Prijeđi na sadržaj

Izaija (Šarić)/Glava 61.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 Duh svemogućega Gospoda počiva la meni, jer me je pomazao Gospod, poslao me, da donesem poniznima veselu vijest. On me je poslao, da iscijelim slomljena srca, da navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje,

2 Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne,

3 Da žalosnima u Sionu kao dar dadnem na glavu nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto odjeće žalosti, hvalospjev mjesto plašljivosti? "Hrastovi pravednosti" zvat će se oni, "nasad Gospodnji za slavu njegovu".

4 Oni će sazidati prastara mjesta razorena, podignut će opet, što je bilo opustošeno u vrijeme praotaca. Ponovit će gradove puste, što su ležali porušeni kroz mnoga pokoljenja.

5 Tuđini se postavljaju kao pastiri vaših stada, stranci su vaši ratari i vaši vinogradari.

6 A vi ćete se zvati "svećenici Gospodnji", "sluge Boga našega" nazivat će vas. Uživat ćete dobra naroda i hvalit ćete se bogatstvom njihovim.

7 Sramota će se dvostruko nadoknaditi. Mjesto sramote oni će pjevati nad sudbinom svojom. Tako će dobiti dvojinom posjed u zemlji njihovoj. Imat će vječnu radost.

8 Jer ja, Gospod, ljubim pravicu, mrzim na grabež bezbožan. Tako ću im vjerno dati plaću i vječan zavjet učinit ću s njima.

9 Potomci njihovi bit će poznati među poganima, naraštaji njihovi među narodima. Tko ih god vidi, prepoznat će: oni su pokoljenje, što ga je blagoslovio Gospod.

10 Glasno ću se veseliti u Gospodu. Duša se moja raduje u Bogu mojemu, jer mo je obukao u haljinu spasenja, zaogrnuo me plaštem pravednosti kao zaručnika, koji sebi svečano namješta na glavu nakit, kao zaručnicu, koja na sebe meće svoj ures.

11 Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu niče što se posije, tako će svemogući Gospod učiniti da nikne pravednost i slava pred očima svih naroda."

Izaija (Šarić)