Kako glasovati po savjesti

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kako »glasovati po savjesti«?
autor: Ivan Miklenić
Komentar Ivana Miklenića u Glasu Koncila (2158), 1. studenoga 2015. Uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj studenoga 2015. Sadržaj je preuzet sa stranice Glasa Koncila.


Svaki izbori na državnoj ili lokalnoj razini, a skori parlamentarni zbog više važnih razloga, velik su izazov za sve osobe s pravom glasa u Republici Hrvatskoj i izvan nje, a osobito za katoličke vjernike, i to baš kao vjernike. Naime, sudjelovanje u odlučivanju o sudbini zemlje ili o onima koji će sljedeći 4-godišnji mandat upravljati zemljom za katoličke vjernike zapravo je očitovanje osobnoga izvršavanja druge Božje zapovijedi o ljubavi prema bližnjemu, a nesudjelovanje u tom odlučivanju bez opravdanih razloga očitovanje je kršenja te Božje zapovijedi. Stvarnom katoličkom vjerniku ne može biti nevažno ni kakvo je sada stanje u konkretnom društvu ni kakvo bi stanje moglo biti u sljedećem 4-godišnjem razdoblju i kasnije, jer neke važne odluke donose sa sobom dugoročne posljedice, bilo pozitivne bilo negativne, pa zbog toga kao vjernik ne bi smio apstinirati od glasovanja.

Da bi bila izvršena zapovijed ljubavi prema bližnjemu, nije dovoljno doći na izborno mjesto i zaokružiti bilo koju izbornu listu, nego je potrebno zaokružiti onu izbornu listu za koju je vjernik po svojoj informiranoj savjesti siguran da će bolje upravljati zemljom. Nema, naime, idealne izborne liste ni idealnih koalicija ili političkih stranaka, pa je potrebno između postojećih, koje su se valjano kandidirale, zaokružiti onu koja će makar malo ili makar u nečemu biti bolja od ostalih lista. To znači da katolički vjernik ne bi smio zaokružiti izbornu listu samo zato što je na toj listi netko iz njegove bliže ili šire obitelji, netko njemu po nečemu blizak ili iz njegova kraja, netko od onih koji bi mu mogli, ako dođu na vlast, uzvratiti za glas svojom nekom uslugom. Katolički vjernik dužan je po svojoj informiranoj savjesti dati glas samo onoj izbornoj listi za koju predmnijeva da bi mogla bolje služiti cjelokupnomu hrvatskomu društvu i svim ljudima u Hrvatskoj.

Da bi se poštivalo i ostvarilo navedeno, potrebno je da svaki katolički vjernik ozbiljno poradi, uloži trud i napor (čitanjem, razgovaranjem i provjeravanjem argumenata bez nasjedanja čestim medijskim manipulacijama) da bi došao do sigurnosti u svojoj savjesti koja izborna lista po tom kriteriju zaslužuje njegovo povjerenje. Iskustvo i činjenica da Hrvatska posljednjih 15 godina više grca negoli napreduje izazov je za svakoga katoličkoga vjernika da kritički preispita i sva svoja dosadašnja glasovanja pa da sada donese odluku, koja smije biti drugačija od dosadašnjih, a koja će značiti davanje povjerenja onima za koje predmnijeva da će biti makar malo bolji. Drugim riječima, sadašnji izbori izazov su i prilika za potpuno novo kritičko promišljanje cjelokupne stvarnosti i ponuda političara s različitih izbornih lista. Upravo kritičko promišljanje, uz uvažavanje relevantnih i vjerodostojnih činjenica i iskustava, i uspoređivanje s idealima zacrtanim u katoličkom socijalnom nauku, način je dostizanja osobne informirane savjesti po kojoj će onda i glasovanje biti stvarno izvršavanje ljubavi prema bližnjemu.

Prema socijalnom nauku Crkve u zajedničkom životu čovječanstva poslije Boga najvažnija vrjednota je ljudsko dostojanstvo svake osobe, koja je slika Božja, i koja je temelj svih stvarnih ljudskih prava (danas se, naime, namjerno izmišljaju tzv. nova ljudska prava da bi se razgradilo judeo-kršćansku, Bogom objavljenu sliku čovjeka). Katolički vjernik, da bi ispravno prosuđivao u predizbornoj kampanji ponuđene programe, prvo treba provjeriti kakvo stajalište ti programi zauzimaju ili bi nositelji mogli zauzimati prema dostojanstvu ljudske osobe. Konkretno to znači da katolički vjernik treba preispitati u programu, kojemu je skloniji dati svoje povjerenje, što taj program nudi s obzirom na poštivanje slobode savjesti i vjere, s obzirom na poštivanje ljudskoga života od začeća do naravne smrti i obitelji kao temeljne društvene zajednice, s obzirom na rješavanje problema siromaštva (koje ozbiljno nagriza dostojanstvo ljudske osobe), nezaposlenosti (koja je negacija prava na rad i na život od svoga časnoga rada), iseljavanja (koje je negacija prava na svoj dom i svoj zavičaj), s obzirom na njegovanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta...

Katolički vjernik trebao bi provjeriti političke programe, kojima je skloniji, i sa stajališta temeljnih socijalnih vrjednota: istine, pravde, slobode, solidarnosti i mira. Politički program koji ne uvažava vrjednotu istine ne može zaslužiti povjerenje katoličkoga vjernika jer istina, o prošlosti i sadašnjosti narodnoj, društvenoj, društvenih skupina i osobnoj, o univerzalnim vrjednotama i stvarnim etičkim ciljevima, temelj je zdravoga društva. Također za katolika je neprihvatljiv svaki politički program koji pravdu ne uzima kao smisao cjelokupnoga pravnoga poretka i kao temelj stvarnoga mira. S obzirom na činjenicu i iskustvo selektivnosti i brojnih povlaštenosti u dosadašnjim pravnim postupanjima, nužno je preispitati kakvi su stvarni izgledi da bi oni koji su pravdu gazili nakon izbora postupali drugačije. Vrjednota slobode, odnosno dosegnuti stupanj slobode, na nacionalnoj i osobnoj razini, za koju su mnogi branitelji dali svoje živote, nije samo pokazatelj stvarne demokratičnosti društva, nego i najvažniji temelj osobnoga, obiteljskoga, skupinskoga i nacionalnoga napretka i boljitka pa ju je potrebno pomno analizirati u programima, kao i odnos prema slabijima, ugroženima (osobito prema začetima a još nerođenima) te prema društveno rubnima i isključenima. Provjera po navedenim kriterijima rađa informiranom savješću i glasovanjem koje će zajamčiti makar mali boljitak.