Job (Šarić)/Glava 33.
| Job (Šarić) |
1 Čuj dakle, Jobe, govor moj! Svima riječima mojim posudi uho svoje!
2 Evo, već otvorih usta svoja; jezik moj neka govori krepko!
3 Riječi moje proizlaze iz srca iskrena; usne moje govore istinu čistu.
4 Duh me je Božji stvorio; dah me je Svemoćnoga oživio.
5 Ako mogneš, opovrgni me; pripravi se da mi se suprotstaviš!
6 Eto, pred Bogom vrijedim toliko, koliko ti; i ja sam od kala načinjen.
7 Eto, preda mnom ne treba te strašiti tjeskoba; pritisak kakav od mene neće te pritisnuti.
8 A sada ti veliš pred ušima mojim - posve sam jasno čuo te riječi:
9 "Čist sam, bez pogrješke, nedužan sam i bez krivnje zlodjela u meni.
10 On traži samo izlike proti meni, vidi u meni neprijatelja svojega.
11 Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze."
12 Ovdje nisi u pravu, pa ti odgovaram; jer je Bog više negoli čovjek!
13 Kako se možeš tu prepirati s njim: "Ne odgovara on čovjeku na svaku riječ!"
14 Na jedan način govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to.
15 U snu, u prikazi noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji,
16 Tada otvara uho ljudima i straši ih opomenom,
17 Da odvrati čovjeka od djela njegova, da ga očuva od oholosti.
18 Tako čuva dušu njegovu od podzemnoga svijeta, život njegov od smrti strijelom.
19 Na postelji njegovoj opominje ga bolima, boj jednako bjesni u njegovim udima.
20 Stanje njegovo ogadi mu kruh i duši njegovoj jelo najmilije.
21 Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se više; ogolene su kosti njegove, što se prije nijesu vidjele.
22 Duša se njegova približuje grobu, život njegov carstvu mrtvih.
23 Onda stane pred njega glasnik Božji, posrednik, jedan od tisuća, da opomene čovjeka na dužnost njegovu,
24 Tada se Bog smiluje njemu. Rekne: izbavi ga; ne treba da silazi u grob, dobio sam već otkup.
25 Tada zasja tijelo njegovo više nego u mladosti; tada se on povrati u dane mladenačke snage.
26 Vapije k Bogu, i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda lice njegovo; tako on povrati čovjeku pravo njegovo.
27 Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagriješio i nepravdu činio, ali mi Bog nije zlom uzvratio.
28 On je izbavio dušu moju, da ne otide u grob; život se moj veseli svjetlosti.
29 Eto, sve ovo čini Bog dvaput, triput na čovjeku,
30 Da otrgne dušu njegovu od groba, da mu svijetli svjetlost živih,
31 Jobe, pazi, slušaj me, šuti, da ja još govorim!
32 Ali ako imaš dokaza, iznesi mi ih, govori - rado ću ti dati pravo.
33 Ako li nemaš, slušaj ti mene i šuti; naučit ću te mudrosti.
| Job (Šarić) |