Jošua (Šarić)/Glava 22.
Jošua (Šarić) |
1 Tada sazva Jošua sinove Rubenove, sinove Gadove i polovinu plemena Manasehova,
2 I reče im: "Vi ispuniste sve, što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste me u svemu, što sam vam zapovjedio.
3 Ne ostaviste braće svoje kroz dugo to vrijeme do danas, nego očuvaste vjerno zapovijed Gospoda, Boga svojega.
4 I kad je Gospod, Bog vaš, pribavio mir braći vašoj, kako im je obećao, to se sad vratite natrag kući, u zemlju, u kojoj je baština vaša, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s onu stranu Jordana!
5 Samo pazite revno da vršite naloge i zapovijedi, što vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospoda, Boga svojega, da hodite svim putovima njegovim, da držite zapovijedi njegove, da pristajete uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom!"
6 I blagoslovi ih Jošua i otpusti ih, i nato se oni vratiše natrag kući,
7 Jednoj polovini plemena Manasehova bilo je Mojsije odredio posjed u Bašanu, drugoj polovini bio je Jošua dao posjed kod braće njihove u zapadnoj zemlji jordanskoj Osim toga Jošua, kad ih je otpustio kući i blagoslovio ih,
8 Reče im ovo: "Vratite se natrag kući s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeđu, gvozđem i odijelom vrlo mnogim! Porazdijelite to, što zaplijeniste od neprijatelja svojih, s braćom svojom!"
9 Tako se vratiše kući sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova i otidoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji Kanaanskoj, da zapute u zemlju gileadsku, u zemlju baštine svoje, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio Gospod preko Mojsija.
10 Kad dođoše u krajeve na Jordanu, što su još u zemlji kanaanskoj, načiniše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova tamo na Jordanu žrtvenik, žrtvenik, što se je nadaleko vidio.
11 Tada dočuše sinovi Izraelovi gdje se govori: "Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova napraviše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, u krajevima na Jordanu, s onu stranu zemlje sinova Izraelovih!"
12 Čim su to čuli sinovi Izraelovi skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u Šilo, da idu u boj proti njima,
13 Sinovi Izraelovi poslaše k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku Finehasa, sina svećenika Eleazara,
14 I s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske obitelji Izraelove; svaki je od njih bio glavar plemenskih obitelji Izraelovih.
15 Kad dođoše k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku, rekoše im:
16 "Sva zajednica Gospodnja pita: "Kakva je to nevjernost, koju činite proti Bogu Izraelovu? Vi ste se stim, što podigoste žrtvenik, odvrgli danas od Gospoda, vi ste se stim pobunili danas probi Gospodu.
17 Zar nam nije dosta zločin od Peora, od kojega se do danas još ne očistismo, makar da je zbog njega pala kazna na zajednicu Gospodnju?
18 I vi se zar hoćete danas da odmetnete od Gospoda? Onda će doći ovo: "ako se danas pobunite proti Gospodu, on će sutra pustiti svoj gnjev na svu zajednicu Izraelovu.
19 Ako li vam se uostalom čini nečista zemlja vaše baštine, onda prijeđite u zemlju baštine Gospodnje, gdje je prebivalište Gospodnje, i nastanite se među nama! Ali se ne bunite proti Gospodu i ne bunite se proti nama, gradeći sebi mimo žrtvenik Gospoda, Boga našega, još drugi žrtvenik!
20 Nije li pala kazna na svu zajednicu Izraelovu, kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini, koji je morao svoja zlodjela životom platiti."
21 Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova plemenskim glavarima Izraelovim:
22 "Svemogući, Bog Gospod, jest Svemogući, Bog Gospod, on zna, i Izrael neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost proti Gospodu, onda neka nas ne pomogne danas!
23 Ako smo sagradili sebi žrtvenik, da otpanemo od Gospoda, ili ako je to bilo zato, da na njemu žrtvujemo žrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne žrtve, onda neka nas Gospod sam povuče na račun!
24 Ne, mi to učinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budućnosti reći će sinovi vaši sinovima našim: Što vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim?
25 Gospod je eto postavio Jordan kao među između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospoda. Pa će djeca vaša djecu našu tako daleko dovesti, da više ne štuju Gospoda.
26 Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo žrtvenik, ne za žrtve paljenice i žrtve zaklanice.
27 Nego on ima da bude između nas i vas i naših potomaka sastanko, da hoćemo služiti Gospodu pred njim žrtvama svojim paljenicama, žrtvama svojim zaklanicama i žrtvama svojim mirotvornim. Tako neće moći u budućnosti sinovi vaši govoriti sinovima našim: Vi nemate dijela u Gospodu.
28 Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i potomcima našim, tada ćemo im odgovoriti: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjega, što nam ga podigoše oci naši, ne za žrtve paljenice i žrtve zaklanice, nego za sastanko nama i vama!
29 Daleko neka je od nas, da se dižemo proti Gospodu i da otpadamo danas od Gospoda radeći žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za žrtve zaklanice mimo žrtvenik Gospoda, Boga našega, koji je pred njegovim prebivalištem!"
30 I kad čuše svećenik Finehas i knezovi zajednice i glavari izraelskih plemena, koji su bili s njim, riječi, što im ih rekoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasehovi, bili su zadovoljni.
31 Svećenik Finehas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manasehovim: "Danas spoznajemo, da je Gospod u našoj sredini, jer vi stim ne počiniste nevjernosti proti Gospodu. Tako sačuvaste sinove Izraelove od kazne Gospodnje."
32 Potom se vratiše svećenik Finehas, sin Eleazarov, i knezovi od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i donesoše im odgovor,
33 Jer se je odgovor dopao sinovima Izraelovim, hvalili su Boga i nijesu više mislili na to, da idu u boj proti njima, da opustoše zemlju, u kojoj su prebivali sinovi Rubenovi i Gadovi.
34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dadoše žrtveniku ime "Svjedok je među nama, da je Gospod Bog".
Jošua (Šarić) |