Izlazak (Šarić)/Glava 33.
| Izlazak (Šarić) |
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: "Idi, otidi odavde, ti i narod, što si ga izveo iz zemlje egipatske, u zemlju, za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu, kad rekoh: 'Potomcima tvojim dat ću je.'
2 Poslat ću pred tobom anđela i protjerat ću; Kanaance, Amoreje, Perizeje, Hiveje i Jebuseje.
3 On će te dovesti u zemlju, u kojoj teče mlijeko i med. Ja naime neću sam ići u tvojoj sredini, da vas nebih morao inače uništiti putem, jer si narod tvrdovrat."
4 I kad je narod čuo ovu zlu vijest, ožalosti se, i nitko ne htjede metnuti na sebe nakit svoj.
5 Jer Gospod reče Mojsiju: "Reci sinovima Izraelovim: 'Vi ste narod tvrdovrat. Kad bih samo jedan časak išao u tvojoj sredini, morao bih te uništiti. Skini zato nakit svoj sa sebe, onda ću vidjeti, što mogu s tobom učiniti.' "
6 I poskidaše tako sa sebe sinovi Izraelovi nakit svoj počevši od gore Horeba.
7 Mojsije uze Šator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga "Šator sastanka". Ako je tko htio da pita Gospoda, pošao bi van k Šatoru sastanka, što je stajao izvan tabora.
8 Kadgod je Mojsije izlazio van k Šatoru, ustajao bi sav narod. Svaki bi stajao na ulazu šatora svojega i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u Šator.
9 Čim bi Mojsije stupio u Šator, spustio bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu Šatora, dok bi on govorio s Mojsijem.
10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu Šatora, svi bi ustali i svaki bi se bacio ničice na ulazu šatora svojega.
11 A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao što govori netko s prijateljem svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od Šatora.
12 Mojsije reče Gospodu: "Evo, ti mi zapovijedaš: 'Vodi taj narod', ali nijesi mi objavio, koga ćeš poslati s menom. A ipak si tvrdio: 'Znam te po imenu, i našao si milost u očima mojim.'
13 Pa ako sam doista našao milost u očima tvojim, onda mi objavi namjere svoje, da na tebi spoznam, da sam našao milost u očima tvojim. Ipak promisli, da je ovaj narod tvoj narod."
14 Gospod reče: "Ja da osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?"
15 Odgovori mu: "Ako nećeš osobno ići s nama, onda nas radije ne vodi odavde.
16 Pa po čemu će se spoznati, da smo ja i tvoj narod našli milost u očima tvojim, ako ne po tom, da ideš s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svima narodima, što su na zemlji?"
17 Gospod reče Mojsiju: "I tu molbu, što si je izrekao, ispunit ću, jer ti si našao Milost u očima mojim i znam te po imenu."
18 Mojsije reče: "Daj mi da ugledam slavu tvoju."
19 On odgovori: "Učinit ću, da prođe sva slava moja ispred očiju tvojih i proglasit ću pred tobom moje ime 'Gospod'. Bit ću milostiv, kojemu hoću da budem milostiv, i smilovat ću se, kojemu hoću da se smilujem."
20 On nastavi dalje: "Lica mojega ne možeš ugledati; jer ni jedan čovjek ne može me vidjeti i ostati živ."
21 Dalje reče Gospod: "Evo, kod mene ima mjesta; ovdje možeš stati na hrid.
22 Kad onda bude prolazila slava moja, stavit ću te u šupljinu hridi i zaklonit ću te rukom svojom, dok ne prođem.
23 Kad zatim odmaknem ruku svoju, vidjet ćeš mi leđa. Ali lice moje ne smije nitko gledati."
| Izlazak (Šarić) |