Izaija (Šarić)/Glava 59.
| Izaija (Šarić) |
1 Gle, nje prekratka ruka Gospodnja, da pomogne, nije gluho njegovo uho, da čuje.
2 Ne, zlodjela vaša rastavljaju vas s Bogom vašim, grijehi vaši zaklonili su lice njegovo od vas, da ne čuje.
3 Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju, prsti vaši krivnjom zlodjela, usne vaše govore laž, jezik vaš govori krivo.
4 Nitko ne traži pravedno sud, nitko se pošteno ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru i govore laž; začinju nevolju i rađaju zlodjela.
5 Nose jaja gujinja. Paučinu tkaju. Tko pojede jaja njihova, taj mora umrijeti, zgnječi li se jedno, izleže se guja ljutica.
6 Tkanina njihova ne valja za haljine, tkanjem njihovim ne može se pokriti. Djela su njihova djela zla, i u rukama je njihovim nasilje.
7 Noge njihove trče na zlo i brze su na prolijevanje nedužne krvi. Misli su njihove misli zle, a putovi su njihovi pustoš i razor.
8 Za put mira ne znaju oni, nema pravice na kolotečinama njihovim. Sami idu samo krivim stazama, i tkogod ide po njima, ne zna za mir.
9 Zato je sud daleko od nas i spasenje ne dolazi do nas. Čekamo svjetlost, ali gle, tmina je, bijeli dan, ali putujemo po mraku.
10 Kao slijepci pipamo zid, tumaramo okolo, kao da nemamo očiju. Spotičemo se u po bijela dana kao u sumračje i zdravi slični smo mrtvima.
11 Mumljamo svi kao medvjedi i gučemo jednako kao golubovi. Čekamo sud, a on ne dolazi, spasenje, a ono je daleko od nas,
12 Jer je velik broj grijeha naših pred tobom. Opačine naše svjedoče proti nama, jer smo svijesni grijehima svojim i znamo prijestupe svoje:
13 Vjerolomstvo i zanijekanje Gospoda, odstup od Boga svojega, govorenje o nasilju i otpadu, izmišljanje i iznošenje riječi lažnih.
14 Tako je pravica potisnuta, i pravednost stoji daleko, jer istina opada na trgu, i poštenje ne može da prođe.
15 Tako mora nestati istine, i tko se uklanja oda zla, nema ga. Gospod je to vidio, i bilo mu je vrlo neugodno, što više nije bilo pravice.
16 I vidio je, da nema čovjeka, i začudio se, da nitko nije posredovao. Tada mu je pomogla njegova vlastita mišica, i pravednost je njegova poduprla njega.
17 Obukao je pravednost kao oklop, i kacigu je pobjede metnuo na glavu. Obukao je kao haljine odjeću osvete i zaogrnuo se gnjevom kao plaštem.
18 Po djelima, što su se počinila, on će vratiti: protivnicima svojim gnjev, neprijateljima svojim osvetu, i zemljama primorskim on će vratiti.
19 Tada će se na zapadu bojati imena Gospodnjega i na istoku slave njegove, jer će kao plaha rijeka doći on, kojega će goniti dah Gospodnji.
20 "Ali će za Sion doći kao otkupitelj, za one, koji su se u Jakovu obratili od otpada", veli Gospod.
21 "Moj je zavjet s njima ovaj", veli Gospod: "Duh moj, koji počiva na tebi, i riječi moje, što sam ih metnuo tebi u usta, neka ne izađu iz usta tvojih, niti iz usta djece tvoje, niti iz usta unučadi tvoje", veli Gospod, "od sada dovijeka!"
| Izaija (Šarić) |