Prijeđi na sadržaj

Jošua (Šarić)/Glava 6.

Izvor: Wikizvor
Jošua (Šarić)


1 Jeriho je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izraelovih; nitko nije mogao izaći van ni unići unutra.

2 Tada reče Gospod Jošui: "Evo, dajem ti u ruke Jeriho i kralja njegova s ratnicima.

3 Zato obiđite, svi ratnici, oko grada! Jedanput obiđite oko grada! Tako učini šest dana!

4 A sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom! A sedmi dan obiđite oko grada sedam puta, i svećenici neka pritom trube u trube!

5 Pa kad zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čujete glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada će se zidovi gradski srušiti, a narod neka uzađe, svaki upravo ondje, gdje stoji!"

6 Tada pozva Jošua, sin Nunov, svećenike i zapovjedi im: "Dignite kovčeg zavjetni, a sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim!"

7 A narodu zapovjedi: "Obiđite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim!"

8 I kad je Joshua bio izdao ovu zapovijed narodu, pođe sedam svećenika, koji su nosili pred Gospodom sedam truba od rogova, s zatrubi u trube, dok je kovčeg zavjeta Gospodnjega išao za njima.

9 A ratnici pođoše pred svećenicima, koji su trubili u trube, a ostali narod, pođe za kovčegom, dok su se trube jednako razlijegale.

10 Tada zapovjedi Jošua narodu. Vi ne smijete podići bojnu viku i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ ne smije izaći iz usta vaših, dok vam ja ne kažem: Vičite! Tada podignite bojnu viku!"

11 Tako pusti da kovčeg Gospodnji obiđe oko grada jedanput. Tada odoše u tabor i ostaše preko noći u taboru.

12 Drugo jutro usta Jošua rano. Svećenici ponesoše kovčeg Gospodnji.

13 Sedam svećenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim, koračalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su išli pred njima, a ostali je narod išao za kovčegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale.

14 Tako obiđoše drugi dan jedanput oko grada i vratiše se tada u tabor natrag. Tako učiniše šest dana.

15 A sedmi dan ustaše rano, kad je zora osvanula, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo taj dan obiđoše oko grada sedam puta.

16 Kad svećenici kod sedmoga ophoda zatrubiše u trube, povika Jošua narodu: "Podignite bojnu viku; jer Gospod daje grad u ruke vaše!

17 Ali grad sa svim, što je u njemu, ima se posvetiti zakletvi za Gospoda. Samo bludnica Rahaba ima ostati na životu sa svima, koji su kod nje u kući, jer je skrila uhode, koje smo bili poslali.

18 Ali se čuvajte zakletoga, da ne prisvojite što sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izraelov navukli zakletvu i svalili ga u nesreću.

19 Sve srebro i zlato, sve mjedeno i gvozdeno posuđe neka se posveti Gospodu i neka dođe u riznicu Gospodnju!"

20 Tada podiže narod bojnu viku, i zatrubiše u trube. I kad narod začu glas truba i podiže bojnu viku iza glasa, tada se srušiše zidovi, i narod prodrije u grad, svaki upravo ondje, gdje je stajao. Tako zauzeše grad.

21 Tada oštricom mača izvršiše zakletvu na svemu, što se nalazilo u gradu, na muževima i ženama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima.

22 Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Jošua: "Idite u kuću bludnice i izvedite odonud ženu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!"

23 I mladi ljudi, uhode, otidoše i izvedoše Rahabu, oca njezina, mater njezinu, braću njezinu i svu svojtu njezinu. Sve rođake njezine izvedoše i pustiše ih izvan tabora izraelskoga.

24 A grad i sve, što je bilo u njemu, spališe ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i gvozdeno posuđe metnuše u riznicu kuće Gospodnje.

25 A bludnicu Rahabu s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom ostavi Jošua na životu, i tako osta među Izraelcima do današnjega dana, jer je bila skrila glasnike, koji su po nalogu Jošuinu uhodili Jeriho.

26 U to vrijeme izreče Jošua ovo prokletstvo: "Proklet neka je pred Gospodom čovjek, koji se hoće da opet sagradi grad Jeriho! Za cijenu prvorođenca svojega neka mu postavi temelj i za cijenu najmlađega sina svojega neka mu stavi vrata!"

27 Gospod je bio s Jošuom, tako da se je ime njegovo razglasilo po svoj zemlji.


Jošua (Šarić)