Judita (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Judita (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 Tada poslaše poslanike kraljevi i knezovi sviju gradova i zemalja, iz sirske Mezopotamije i sirske pokrajine Sobal, iz Libije i Cilicije, koji došavši k Holofernu rekoše:
2 »Ne ljuti se dalje na nas! Bolje je, da ostanemo na životu i služimo velikome kralju Nabuhodonozoru i tebi se pokorimo, negoli da padnemo u ropstvo i u smrti propadnemo.
3 Svi gradovi naši i sav posjed, sve gore, bregovi i ravnice, stada goveda, ovaca i koza, konji i kamele, sve blago naše i družina pripadaju tebi.
4 Sve, što imamo, stoji ti na raspolaganje.
5 Mi i djeca naša sluge smo tvoje.
6 Dođi k nama kao miroljubiv gospodar i upotrijebi nas za službu, kako ti je drago!«
7 Tada on sađe s gora s jakom silom konjaničkom i uze sve gradove i sve stanovnike u zemlji.
8 Iz svih gradova podiže sebi kao pomoćne čete jake i odabrane ljude.
9 Strah, što spopade one zemlje, bio je tolik, da su stanovnici svih gradova, knezovi i boljari i prosti narod izlazili mu nasusret, kad bi dolazio,
10 I primali ga s vijencima i s bakljama, s kolom uz bubnje i svirale.
11 Uza sve to nijesu mogli ublažiti njegovo okrutno srce.
12 On bi im razarao gradove i gajeve bi im sasjekao.
13 Kralj Nabuhodonozor bio mu je naime zapovjedio, da uništi sve bogove u zemlji, da potom njega samoga štuju kao boga oni narodi, koje će Holoferne silom moći podjarmiti.
14 Tako je prošao sirski Sobal, svu Apameju i svu Mezopotamiju i došao k Idumejcima u zemlju Gabau.
15 Osvoji njihove gradove, i odmarao se je ondje trideset dana. Za toga vremena dade skupiti svu vojsku svoju.
← Glava 2.
|
Judita (Šarić) |
Glava 4. →
|