Jedno radosno pokajanje

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Jedno radosno pokajanje








Jedno radosno pokajanje[uredi]

  • 2 Načinite nam jedno mjesto u svojim srcima1; mi nismo nikom učinili nažao; mi nismo uništili nikog; mi nismo izrabili. 3 Ne govorim ja ovo da bih vas osudio, jer, to sam već rekao: vi ste u našim srcima i u životu i u smrti;
  • 4 Veliko je povjerenje moje u vas, ja sam sav ispunjen utjehom, ja sam prepun radosti u svim našim nevoljama. 5 Naime, po našem dolasku u Makedoniju2, mi nismo upoznali odmora, već svakovrsne nevolje. Bojevi spolja, strahovi iznutrra. 6 Ali, Bog koji tješi ponizne, utješio nas je dolaskom Titovim, 7 ne samo njegovim dolaskom, već okrjepom koju je primio od vas: on nam je priopćio o vašoj živoj želji, o vašim suzama, o vašoj gorljivosti za mene, tako da sam ja još življe bio obradovan.
  • 8 Da, ako sam vas ja ožalostio mojim pismom3 , ja to ne žalim…I ako ja to žalim to pismo, ja to ustanoljavam, vas je ožalstilo, bilo je samo jedan čas , 9 ja se sada radujem, ne zbog vaše žalosti, već zbog pokajanja koje je ono izazvalo. Jer, vaša žalost je bila prema Bogu; također s naše strane, vi niste pretrpjeli nikakvu štetu. 10 Jer, žalost prema Bogu proizvodi pokajanje koje vodi k spasenju i ne ostavlja mjesta žaljenju… Žalost prema ovom *svijetu proizvodi smrt. 11 Gledajte radije ono što proizvodi kod vas žalost prema Bogu,
ali da! koje li revnosti!
kojih isprika!
koje ljutnje!
kojeg straha!
koje žudnje!
koje gorljivosti!
koje kazne!
Na svaki način vi ste i sami dokazali da bijaste čisti u toj stvari. 12 Ukratko, ako sam vam ja pisao, to nije bilo ni zbog napadača1 , ni zbog napadnutog, već za pokazati pred vama, u nazočnosti Boga, gorljivost koju imate za nas.
  • 13 Eto što je nas utješilo. Osim te osobne utjehe, mi smo se već radovali još više radosti Titovoj čiji duh primio od svih vas jedno puno smirenje. 14 Jer, ako sam ja, pred njim, pokazao kakav ponos na vas, ja nisam trebao crvenjeti, već, kao što smo vam mi uvijek govorili istinu, tako ponos koji smo pokazali na vas pred Titom bio je opravdan. 15 Njegova nježnost za vas je još veća, kad se sjeti vaše pokornosti, u svih, s kojim strahom i kojim drhtanjem vi ste ga primili. 16 Ja se radujem moć u svemu računati na vas.