivsih jugokomunistickih vlasti i inace njihovih nekih simpatizera bila zigosana i pokusavalo ju se izopciti ili pak proskribirati. To iseljenistvo je znaci, sa svojim udjelom, sa svojim konstruktivnim uspjesnim sudjelovanjem u izgradnji sveukupnog drustvenog zivota Australije i Novog Zelanda steklo priznanje sluzbenih krugova tih zemalja, ali ono sto je pokazalo u izgradnji veleposlanstva, u nabavljanju zemljista na jednom od najpovoljnijih mjesta u Canberi, za koji je mjesta, polozaj za koji je bila zainteresirana jedna svjetska velesila, zatim u izradi nacrta za to veleposlanstvo, u izgradnji tog veleposlanstva dobrovoljnim prilozima, u novcu, ali i u opremi i dobrovoljnim radom. To je nesto sto je zacudilo australsku javnost, stranu diplomaciju i to kako se to ocitovalo, manifestiralo prigodom naseg dolaska u Australiju opce su izjave da tako nesto Australija jos nije dozivjela i da bi svi tamosnji politicari bili itekako zadovoljni kad bi se to nesto slicno na njihovim skupovima dogadjalo. Samo po sebi to je zaista dirljivo, dojmljivo. Od starijih ljudi koji su otisli jos pocetkom ovog stoljeca, a osobito oni koji su napustili Hrvatsku poslije drugog svjetskog rata ali i do mladezi koja je rodjena tamo, ne samo prvoj, nego cak i drugoj generaciji dozivljavali smo takve izjave koje su nas sve skupa potresale. Imali smo izrazene zelje u svim mjestima za povratkom u domovinu. Medju nama receno, svi ministri koji su bili tamo nasli su ljude koji su se javljali za njihove resore, a ministar vanjskih poslova Granic obogacen je sa tri sposobne osobe koje su se odmah javile sa kvalifikacijama.

Uostalom, oni su sa zadovoljstvom saslusali da u resoru vanjskih poslova do sada vec radi 16 veleposlanika ili generalnih konzula i preko - vise od stotinu ljudi koji su bili u emigraciji, emigraciji i javljaju se nadalje za sva podrucja. Mi smo, razumije se, kako nasim gostima u sluzbenim razgovorima, tako posebno na skupovima i u razgovorima sa iseljenicima objasnili polozaj Hrvatske, drzavne politiku Hrvatske, gospodarsko i politicko stanje, pri cemu smo nailazili na apsolutno jednodusnost hrvatskog iseljenistva sa domovinskom drzavnom politikom. Neznam da li je u sredstvima javnog priopcavanja priopceno, ima tek jedna mala grupica koja se nasla na celu jednog doma koji se naziva dalmatinskim, ali je sastav tog drustva apsolutno hrvatski i podrzava hrvatsku politiku dok tek neki pojedinci se jos pozivaju na svoja pravila i jos za postojanje bivse jugoslavenske zajednice, pa bi oni jos primali ne samo Hrvate i druge pa i plesali rajsko kolo, no to je takva iznimka da je gotovo, da potvrdjuje upravo to pravilo u jednodusnosti i zainteresiranosti hrvatskog iseljenistva za zbivanje u domovini, za sudjelovanje i u izgradnji Hrvatske kao sto su sudjelovali u uspostavi, u obrani Hrvatske, evo i u izgradnji veleposlanstva i u uspostavi konzularnih predstavnistava i u Australiji i u Novom Zelandu.

         Bilo je veoma lijepo vidjeti da ti nasi hrvatski ljudi, koji su nasi predstavnici tamo, da su oni toliko ugledni gradjani da ih, kao sto je to slucaj recimo u Aucklandu sa nasim pocasnim generalnim konzulom gospodinom Antom Covicem, sa ministrima, sa premijerom, sa guvernerom itd., na tako dobrim odnosima kako se to samo pozeljeti moze.

         U tom posjetu za nas je od interesa kako u cjelini ta civilizacija zivi i kakve znacajke ima. Od posebnog znacenja bio je i susret sa postojanjem aboridena u Australiji i njihovim sudjelovanjem u izgradnji Australije, odnosno udjelom, a posebno Maura u Novom Zelandu. S tim da su nam i u tom pogledu pokazali posebnu pocast, da su i posebne priredbe u cast hrvatske drzavne delegacije pripremili.   

         Sve u svemu, posjet je sa drzavno-politickog gledista bio i interesantan, uspjesan, plodonosan, a sa stanovista dodira, susreta sa hrvatskom zajednicom u tim zemljama od, usudio bih se reci, i od povijesnog znacenja u tom smislu da je to bio kako rekoh zavrsetak hrvatskog nacionalnog preporoda u ovo nase doba, jer to zaista jest preporod sto se ocituje i u tim susretima u kojima sudjeluju  domovinska iseljena Hrvatska, ali i svi stalezi i iseljenistva kao sto je u domovini i posebno znaci od interesa su bili razgovori o mogucem udjelu tog iseljenistva u poslovnom povezivanju sa domovinom, a od narocitog interesa znaci i mogucnost povratka ljudi, citavih obitelji, i ne samo onih koji su otisli iz Hrvatske, nego li i onih koji su rodjeni tamo. S tim da je isto tako istaknuta potreba da se neki problemi u svezi s time rijese. Da se rijese i u pravnom i u socijalnom smislu da se ti ljudi kada dodju, kad izraze zelju u pojedinim podrucjima da naidju na susretljivost.

         Mi cemo morati poduzeti i posebne korake da bi od opcinskih preko zupanijskih poglavarstava do vrhovnih drzavnih tijela bili osposobljeni da sva ta pitanja koja se pojavljuju u svezi sa povratkom bilo pojedinaca, bilo osobito citavih obitelji da se one uspjesno rjesavaju. Toliko.

         NATASA RAJAKOVIC:

         Dame i gospodo, izvolite sada s pitanjima, ali samo bih vas molila da se predstavite. Gospodine, izvolite.

         NOVINAR:

         Na zalost, moramo se malo vratiti u ratno stanje. 

Pocetkom svibnja srpske rakete pale su na Zagreb, pogodile su djecju bolnicu, kazaliste i druga mjesta. Jucer je isti agresor, istom metodom gadjao sjediste stranih novinara u Sarajevu.

Istog dana su Srbi na okupiranom podrucju kazali te rakete kojima prijete i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

         Da li je Hrvatska u stanju sprijeciti te prijetnje, osloboditi svoje okupirano podrucje, ako do listopada Srbi ne prihvate mirno rjesenje?

         PREDSJEDNIK:

         Vi ste konstatirali cinjenice. Prema tome, ja ih sa svoje strane mogu samo potvrditi i izraziti, kao sto i citava hrvatska javnost izrazava cudjenje sto medjunarodna javnost napokon ne poduzima odlucnije korake da bi se takva srpska agresija i takva bezobzirnost cak i prema stranim predstavnicima da se jednom djelotvornije ne zaustavi.

         NADA AL ISSA (Radio-televizija Bosne i Hercegovine):

         Gospodine Predsjednice, dok vas nije ovdje bilo, odrzana je u medjuvremenu jedna pres konferencija odnosno konferencija za tisak HDZ-a na kojoj je govorio gospodin Canjuga. Jedna njegova izjava izazvala je, mozda je pretjerano reci, ali zaprepastenje u Bosni i Hercegovini.

         Naime, gospodin Canjuga je rekao, ja cu citirati "inzistiranje na cjelovitosti Bosne i Hercegovine, inzistiranje medjunarodne zajednice moglo bi znaciti uvlacenje u nekakvu novu Jugoslaviju". Kazem da je to u Bosni lose odjeknulo zato jer je izazvalo pitanje sto to znaci. Da li je to najava da Hrvatska mozda pristaje na nekakvu podjelu Bosne i Hercegovine, s obzirom da gospodin Canjuga vjerojatno govori u ime HDZ-a, a ne u svoje osobno. Hvala.

         PREDSJEDNIK:

         Sta je gospodin Canjuga i kako rekao, ne znam, ali vjerojatno je mislio na to da je za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini neprihvatljiva bilo kakva ideja unitarne Bosne i Hercegovine, jer sa takvim idejama unitarne Bosne i Hercegovine istupaju oni koji su htjeli odrzati Jugoslaviju i koji se bave i danas na rubu medjunarodnih zbivanja idejama kako bi Hrvatsku trebalo vratiti u nekakvu jugoslavensku, balkansku ili jadransku uniju ili konfederaciju, a to je za hrvatski narod jasno neprihvatljivo.

         DIANA REDZEPI:

         Moje je pitanje vezano za unutarnju politiku.

Gospodine Predsjednice, Ustav Republike Hrvatske proklamira jednaka prava svim hrvatskim gradjanima. Medjutim, stvari su u praksi nesto drugacije. Na djelu je diskriminacija prema hrvatskim gradjanima, etnickim nehrvatima. Ocituje se to po skolama, kadrovskoj politici zaposljavanja, pa cak i u sportu. Da takva pojava postaje legalna ocituje se i preko istupa nekih visokih duznosnika u samom politickom vrhu.

         Na sastanku drustva dionicara u Porecu jedan visoki duznosnik Sabora obratio se dionicarima upozorenjem, citiram "pazite da dionice ne prodajete siptarima da nam ne bi preuzeli tvornice".

         Dakle, moje pitanje glasi, moze li ovakav nacin vodjenja politike u ovakvom osjetljivom trenutku obecavati svjetlu buducnost demokratske Hrvatske u Europi za kakvu se Vi zalazete? Hvala.

         PREDSJEDNIK:

         Ukoliko je bilo takvih izjava, onda su to pojedinacne izjave. Hrvatska je ne samo po svom ustavno-pravnom poretku zaista demokratska drzava koja osigurava podjednako prava svim gradjanima Hrvatske koji postuju Ustav Hrvatske i koji Hrvatsku osjecaju svojom domovinom, nego se to i u praksi odrazava.

         Na temelju nekakvih pojedinacnih izjava dopustite da vam kazem da ne mozete izvoditi zakljucke o nekakvoj hrvatskoj politici.

         DRAZEN BOROS ("Glas Slavonije"):

         Gospodine Predsjednice, vjerujem da ste upoznati sa strajkom vukovarskih majki koje vec 11 dana strajkaju na Markovom trgu.

         PREDSJEDNIK:

         Upravo sam ih sada primio i dolazim sa sastanka sa njima. 

One su mi obecale da ce prestati sa strajkom, da su one htjele jasno pred svijetom prosvjedovati protiv tog i takvog drzanja da ne mogu doci do istine i izrazile su povjerenje u hrvatsku drzavnu politiku.

Ja sam im obecao da cemo sa svoje strane uciniti sve sto mozemo pred tom i takvom medjunarodnom javnoscu kakva ona jeste.

         JASMINA KUZMANOVIC:

         Gospodine Predsjednice, u proteklih nekoliko dana prema navodima ministra Granica i gospodina Sarinica doslo je do prelaska izvjesnog broja ljudi i oruzja iz tzv. 

Jugoslavije u sektor istok. Cini se da UNPROFOR bar prema odgovoru generala Janviera dan prije, dakle prekjucer gospodinu Sarinicu povezuje situaciju u sektoru istok sa situacijom u sektoru jug i ne zeleci u stvari nista ne napraviti dok se ne rijesi po njima situacija u sektoru jug.

         Koji je vas komentar na to? Hvala.

         PREDSJEDNIK:

         Kao sto je UNPROFOR u prijasnjem mandatu, tako je i UNCRO u sadasnjem mandatu poprilicno nedjelotvoran upravo zbog toga sto srpski ekstremisti pruzaju otpor provedbi rezolucije Vijeca sigurnosti.

         No, mi sa svoje strane i predstavnicima Ujedinjenih naroda i konkretno njihovim predstavnicima ovdje u Hrvatskoj stalno ponavljamo da ocekujemo hoce li nov mandat UNCRO-a dati neke rezultate ili nece.

         Mi bismo zeljeli znaci da se mandat UNCRO-a za vrijeme mandata iskoristi zato da se zapocne mirovni proces integracije okupiranih podrucja. Ukoliko ne, razumije se da Hrvatska ne moze trpjeti i ne moze odlagati za neodredjeno vrijeme postojanje okupiranih podrucja na svom medjunarodno priznatom teritoriju.
    

        NATASA RAJAKOVIC:

         Izvolite gospodine.

         LJEPOSLAV PERINIC:

         Clan urednistva "Studia Croatica"", jedine hrvatske revije na spanjolskom jeziku koji izlazi u Buenos Airesu.

         Gospodine Predsjednice, meni je jasno da vas poziv Hrvatima u Australiji i Novom Zelandu da se vrate u Hrvatsku vrijedi i za sve iseljenike u drugim drzavama, govorim o Republici Argentini. Nazalost, jako malo hrvatskih obitelji do danas se vratilo ne vise od 10, ima ljudi koji posjecuju Hrvatsku, ali najzalosnije je da stariji ljudi i umirovljenici najveci broj Hrvata, imaju najmanju argentinsku penziju koja iznosi 140 dolara, i od tih novaca se ne moze u Argentini zivjeti. Mnogi od njih bi se htjeli vratiti u Hrvatsku ili posjetiti svoju domovinu. Ja imam jedan prijedlog: hrvatski brodovi putuju u Buenos Aires, trebalo bi organizirati za te ljude mogucnost da posjete Hrvatsku ili da se u nju vrate. To bi bio jedan veliki humanitarni gest hrvatske Vlade i hrvatske drzave, pa vam to stavljam na srce. Hvala.

         PREDSJEDNIK:

         Hvala i vama. Hrvatska vlast zaista mora uciniti, da bi olaksala povratak i umirovljenika, ali i mladjih ljudi. Pri tome je osobito vazno da se umirovljenicka primanja oslobode nekih davanja, makar su ona opravdana, za zdravstvo, itd, ali to takodjer znaci dovodi u pitanje socijalnu sigurnost tih ljudi i mi cemo razmotriti to pitanje. Razumije se da se poziv odnosi na sve iseljenistvo, ali nije tocan vas podatak, vec ono sto sam kazao da se samo deset, to je ono sto vi znate, ja sam vam rekao da evo i samo u Ministarstvu vanjskih poslova radi vise od stotinjak ljudi koji su bili u emigraciji, u iseljenistvu, a ja ih znam osobno ne manji broj, i, prema tome, ima ih u diplomatskoj sluzbi, u vladi, u vojsci, itd, i u poslovnom zivotu proces vracanja hrvatskog iseljenistva iz svih dijelova svijeta je zapoceo, on traje, ali ima neke probleme koji su otvoreni i koje moramo rjesavati u ovom smislu kao sto ste i vi kazali.
         

         NATASA RAJAKOVIC:

         Gospodjo, izvolite.
   

         SMILJANA SKUGOR: (HINA)

         Gospodine Predsjednice, kako ce se Hrvatska odrediti prema gospodinu Stoltenbergu s obzirom da sada smo culi tonski zapis njegove izjave koju je on rekao pred Odborom parlamenta svoje drzave. Hvala.
         

         PREDSJEDNIK:

        Ja nisam detaljno upoznat jer se taj slucaj zbio upravo u vrijeme moga odlaska, ili za vrijeme moga izbivanja, ali, navodno gospodin Stoltenberg opovrgava da je dao takvu izjavu da se tonski zapisi mogu dovesti u pitanje. U svakom slucaju ako je takva izjava data ona izrazava, izaziva nase cudjenje i zahtijevalo bi da gospodin Stoltenberg se prema njoj odredi jer, jasno, dovodi u pitanje kredibilitet njegov prema hrvatskoj javnosti. No, koliko sam cuo on opovrgava vjerodostojnost takve izjave.

         NATASA RAJAKOVIC:

         Kolega, izvolite.
      

         Novinska agencija "Kuna":

         Gospodine Predsjednice, Hrvatska vodi zaista jednu mudru politiku, a pogotovo od Washingtonskih sporazuma, bosansko-hrvatski odnosi idu veoma pozitivnim tokom. Sada se vodi borba za deblokade Sarajeva, HVO pozitivno i aktivno ucestvuje u tome. Kako vi vidite, kao mudar politicar, razvoj situacije u Bosni s obzirom na ovu zadnju situaciju.
         

         PREDSJEDNIK:

         Mislim da su Washingtonski sporazumi bili zapravo prvi korak u smislu rjesavanja ne samo sukoba otklanjanja, definitivnog otklanjanja sukoba izmedju Hrvata i Muslimana, negoli i prvi korak u rjesavanju zamrsene bosanske krize, a da se ozivotvorenje federacije i uspostavi osnova za konfederalne odnose sa Hrvatskom, makar i trnovito, ipak napreduje, i koliko znam bilo je znaci i u ovom vrijeme srpske ofenzive na bosansku Posavinu i borbi oko Sarajeva, znaci bilo je uzajamnog djelovanja i suradnje izmedju HVO-a i Armije BiH sto dokazuje upravo na takvu jednu suradnju kakvu zelimo ostvariti da bismo se jednom rijesili agresije i da bismo dosli do konacnog mira.
        

         NATASA RAJAKOVIC:

         Zadnje pitanje, gospodjo, izvolite.
       

         GORANKA JURESKO: ("Vjesnik")

         Gospodine Predsjednice, vi ste sada na putovanju u Australiju najavili novi izborni zakon i drugacije zapravo izbore iduce godine. Mozete li nama ovdje detaljnije mozda nesto reci - kako ce izgledati taj izborni zakon, i kako ce izgledati zgusnjavanje hrvatskih politickih stranaka. Hvala.
         

         PREDSJEDNIK:

         Dakle, ja mislim da nisam govorio posebno o novom izbornom zakonu, ali moje je misljenje, od samoga pocetka uspostave demokratske vlasti hrvatskog visestranackog sustava u hrvatskom parlamentu, u hrvatskom Saboru, ja sam cak i sa oporbenim prvacima govorio da bi za Hrvatsku kao i za svaku zemlju bilo jako dobro ako bi mjesto 30-tak koalicionaskih stranaka kakvih je bilo u prvim izborima, ili danas kakvih ima na spisku 54, ako se ne varam, da bi bilo normalno, zdravije, djelotvornije i demokratskije u smislu rjesavanja konkretnih problema u Hrvatskoj ako bi se   politicki zivot u Hrvatskoj tako preslojevio da imamo nekoliko vecih stranaka koje bi i sa svojim programima i sa svojim medjusobnim utjecajem mogle uspjesnije i djelotvornije rjesavati sve probleme Hrvatske, i unutarnje i medjunarodne, kao sto je to uostalom slucaj u drugim evropskim, pa i svjetskim zemljama zrele demokracije. Ja vjerujem da ce se procesi kretati u tom smislu, a da ce i novi izborni zakon tome morati pridonijeti. 
         

         NATASA RAJAKOVIC:

         Dame i gospodo, zatvaramo konferenciju za novinare Predsjednika Republike, zahvaljujem vam na pozornosti, i dovidjenja.

         PREDSJEDNIK:

         Hvala, dovidjenja.

/Zavrseno u 12,30 sati/