Judita (Šarić)/Glava 5.

¹ Asirskomu vojskovođi Holofernu javiše, da se sinovi Izraelovi spremaju na otpor i da su zaposjeli putove gorske.

² Tada se on razgnjevi silno i upade u velik bijes. Dozva sve knezove moapske i vođe amonske

³ I reče im: »Kažite mi, kakav je to narod, što opsjeda gore? Koje ima gradove? Kakvi su gradovi i koliko ih ima? Kakva im je snaga bojna, i koliko ih ima? Tko je vođa njihov?

⁴ Zašto nas između sviju, što stoje na istoku, ovi preziru, i ne dođoše nam nasusret, da nas prime u miru?«

⁵ Nato odvrati Ahior, vođa svih sinova Amonovih, i reče: »Ako se, gospodaru moj, udostojiš čuti me, reći ću ti istinu o tom narodu, što stanuje u gorama, i riječ lažna ne će izaći iz usta mojih.

⁶ Taj je narod plemena kaldejskoga

⁷ I stanovao je u početku u Mezopotamiji. A jer ne htjedoše služiti bogovima otaca svojih, koji su bili u zemlji kaldejskoj,

⁸ Ostaviše vjerske običaje svojih otaca, koji su imali mnogo bogova,

⁹ I stadoše štovati jednoga Boga nebeskoga, koji im također zapovjedi, da otiđu odatle i da se nasele u Haranu. A kad glad pritisnu svu zemlju, otidoše u Egipat. Ondje se u četiri stotine godina tako umnožiše, da se mnoštvo njihovo nije više moglo izbrojiti.

¹⁰ A kad ih kralj egipatski pritisnu i stade nagoniti, da mu grade gradove od opeka, zavapiše Gospodu, i on udari svu zemlju egipatsku raznim nevoljama.

¹¹ Pošto su ih bili otjerali Egipćani, te nevolja odstupila od njih, htjedoše ih opet uhvatiti i u službu dovesti.

¹² Tada im Bog nebeski na njihovu bijegu otvori more, tako te se vode na obje strane utvrdiše kao zid, i Izraelci suhom nogom prijeđoše po dnu morskom.

¹³ A dok ih je tjerala nebrojena vojska egipatska, pokri je voda, tako da ne osta nijedan, koji bi mogao javiti potomcima, što se je dogodilo.

¹⁴ Prešavši preko Crvenoga mora utaboriše se u pustinji kod gore sinajske, gdje još nije bio stanovao čovjek, niti se naselio sin čovječji.

¹⁵ Tamo im izvori gorki postadoše slatka pitka voda, i četrdeset godina primali su hranu s neba.

¹⁶ Kamo dođoše bez luka i strijele, bez štita i mača, borio se je Bog za njih i pobjeđivao.

¹⁷ Nitko nije mogao odoljeti ovome narodu, osim ako je bio odstupio od službe Gospoda, Boga svojega.

¹⁸ Kadgod naime uzeše uz Boga svojega štovati još kojega drugoga, bili su predani na grabež, pod mač i za podsmijeh.

¹⁹ A čim bi se pokajali, što su odstupili od službe Boga svojega, dao bi im Bog nebeski snage za otpor.

²⁰ Tako napokon oboriše kraljeve Kanaanaca, Jebuzeja, Ferezeja, Heteja, Heveja, Amoreja i sve vladare u Hesebonu i zaposjedoše njihove zemlje i gradove.

²¹ Doklegod ne sagriješiše proti Bogu svojemu, bila je sreća na strani njihovoj; jer Bog njihov mrzi na nepravdu.

²² Tako i prije godina, kada su bili odstupili od puta, na koji ih Bog naputio, bili su u mnogim bojevima istrijebljeni od naroda, i veoma mnogi od njih bili su kao zarobljenici odvedeni u tuđu zemlju.

²³ Ali se doskora obratiše opet Gospodu, Bogu svojemu, i sabraše se opet iz zemalja, u koje su bili razasuti, i dođoše na sve gore ove, te opet drže Jeruzalem, gdje je svetište njihovo.

²⁴ Sad istraži, gospodaru moji Ako su oni počinili kakvu nepravdu proti Bogu svojemu, onda ćemo poći proti njima; jer će ih Bog njihov predati tebi, i oni će se prignuti pod jaram moći tvoje.

²⁵ Ali ako taj narod nije uvrijedio Boga svojega, ne ćemo im moći odoljeti; jer će ih braniti Bog njihov, pa ćemo biti na podsmijeh svoj zemlji.«

²⁶ A kad Ahior izgovori ove riječi, razgnjeviše se svi velikaši Holofemovi i htjedoše ga ubiti. Rekoše jedan drugomu:

²⁷ »Tko je taj, koji veli, da sinovi Izraelovi mogu odoljeti kralju Nabuhodonozoru i vojsci njegovoj, ljudi bez oružja, bez snage i nevješti boju?

²⁸ Ali da Ahior vidi, da nas vara, udarit ćemo u gore. Kad onda pohvatamo tamo junake njihove, s njima ćemo i njega probosti mačem.

²⁹ Tako neka spoznaju svi narodi, da je Nabuhodonozor bog svijeta i da osim njega nema drugoga!«

← Glava 4.

Judita (Šarić)

Glava 6. →