Jeremija (Šarić)/Glava 46.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovo, što slijedi, dođe kao riječ Gospodnja proroku Jeremiji o narodima neznabožačkim:
2 O Egiptu, proti vojsci faraona Neka, kralja galilejskoga, koja je stajala kod Karkemiša na Eufratu, i koju potuče Nebukadnezar kralj babilonski, u četvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kraja Judina:
3 Pripravite štitove i oklope, i idite u boj!
4 Prežite konje! Popnite se, vozači! Postavite se sa šljemom! Zaoštrite koplja! Obucite oklope!
5 Što vidim? Oni se plaše, uzmiču. Junaci su njihovi klonuli duhom, bježe bez obzira, "Strah naokolo!" govori Gospod.
6 "Ni najbrži ne uteče, ni junak ne umače. Na sjeveru, na obali Eufrata svaljuju se i padaju."
7 Tko se to diže kao Nil? Čije to vode šume kao rijeke?
8 Egipat se diže kao Nil! Vode njegove šume kao rijeke! Veli: "Idem gore, poplavit ću zemlju, uništit ću gradove i stanovnike, njihove."
9 Naprijed, konji! Navalite kola! Izađite, junaci, Kuš i Put, vi štitonoše, vi Ludijci, vi strijelci!
10 Dan je Gospodu, Gospoda nad vojskama, dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim. Njegov će ih mač proždrijeti i nasitit će se, napit će se krvi njihove. Bojnu svetkovinu svetkuje Gospod, Gospod nad vojskama, u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu.
11 Uzađi u Gilead, uzmi balzama, djevojko, kćeri egipatska! Zaludu tražiš mnoge lijekove: tebi nema ozdravljenja.
12 Narodi čuše za sramotu tvoju. Vike tvoje puna je zemlja; jer je junak pao na junaka, leže jedan do drugoga.
13 Ovo je riječ, koju reče Gospod proroku Jeremiji o pohodu, što ga je preduzeo Nebukadnezar, kralj babilonski, da potre zemlju egipatsku, govoreći:
14 Javite u Egiptu, oglasite u Migdolu, obznanite u Memfisu i Tafnisu! Recite: "Postavi se i spremi se! Već oko tebe proždire mač.
15 Kako? Junaci su tvoji povaljani; zar se nijesu mogli oduprijeti? Jest, Gospod ih je poobarao.
16 Učinio je, da su pali vrlo mnogi. Pada čovjek na čovjeka. Tada viču: "Ustanimo, vratimo se k narodu svojemu, u zemlju postojbine svoje ispred mača pogubnoga!"
17 Zovite sad faraona, kralja egipatskoga: "Vikač, kada je prošlo vrijeme!"
18 Tako da sam ja živ", govori kralj; 'Gospod nad vojskama' ime je njegovo; kao Tabor među gorama, kao Karmel na moru, tako on dolazi.
19 Za odvođenje spremi sebi imanje, stanovništvo, kćeri egipatska! Pustoš će postati Memfis, ostavljen i bez ljudi."
20 Lijepoj je kravi nalik Egipat. Obadi sa sjevera navaljuju na nju.
21 I plaćenici su njegovi u sredini njegovoj kao teoci ugojeni. Ali se i oni obrću, bježe svi odatle, ne ostaju, kad na njih dolazi dan propasti njihove, vrijeme kazne njihove.
22 Čuj, zmija šiče! Dolaze s vojskom, navaljuju na Egipat sa sjekirama.
23 Kao drvosječe sijeku šumu njegovu", govori Gospod, "jer se učinila neprohodna. Više ih je nego skakavaca, norma im broja."
24 Osramoćena je kći egipatska, predana je u ruke narodu sjevernom.
25 Govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ja ću pohoditi Amona u Nou, faraona i Egipat, bogove njegove i kraljeve njegove, faraona s onima što se oslanjaju na njega.
26 Predat ću ih onima, koji im rade o glavi, Nebukadnezaru kralju babilonskom, i slugama njegovim. A potom će biti Egipat naseljen kao u dane prošlosti, govori Gospod.
27 "A ti se ne boj, Jakove, slugo moj!" Ne plaši se, Izraele! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, djecu tvoju iz zemlje progonstva njihova! Vratit će se Jakov i naći će mir, bezbrižno će živjeti, ni od koga nesmetan.
28 Ne boj se, Jakove, slugo moj", govori Gospod, "jer sam ja s tobom! Sve ću narode uništiti, u koje sam te odagnao! Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo pokaram s mjerom. Sasvim bez kazne ne mogu te ostaviti."
| Jeremija (Šarić) |