Job (Šarić)/Glava 11.
Job (Šarić) |
1 Nato odgovori Sofar iz Naama:
2 Zar da te mnoge riječi ostanu bez odgovora? Ili će čovjek govorljiv biti opravdan?
3 Hoće li tvoje puste riječi ušutkati ljude? Zar te neće nitko posramiti?
4 Jer si sam rekao: "Čista je nauka moja, i čist sam u očima tvojim!"
5 Ali kad bi samo Bog progovorio i usta svoja otvorio proti tebi,
6 Da ti pokaže tajne mudrosti i mnogostruke osnove svoje, uvidio bi, da te Bog kara manje nego što zaslužuje krivnja zlodjela tvojih.
7 Možeš li tajne Božje dokučiti ili doprijeti do granice Svemoćnoga?
8 Iznad neba ona je visoka, pa što ćeš početi? Ispod pakla je duboka, po što ćeš spoznati?
9 Duža je od zemlje, šira je od mora.
10 Da prevrati, ili zatvori, ili skupi: tko će mu braniti?
11 Jer pozna ljude pune zloće, vidi grijeh, a da i ne pazi.
12 Tada će čovjek bezuman doći do razboritosti, i divlje će se magare pretvoriti u čovjeka.
13 Da ti pripraviš srce svoje podigneš ruke svoje k Bogu,
14 Da ukloniš zlodjela iz ruke svoje i ne podnosiš grijeha u kući svojoj,
15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
16 Tada ćeš zaboraviti muku i na nju ćeš pomišljati kao na vodu što proteče;
17 Tada će sjati život tvoj jasnije nego podne, a tama će biti kao rasvit zore;
18 Tada ćeš se uzdati, jer ima nade, zakopat ćeš se i mirno ćeš spavati.
19 Odmarat ćeš se, i nitko te neće plašiti, i mnogi će ti se moliti.
20 A oči grješnicima ugasit će se, neće im biti utočišta, nada će im biti: dušu izdahnuti.
Job (Šarić) |