Job (Šarić)/Glava 21.
| Job (Šarić) |
1 Nato reče Job:
2 Ah, poslušajte ipak mirno riječ moju; i neka mi to bude od vas utjeha!
3 Dopustite mi, da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati.
4 Jeli tužba moja proti ljudima, i zašto da moj duh ne bude nestrpljiv?
5 Slušajte me, zapanjite se, metnite ruku na usta!
6 Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem na cijelom tijelu.
7 Zašto zlikovci ostaju na životu, ostare i obogate se?
8 Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i potomci njihovi pred njihovim očima.
9 Sigurne su od pogibli kuće njihove, prut Božji nije nad njima.
10 Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, krave njihove tele se i ne jalove se.
11 Ispuštaju kao janjce djecu svoju, veselo poskakuju mališi njihovi,
12 Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uza sviralu.
13 Provode u sreći dane svoje i silaze u miru u podzemni svijet.
14 A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, nećemo da išta znamo za putove tvoje.
15 Što je Svemoćni, da mu služimo? Što nam koristi, da mu se molimo?
16 Zaista sreća nije u njihovoj ruci; daleko je od mene mišljenje bezbožnika.
17 Koliko se puta gasi život grješnika, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u gnjevu svojemu.
18 Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah, što ga raznosi vihor.
19 Kažu, 'Bog će ga kazniti u njegovoj djeci'; neka on plaća njemu, da on sam osjeti.
20 Vlastitim očima ima vidjeti nesreću svoju; ima da sam pije gnjev Svemoćnoga.
21 Što mu je stalo, kako je kući njegovoj poslije njega, kad se broj mjeseca njegovih završio?
22 Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega, koji sudi u nebeskim visinama?
23 U potpunoj snazi jedan umire, bez brige i zadovoljan.
24 Posude njegove pune su mlijeka, dobro je uhranjen mozak njegovih kostiju.
25 Drugi umire u gorkom jadu, nikada se nije okusio sreće.
26 Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež.
27 Eto, znam vaše misli i namjere, što ih smišljate proti meni.
28 Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator, u kojem su stanovali bezbožnici?
29 Nijeste li ikada pitali za savjet putnike? Znakove njihove nećete ipak da znate.
30 Za dan nevolje ostaje nekažnjen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
31 Tko će ga u oči ukoriti za život njegov? Tko će mu vratiti, što je počinio?
32 Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik.
33 Lahko leže na njemu grude doline; idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni.
34 Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostaje samo prijevara.
| Job (Šarić) |