Job (Šarić)/Glava 27.
| Job (Šarić) |
1 Nato nastavi Job svojim govorom ovako:
2 Tako da je živ Bog, koji mi oduze pravo moje, Svemoćni, koji mi ogorči život moj! -:
3 Dok je još dah moj u meni, i duh Božji dok me oživljava,
4 Neće usne moje govoriti ništa krivo, niti će jezik moj lagati.
5 Daleko neka je od mene, da vam dadnem pravo; dok ne preminem, ja ne tajim nedužnosti svoje.
6 Čvrsto stojim uz pravednost svoju i ne ostavljam je; moje srce ne kori nijednoga dana mojega.
7 Neprijatelju mojemu neka bude kao zlikovcu, mojemu protivniku kao bezbožniku!
8 Jer kakvo je nadanje bezbožniku, kad Bog odreže i iščupa dušu njegovu?
9 Hoće li Bog čuti jauk njegov, kad nevolja navali na njega?
10 Može li se radovati Svemoćnomu i pozivati se na Boga u svako vrijeme?
11 Hoću da vas poučim o djelovanju Božjemu; neću kriti, što određuje Svemoćni.
12 Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa zašto se nadate uludo?
13 To je dio zlikovcu kod Boga, i to je nasilnicima baština, koju primaju od Svemoćnoga:
14 Ako mu se množe sinovi, to je za mač; potomci njegovi nemaju da se nasite.
15 Koji ostanu iza njega, pograbi ih pomor u grob; udovice njegove ne drže tugovanja.
16 Ako i nagomila srebra kao praha i nakupi sebi haljina kao blata:
17 Ostavi ih na stranu, ali ih obuče pravednik, i srebro razdijele među se pobožnici.
18 On je sagradio kuću sebi kao moljac, kao kolibicu, što je načini čuvar.
19 Bogat legne da spava, - posljednji put; ali otvori li opet oči, sve je iščeznulo.
20 Strahote prešume preko njega kao povodanj, preko noći odnese ga vihor.
21 Podigne ga vjetar istočni: "on ide - i odnese ga s mjesta njegova.
22 Bez milosrđa gada Bog na njega; mora bježati od ruke njegove.
23 Pljeskaju rukama nad njim i zvižde za njim s mjesta njegova.
| Job (Šarić) |