Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahšića

Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahšića autor: nepoznat

Iz Kotorskoga rukopisa (Arhiv HAZU, Ia 27), početak 18. st.

Lijepu jezdu jezdijahu dva Jahšića mila brata,

dva mila brajena,

oni jezdu jezdijahu goricome zelenome,
i oni se mila braća među sobom zgovarahu,

dva mila brajena.

Poče ovako Mitar Jahšić Stjepanu besjedovati:
"Evo ti smo mi dva brata, Stjepane, neoženjeni,

Jahšiću brajene,

sreća ako nas nanese na koju gizdavu divojku,
pođ' se jedan tad od nas, mili brate, oženiti

Jahšiću brajene."

Tu im bješe prispjela miloj braći huda sreća,
jer ih bjehu začule od planine b'jele vile,

planinkinje vile,

i one se b'jele vile među sobom zgovarahu:
"Je li koja među nami u planini b'jela vila,

planinkinje vile,

koja bi mi posvadila dva Jahšića mila brata?
Jer ćemo je postaviti kraljicome nada sv'jema,

planinkinju vilu."

Među njima nađe se u planini b'jela vila,
i nače im ovako drugami besjedovati,

planinkinja vila:

"Ja ni mi ću posvaditi dva Jahšića mila brata."
Dok se bješe Jahšićima u susretu učinula

planinkinja vila,

ter mi pođe Jahšićima dobru sreću nazivati:
"Dobra vami sreća budi, dva Jahšića, mila brata,

dva mila brajena!"

"Bog daj tebi, divojko, i tebi mi dobra sreća!"
Kako bješe vitez Mitar tu divojku sagledao,

gizdavu djevojku,

da ljepotom odc'jevaše žarkom suncu i mjesecu,
poče ti mi ovako djevojci besjediti

Jahšić vitez Mitar:

"Eto ti smo mi dva brata, djevojko, neoženjeni,
jednoga od nas oberi, koga mi je tebi drago,

gizdava djevojko."

Tu mi bješe miloj braći prispjela huda sreća,
ona bješe obrala Stjepana mlada Jahšića,

viteza junaka.

Kako bješe vitez Mitar tako čudo ugledao,
'za pojasa povadi handžara pozlaćenoga,

Jahšić junak Mitar,

brata svoga udari u njegovo živo srce.
Tuj ga bješe crna zemlja i bez duše dočekala,

Jahšića Stjepana.

Kako viđe vitez Mitar da je brata pogubio,
poče ti mi vitez Mitar tuj djevojku proklinjati,

gizdavu divojku:

"Davori mi, djevojko, bud' prokleta sreća tvoja!
da li hoćeš ti danas do dva brata pogubiti,

dva Jahšića brata!"

Pak je sebe handžarom u srdašce udario.
Tu je njega crna zemlja i bez duše dočekala,

Jahšića junaka,

oba ti su mila brata cić divojke poginula!