Izaijina druga molitva:Ah da si ti razderao nebesa!

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Izaijina druga molitva:Ah da si ti razderao nebesa!

Molitva: Ah, da si ti razderao nebesa[uredi]

17 Zašto si nas bacio u lutanje,
GOSPODE,
daleko od tvojih putova,
i ukrutio nam srca
koja su daleko od straha prema tebi?
Vrati se, radi svojih slugu,
plemena iz tvoje baštine2.
18 Za kratko vrijeme
tvoj je *sveti narod ušao u
njegovu baštinu;
naši su ga napadači srušili,
tvoje svetište!
19 Dugo vremena mi smo oni nad
kojima ti ne vršiš svoju vlast,
oni nad kojima tvoje ime nije više
zazivano.
Ah, da ti razdereš nebesa i
i da siđeš,
tako da planine budu potresene
pred tobom,
64 1 kao kakva vatra koja spaljuje
šikare, kao kakva vatra koja uzavrije
vode,
da učiniš da tvoji neprijatelji
upoznaju tvoje *ime;
narodi bi bili oboreni pred tobom,
2 da ti učiniš užasavajuće stvari,
koje mi ne očekujemo:
da siđeš, planine bi se potresale
pred tobom.
3 Nikad se nije doznalo,
nikad se nije čulo govoriti,
nikad to oko nije vidjelo
da jedan bog, izuzev tebe,
postupi tako da računaju na njega.
4 Ti iznenađuješ onog koji se
raduje činiti pravdu,
one koji na tvojim putovima
sjećaju se tebe,
evo te Te razgnjevljenog, jer mi smo
zastranili;
na tvojim putovima nekadašnjim1
mi bijasmo spašeni.
5 Svi, mi bijasmo kao
*nečisti,
i sva naša djela pravde,
kao ogavno rublje,
svi, mi smo uvenuli kao
lišće,
a naše nastranosti, kao vjetar,
nas odnesoše.
6 Nitko ne zaziva u tvoje ime,
nitko se ne budi da se za
tebe uhvati,
jer ti si nam skrio svoje lice,
ti si nam pustio u ruke uzeti svoje
nastranosti
da postanemo razvratnicima.
7 Međutim, GOSPOD, naš Otac
to si ti:
mi smo ilovača, a ti si taj koji
nas je oblikovao,
svi smo mi djelo tvoje ruke.
8 Ne srdi se, GOSPODE,
do krajnosti,
ne sjećaj se zauv ijek
nastranosti.
Već pogledaj dakle: tvoj
narod, to smo svi mi!
9 Tvoji su sveti gradovi
jedna pustinja,
*Sion je jedna pustinja,
Jeruzalem jedna pustoš!
10 Naš Dom sveti i sjajni1,
gdje naši očevi pjevaše tebi
pjesme zahvalnice,
bi spaljen vatrom,
i svo što bi našom ljubavi
postalo je rušenje!
11 Da li, pred svim tim,
ti ćeš se moći suzdržati,
GOSPODE?
Ti ćeš ostati nedjelatan
i ti ćeš nas do krajnosti
ponižavati?