Izaija (Šarić)/Glava 5.
← Glava 4.
|
Izaija (Šarić) |
Glava 6. →
|
1 Zapjevat ću o prijatelju svojemu, pjesmu prijatelja svojega o vinogradu njegovu! Vinograd je imao prijatelj moj na plodnoj visini.
2 On ga je ogradio i otrijebio iz njega kamenje i zasadio u njemu lozu plemenitu. Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se, da će roditi grožđem, a on rodi vinjagom.
3 I sada, stanovnici Jerusalema, ljudi iz Jude, sudite između mene i vinograda mojega!
4 Što je još trebalo učiniti vinogradu mojemu, a la mu nijesam učinio? Nijesam li se smio nadati, da će roditi grožđem? - A on rodi vinjagom.
5 Pa da vam sada javim, što ću učiniti vinogradu svojemu: "Srušit ću ogradu njegovu, neka postane pašnjak! Srušit ću zid njegov, neka se gazi!
6 Učinit ću ga pustinjom, neće se obrezivati ni okopavati. Buknut će u njemu drača i trnje. I zapovjedit ću oblacima, da ne puštaju više na njega dažda.
7 Jer je kuća Izraelova vinograd Gospoda nad vojskama i ljudi su Judini sad miline njegove. On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo, pravednosti, a eto zloća!
8 Jao vama, koji sastavljate kuću s kućom, njivu na njivu nastavljate, dok više ne bude prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji!
9 U mojim ušima zvuči riječ Gospoda nad vojskama: "Zaista, mnoge će kuće opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: postat će bez ljudi!
10 Jer će deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat će efu."
11 Jao vama, koji se rano ujutro opijate i do kasno u noć sjedite i gorite od vina!
12 Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vašim su gozbama. A ne pazite na upravljanje Gospodnje i ne vidite djela ruku njegovih.
13 Zato mora narod moj putovati u sužanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istrošeni su od gladi plemeniti njegovi, i mnoštvo njegovo gine od žeđi.
14 Zato širom otvara carstvo mrtvih požudno ždrijelo svoje i silno razvaljuje zjalo: i silazi u njega sjaj Jerusalema, bučno mnoštvo njegovo i tko se veseli u njemu.
15 Tako se pregiblje čovjek, poništava se muž; oči se oholicama spuštaju.
16 A uzvisit će se na sudu Gospod nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat će se svet u pravednosti.
17 Tada će tamo pasti janjci, kao da je to paša njihova, i ovnovi će pasti travu na ruševinama plemenitih.
18 Jao vama, koji dovlačite zlodjela konopcima ludosti, odmazdu kao užem kolskim!
19 Koji govorite: "Neka ipak pohiti, neka brzo dođe djelo njegovo, da ga vidimo! Neka se ipak približi, neka dođe što je naumio Svetac Izraelov, da ga poznamo!
20 Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a dobro zlo! Koji pravite od tmine svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko!
21 Jao vama, koji ste mudri u vlastitim ocima i razumni pred samima sobom!
22 Jao vama, koji ste junaci u piću l vina i hrabri u miješanju silovita pića!
23 Koji oslobađate krivca za poklone, a onome, koji ima pravo, oduzimate pravdu!
24 Zato kao što jezik ognja proždire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako će korijen njihov postati kao trulež, cvijet će se njihov razletjeti kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama i pogrdiše riječ Sveca Izraelova.
25 Zato se je raspalio gnjev Gospodnji na narod njegov. On je zamahnuo rukom svojom na njega, udario ga da su se gore zadrmale i da su mrtva tjelesa njihova ležala po ulicama kao smeće. Kod svega toga nije popustio gnjev njegov, i još je uvijek ostala ispružena ruka njegova.
26 Podignut će zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, brzo dolazi i hitro.
27 Nema u njem umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne raspasuje pojas oko bedara njegovih. Nikomu se ne rastrga remen na obući njegovoj.
28 Strijele su njegove oštre, i svi su lukovi njegovi zapeti. Kao kremen su kopita konja njegovih i točkovi su njegovi kao vihor.
29 Rika je njegova kao u lavice. Riče kao mladi lavovi. Reži, zgrabi plijen i drži ga čvrsto i nitko mu ga ne ote.
30 U onaj dan buči nad Judom kao što buči more. I pogleda li se na zemlju: gle, tu je tmina tjeskobna, i svjetlost je pomračena oblakom tamnim!
← Glava 4.
|
Izaija (Šarić) |
Glava 6. →
|