Izlazak (TOB e.p. T.D.)/Mojsijev i Izraelitski Hvalospjev

Mojsijev i Izraelitski Hvalospjev

15 1 Tada, sa sinovima Izraelovim, Mojsije zapjeva hvalospjev GOSPODU.

Oni rekoše:

Ja hoću pjevati GOSPODU,

on učini blistavo djelo.

Konja i konjanika

u more on baci.

2 Moja snaga i moja pjesma,

to je GOSPOD.

On biješe spas moj.

To je on, moj Bog, ja ću ga

slaviti;

Boga Oca svojeg, ja ću

veličati.

3 GOSPOD je jedan bojovnik.

GOSPOD, to je njegovo ime .

4 Kola i snage *Faraona,

u more on ih baci.

Cvijet njegovih štitonoša

potamni u *Trstikovom

moru.

5 Provalije ih prekriše,

oni siđoše u ponor

kao kakav kamen.

6 Tvoja desnica, GOSPODE ,

plamteća od snage,

tvoja desnica, GOSPODE ,

razbija neprijatelja.

7 Veličanstven od veličine,
ti obaraš svoje protivnike.

Ti buktiš srdžbom koja ih

proždire kao

slamu.

8 U dahu iz tvojih nosnica^[94],

vode se prikupljaju,

valovi se uspravljaju kao

nasip,

provalije se ukrućuju u srcu

mora.

9 Neprijatelj je mislio:

Ja proganjam, ja hvatam,

ja dijelim plijen,

moje se grlo kljuka njime.

Ja potežem svoj mač,

moja ih ruka lišava!

10 Ti ispuhnu svoj vjetar,

more ih prekri.

Oni se potopiše kao

od olova

u vodama strašnim.

11 Tko je kao ti među

bogovima, GOSPODE?

Tko je kao ti, sjajan od

svetosti?

Pogibeljan u svojim podvizi-

ma?

Čudotvoran?

12 Ti pružiš svoju desnicu,

zemlja ih proguta^[95].

13 Ti povede vjernošću

puk koji si uzeo

ti si ga odveo svojom

snagom prema svojem

svetom boravištu^[96].

14 Narodi su čuli: oni

drhte.

Jeza je obuzela

žitelje Palestine.

15 Tad biše užasnuti

poglavari Edoma.

Drhtanje uhvati

prinčeve Moaba.

Svi žitelji Kanaana

potreseni su^[97].

16 Padoše na njih

strijepnja i užas.

Pod veličinom tvoje ruke^[98]

oni ušutaše, skameniše se,

dok ne prođe tvoj narod,

GOSPODE,

dok ne prođe tvoj puk

kojeg si stekao.

17 Ti si ih uveo i ti si ih

postavio

na planinu^[99], svoju baštinu.

Ti si spremio, GOSPODE,

jedno mjesto za tu obitava-

ti. Tvoje su ruke utemeljile,

o GOSPODE, jedno

svetište.

18 GOSPOD vlada zauvijek!
19 Konj je Faraonov prodro u more, sa svojim kolima i svojim konjanicima, GOSPOD je na njih vratio vode morske: ali, sinovi Izraelovi, oni, bijahu išli po suhom posred mora.
20 * Proročica Mirijam, sestra Aaronova, uze u ruku tamburin; sve žene pođoše za njom, plešući i svirajući na tamburinu.
21 A Mirijam im zapjeva:

» Opjevavajte GOSPODA,

on učini blistavo djelo.

Konja i jahača

u more on ih baca!«

← Bog otvara jedan prolaz kroz more

Izlazak (TOB e.p. T.D.)

Voda Mare →