Jonas doznaje zašto se Bog smilovao Ninivi
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Jonas doznaje zašto se Bog smilovao Ninivi |
- 4 1 Jonas to loše primi, veoma loše, i naljuti se. 2 On moliše GOSPODU i reče: ”Ah! GOSPODE, nije li točno ono što si govorih kad živjeh na svojoj zemlji? Evo zašto se požurih uteći u Tarsis. Ja znadoh dobro da si ti jedan dobrohotan i milosrdan Bog, spor na ljutnji i pun vjernosti, i koji odustaje od svoje odluke. 3 Sada, GOSPODE, ja te molim, oduzmi mi život; bolje je za mene umrijeti no živjeti!“ 4 ” Imaš li ti razloga da se srdiš? reče mu GOSPOD. 5 Jonas iziđe i smjesti se na istoku grada. Ondje, on si napravi jednu kolibu i sjede pod nju, u sjenu, čekajući vidjeti što će se dogoditi s gradom. 6 Tada GOSPOD Bog pohiti jednu biljku1 koja izraste iznad Jonasa tako da ovaj imaše sjenu nad glavom za izvaditi ga iz njegove loše prilike. Ova biljka izazva jednu veliku radost u Jonasa. 7 Sutradan, u zoru, Bog posla jednog crva koji napade biljku; ona uginu. 8 Po tome, kad sunce poče pržiti, Bog posla jedan oštar vjetar s istoka2 i sunce udaraše u glavu Jonasovu®Gotov onesvijestiti se, Jonas zamoli umrijeti; on govoriše: ” Bolje je za mene umrijeti nego živjeti.“ 9 Tada Bog njemu reče: ” Imaš li ti razloga ljutiti se zbog te
- biljke? “ Jonas mu odgovori: ”Da, ja imam razloga na smrt ljutiti se.“ 10 GOSPOD mu reče: ” Ti imaš milosti za tu biljku za koju se nisi mučio i koju nisi odnjegovao; kćer jedne noćiå, ona je nestala u dobi
- od jedne noći. 11 A ja da nemam milosti za Ninivu veliki grad gdje ima više od 120.000 ljudskih bića koji ne znaju razlikovati svoju desnicu od svoje ljevice, i bezbrojne životinje! “
