Izaijina druga molitva:Ah da si ti razderao nebesa!

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Izaijina druga molitva:Ah da si ti razderao nebesa!

Molitva: Ah, da si ti razderao nebesa

17 Zašto si nas bacio u lutanje,

GOSPODE,

daleko od tvojih putova,

i ukrutio nam srca

koja su daleko od straha prema tebi?

Vrati se, radi svojih slugu,

plemena iz tvoje baštine2.

18 Za kratko vrijeme

tvoj je *sveti narod ušao u

njegovu baštinu;

naši su ga napadači srušili,

tvoje svetište!

19 Dugo vremena mi smo oni nad

kojima ti ne vršiš svoju vlast,

oni nad kojima tvoje ime nije više

zazivano.

Ah, da ti razdereš nebesa i

i da siđeš,

tako da planine budu potresene

pred tobom,

64 1 kao kakva vatra koja spaljuje

šikare, kao kakva vatra koja uzavrije

vode,

da učiniš da tvoji neprijatelji

upoznaju tvoje *ime;

narodi bi bili oboreni pred tobom,

2 da ti učiniš užasavajuće stvari,

koje mi ne očekujemo:

da siđeš, planine bi se potresale

pred tobom.

3 Nikad se nije doznalo,

nikad se nije čulo govoriti,

nikad to oko nije vidjelo

da jedan bog, izuzev tebe,

postupi tako da računaju na njega.

4 Ti iznenađuješ onog koji se

raduje činiti pravdu,

one koji na tvojim putovima

sjećaju se tebe,

evo te Te razgnjevljenog, jer mi smo

zastranili;

na tvojim putovima nekadašnjim1

mi bijasmo spašeni.

5 Svi, mi bijasmo kao

*nečisti,

i sva naša djela pravde,

kao ogavno rublje,

svi, mi smo uvenuli kao

lišće,

a naše nastranosti, kao vjetar,

nas odnesoše.

6 Nitko ne zaziva u tvoje ime,

nitko se ne budi da se za

tebe uhvati,

jer ti si nam skrio svoje lice,

ti si nam pustio u ruke uzeti svoje

nastranosti

da postanemo razvratnicima.

7 Međutim, GOSPOD, naš Otac

to si ti:

mi smo ilovača, a ti si taj koji

nas je oblikovao,

svi smo mi djelo tvoje ruke.

8 Ne srdi se, GOSPODE,

do krajnosti,

ne sjećaj se zauv ijek

nastranosti.

Već pogledaj dakle: tvoj

narod, to smo svi mi!

9 Tvoji su sveti gradovi

jedna pustinja,

*Sion je jedna pustinja,

Jeruzalem jedna pustoš!

10 Naš Dom sveti i sjajni1,

gdje naši očevi pjevaše tebi

pjesme zahvalnice,

bi spaljen vatrom,

i svo što bi našom ljubavi

postalo je rušenje!

11 Da li, pred svim tim,

ti ćeš se moći suzdržati,

GOSPODE?

Ti ćeš ostati nedjelatan

i ti ćeš nas do krajnosti

ponižavati?