Izlazak (Šarić)/Glava 19.
| Izlazak (Šarić) |
1 Treći mjesec nakon izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, u taj isti dan, dođoše u pustinju Sinajsku.
2 Oni su naime bili krenuli od Refidima, došli u pustinju Sinajsku i utaborili se u pustinji. Ondje pred gorom bio se je utaborio Izrael.
3 I kad Mojsije uzađe k Bogu, povika mu Gospod s gore: "Ovo kaži kući Jakovljevoj i objavi sinovima Izraelovim:
4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egipćanima, kako sam vas nosio na krilima orlovim i doveo vas ovamo k sebi.
5 Ako sada budete vjerno slušali riječ moju i držali zavjet moj, bit ćete moja svojina osobita između svih naroda, jer moja je sva zemlja,
6 I bit ćete mi kraljevstvo svećeničko i narod svet. To su riječi, što ih imaš reći sinovima Izraelovim."
7 Mojsije dođe, sazva starješine naroda i priopći im sve te riječi, što mu ih bio zapovjedio Gospod.
8 Sav narod odgovori jednoglasno: "Sve, što zapovijeda Gospod, činit ćemo!" Kad Mojsije dojavi Gospodu odgovor naroda,
9 Reče Gospod Mojsiju: "Evo, ja ću doći k tebi u gustim burnim oblacima, da čuje narod, kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek." Mojsije priopći Gospodu odgovor naroda.
10 Tada reče Gospod Mojsiju: "Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka opere haljine svoje,
11 I neka bude spreman preksutra, jer će preksutra sići Gospod na goru Sinajsku pred ocima svega naroda.
12 Označi narodu među unaokolo i zapovjedi: Čuvajte se, da ne uzađete na goru ili da se i samo dotaknete podnožja njezina! Tko se god dotakne gore, mora poginuti.
13 Nijedna ruka ne smije se onda toga dotaknuti, nego to se ima kamenovati ili ustrijeliti. Bio čovjek ili živinče, ne smije ostati na životu. Istom kad zatrubi rog ovnov, smije se uzaći na goru."
14 Nato side Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i opraše haljine svoje.
15 Onda zapovjedi narodu: "Budite spremni preksutra! Ne približite se ženi!"
16 Treći dan kad osvanu jutro, zagrmješe gromovi i zasijevaše munje. Teški se oblaci nadviše nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, što je bio u taboru, zadrhta.
17 Mojsije povede narod iz tabora u susret Bogu, i postavi se narod na podnožju gore.
18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, jer je bio Gospod u ognju sišao na nju. Dim se je iz nje dizao kao dim iz taonika, i sva se je gora tresla veoma.
19 Glas trube bivao je sve jači. Mojsije je govorio, i Bog mu je odgovarao u gromu.
20 I kad je bio Gospod sišao na vrh gore Sinaja, pozva Gospod Mojsija na vrh gore. Mojsije uzađe,
21 I Gospod zapovjedi Mojsiju: "Siđi dolje, opomeni narod, da se ne protisne do Gospoda, da ga vidi! Inače bi ih mnogo poginulo.
22 I sami svećenici, koji se inače smiju približiti Gospodu, imaju se posvetiti, da ih ne uništi Gospod."
23 Mojsije reče Gospodu: "Narod ne može uzići na goru Sinaj; jer si nas ti opomenuo, da omeđimo goru i da proglasimo, da se njoj ne smije približiti."
24 A Gospod mu reče: "Siđi dolje i dođi opet gore s Aronom! Ali svećenici i narod ne smiju provaliti među, da se popnu do Gospoda, jer On bi ih inače uništio."
25 Mojsije dakle siđe k narodu i sve mu dojavi.
| Izlazak (Šarić) |