Jakovljeva poslanica (Šarić)/Glava 1.
← Glava .
|
Jakovljeva poslanica (Šarić) |
Glava 2. →
|
1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena, koja su rasijana.
2 Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
3 Znajući, da kušanje vaše vjere gradi strpljivost.
4 A strpljivost neka ima savršeno djelo, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
5 Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.
6 Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer tko sumnja, sličan je morskomu valu, koji vjetar podiže i goni,
7 Takav čovjek neka ne misli, da će primiti što od Gospodina.
8 Čovjek s dvije duše nestalan je na svima putovima svojim.
9 A niski brat neka se hvali visinom svojom;
10 A bogati svojom niskoćom; jer će proći kao cvijet trave.
11 Jer sunce ogranu s vručinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina uginu; tako će i bogati na putovima svojim uvenuti.
12 Blagoslovljen čovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokušan, primit će vijenac života, koji je Gospodin obećao onima, koji ga ljube
13 Ni jedan, kad se kuša, neka ne kaže, da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga.
14 Nego svakoga kuša vlastita požuda, koja ga vuče i mami.
15 Tada začevši požuda rađa grijeh, a grijeh izvršen rađa smrt.
16 Ne varajte se, ljubljena braćo moja!
17 Svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo je, silazeći od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mijene.
18 Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo kao prvenci njegovih stvorenja.
19 Znate, ljubljena braćo moja: Neka bude svaki, čovjek brz čuti, a spor govoriti i spor srditi se.
20 Jer srdžba čovječja ne čini pravde Božje.
21 Zato odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ, koja može spasiti duše vaše!
22 A budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe!
23 Jer ako tko sluša riječ, a ne isvršuje, on je kao čovjek, koji gleda naravsko lice svoje u ogledalu;
24 On se je ogledao, pa otišao, i odmah je zaboravio, kakav je bio.
25 Ali tko pomno pogleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušatelj, nego izvršitelj djela, taj će biti blagoslovljen u djelu svojemu.
26 Ako li tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.
27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: "posjećivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljana od svijeta.
← Glava .
|
Jakovljeva poslanica (Šarić) |
Glava 2. →
|