Izaija (Šarić)/Glava 65.
| Izaija (Šarić) |
1 "Potražili su me, koji nijesu pitali za me. Našli sa me, koji me nijesu tražili. Rekao sam narodu, koji se još nije bio zvao mojim imenom: 'Evo me, evo me!'
2 Cijelo sam vrijeme širio ruke svoje za narodom nepokornim, koji je išao za svojim mislima putom, koji nije bio dobar.
3 Za narodom, koji me je jednako dražio bez straha, dok je žrtvovao u vrtovima i kadio na žrtvenicima od opeka.
4 Oni sjede u grobovima, noćuju na šutljivim mjestima. Jedu meso svinjeće, u sudovima je njihovim juha od nečista.
5 Govore: 'Stoj! Ne dolazi mi blizu, jer sam svet za te.' Takvi su ljudi dim u nosu mojem, oganj, što gori vazda.
6 Eto, napisano je preda mnom: Neću mirovati, dok to ne platim. Platit ću im u njedra.
7 Za zlodjela vaša i za sve zlodjela otaca vaših", veli Gospod, "koji su žrtvovali na gorama i na humovima grdili me. Platit ću im u njedra plaću za djela, što su ih učinili od početka."
8 Ovako veli Gospod: "Kao što se kaže o grozdu, kad se u njemu nađe soka: 'Ne kvari ga; jer je blagoslov u njemu!' tako ću učiniti zbog sluga svojih, da ne uništim sve.
9 Zato ću izvesti potomka iz Jakova i baštinika svojih gora iz Jude. Jest, izabranici moji bit će baštinici. Sluge će moje stanovati tamo.
10 Tada će ravnica šaronska postati pašnjak za ovce i dolina akorska počivalište za goveda narodu mojemu, koji su god pitali za me.
11 A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate što bogu sreće i vino mirisno prinosite kao naljev božici sudbine,
12 Vas određujem za mač. Vi ćete svi pripasti na klanje, jer nijeste se odazvali, kad sam zvao, jer nijeste slušali, kad sam govorio, nego ste činili, što je zlo u očima mojim, i izabrali ste, što mi se nije dopadalo."
13 Zato ovako veli svemogući Gospod: "Gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati Gle, sluge će moje piti, a vi ćete žedni biti. Gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.
14 Gle, sluge će moje klicati od radosti u srcu, a vi ćete jadikovati od žalosti u srcu i ridati iz duha slomljena.
15 Imena svoja ostavit ćete izabranima mojim za ukletvu. Svemogući Gospod ubit će vas, a slugama će svojim dati drugo ime.
16 Tko se blagosliva u zemlji, blagoslivljat će se kod Boga vjernosti. Tko se kune u zemlji, klet će se kod Boga vjernosti, jer će se zaboraviti prijašnje tjeskobe i iščeznut će ispred očiju mojih.
17 Jer gle, ja ću stvoriti novo nebo i novu zemlju. Ne spominju se više stvari prijašnje. Nikomu više ne dolaze na um.
18 Ne, radujte se, veselite se uvijek zbog onoga, što stvaram, jer eto, ja ću pretvoriti Jerusalem u veselje i narod njegov u radost.
19 Ja ću se sam veseliti zbog Jerusalema i radovati se zbog naroda svojega. Neće se više u njemu čuti glas plača niti glas jauka.
20 Neće više biti ondje djetešca od malo dana ni starca, koji potpuno ne navrši dobi svoje. Ne, mladić će umirati kao stogodišnjak, i tko doživi samo sto godina, vrijedi kao grješnik pogođen prokletstvom.
21 Oni će graditi kuće i u njima stanovati. Sadit će vinograde i uživati plodove njihove.
22 Neće oni gradit i, a drugi stanovati. Neće saditi, a drugi jesti. Dobi drveća bit će jednaka dob naroda mojega. Prihod svojih ruku moji će izabranici također sami potrošiti.
23 Neće se truditi uzalud, niti će rađati djecu za jadan svršetak, jer su oni rod blagoslovljenih od Gospoda i potomci njihovi zajedno s njima.
24 Prije nego zazovu, ja ću se odazvati. Dok još govore, ja ću već uslišiti.
25 Vuk i janje zajedno će pasti, i lav će jesti slamu kao goveče, i zmija će se hraniti prahom. Neće zlo činiti, neće nikome uditi na svoj svetoj gori mojoj", veli Gospod.
| Izaija (Šarić) |