Jošua (Šarić)/Glava 8.

¹ I Gospod reče Jošui: "Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sav narod što je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke kralja ajskoga s narodom njegovim, gradom njegovim i zemljom njegovom.

² Učini s Ajem i kraljem njegovim, kako učinio s Jerihom i njegovim kraljem! Ipak plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Namjesti zasjedu gradu na zapadnoj strani njegovoj!"

³ Tada usta Jošua sa svim narodom što je za boj, da idu na Aj, i izabra Jošua trideset tisuća ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noću.

⁴ Dade im zapovijed: "Pazite, vi se imate namjestiti u zasjedu proti gradu na zapadnoj strani grada! Ne udaljujte se odveć daleko od grada i budite svi spremni!

⁵ A ja sa svim narodom, što je kod mene, primaknut ću se gradu, i ako oni tada kao prvi put izađu proti nas, mi ćemo bježati pred njima.

⁶ Ako oni iza nas izađu tako daleko, da smo ih odvojili od grada - jer će misliti: Bježe pred nama kao prvi put - i mi ćemo jednako još dalje bježati pred njima,

⁷ Tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer će vam ga Gospod, Bog vaš, dati u ruke.

⁸ Kad uzmete grad, zapalite grad! Učinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je zapovijed moja!"

⁹ Nato ih otpusti Jošua, i oni otidoše u zasjedu i utaboriše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua prenoći onu noć među narodom,

¹⁰ Sutradan rano prebroji Jošua narod i pođe sa starješinama Izraelovim na čelu vojske proti Aja.

¹¹ Sva vojska, što je bila kod njega, pođe, uze se primicati i dođe do pred grad. Utaboriše se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina između njih i Aja.

¹² Tada uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada.

¹³ Nato se namjesti narod, sva vojska, što je bila sa sjevera gradu, i zapleće, što je bilo sa zapada gradu. A Jošua onu noć pođe usred doline.

¹⁴ Kralj ajski to vidje, i tako ljudi u gradu uraniše i pohitješe proti Izraelu u boj, i on i sav narod njegov, na mjesto kod pustinje. On naime nije znao, da mu je bila namještena zasjeda zapadno od grada.

¹⁵ A Jošua i svi Izraelci učiniše tako, kao da bi bili od njih potučeni, i nagnuše bježati prema pustinji.

¹⁶ Tada je bio sazvan sav narod, što je bio u gradu, da ih tjera. I dok su tako tjerali Jošuu, sve su se više odvajali od grada.

¹⁷ Ne osta nitko u Aju i Betelu, da ne pođe u potjeru za Izraelcima. A grad ostaviše otvoren i tjerali su Izraelce.

¹⁸ Tada reče Gospod Jošui: "Digni koplje, što ti je u ruci, proti Aja; jer ti ga dajem u ruke." Jošua podiže koplje, što mu je bila u ruci, proti Aja.

¹⁹ Tada se zasjeda bržebolje podiže sa svojega mjesta, potrča, čim je Jošua bio podigao ruku, i dođe u grad, zauze ga i zapali grad odmah.

²⁰ I kad se Ajani obrazreše i vidješe, kako se dim od grada diže prema nebu, nijesu imali kamo bježati ni ovamo ni tamo; jer se okrenula proti progoniteljima vojska, koja je bježala prema pustinji.

²¹ Kad naime vidješe Jošua i svi Izraelci, da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim od grada, okrenuše se i udariše na Ajane.

²² A drugi iz grada izađoše pred njih, tako da su pali među Izraele, jer jedni dođoše s ove, drugi s one strane, i potukoše ih tako, da ni jedan ne osta živ niti uteče.

²³ A kralja ajskoga uhvatiše živa i dovedoše ga k Jošui.

²⁴ I kad Izraelci pobiše sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoše od mača svi do posljednjeg čovjeka, okrenuše se svi Izraelci proti Aja i pobiše ga oštricom mača.

²⁵ Broj svih, koji padoše onaj dan, ljudi i žena, iznosio je do dvanaest tisuća, sve samih Ajana.

²⁶ Jošua ne spusti ruke svoje, koju je bio podigao s kopljem, dokle ne pobi sve stanovnike ajske.

²⁷ Samo stoku i plijen toga grada uzeše Izraelci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Jošui.

²⁸ Jošua dade spaliti Aj i učini ga za vazda jednom podrtinom, jednom pustoši, do današnjega dana.

²⁹ A kralja ajskoga dade objesiti na drvo do večera. O zahodu sunčanom zapovjedi Jošua, da skinu truplo njegovo. Baciše ga tada pred vrata gradska i podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, koja je još tamo do današnjega dana.

³⁰ Tada Jošua napravi žrtvenik Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,

³¹ Kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: žrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo došlo željezno oruđe. I prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodu i zaklaše žrtve mirotvorne.

³² Tada napisa ondje na kamenju prijepis zakona Mojsijeva, što ga je ovaj bio dao sinovima Izraelovim.

³³ I sav Izrael sa svojim starješinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovčega prema levitskim svećenicima, koji su nosili kovčeg zavjeta Gospodnjega, stranci i domaći, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao što je nekoć naredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izraelov.

³⁴ Potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u knjizi zakona.

³⁵ Nije bilo nijedne riječi od svega, što je bio naredio Mojsije, koje ne pročita Jošua pred svom zajednicom Izraelovom, i pred ženama, djecom i strancima, koji su išli među njima.

← Glava 7.

Jošua (Šarić)

Glava 9. →