Izaija (Šarić)/Glava 46.
| Izaija (Šarić) |
1 Bel pada na koljena, spusti se Nebo. Likovi se njihovi meću na tovarnu marvu, koje ste inače nosili, tovare se sada kao teret na umorne životinje.
2 Oni se spuštaju, padaju svi na koljena, ne mogu spasiti tereta putuju sami u ropstvo.
3 Poslušajte me, vi od kuće Jakovljeve, vi svi koliki, što ste ostali od kuće Izraelove! Nosim vas od krila materina, držim vas od rođenja:
4 Do u starost vašu ja sam isti, nosit ću vas do sijeda vijeka. Tako sam činio, i dalje vas nosim, nosit ću vas i spasiti.
5 S kim ćete me izjednačiti i prispodobiti i koga ćete staviti uza me, da bi bio kao ja?
6 Prosipaju zlato iz kese, mjere srebro na mjerila. Pogađaju zlatara, da iz toga načini boga, kojega štuju, pred kojim padaju na koljena.
7 Dižu ga na pleća, nose ga, spuštaju ga dolje, stoji tiho na svojemu mjestu, ne miče se s mjesta svojega. Zazovu li ga: ne odgovara, nikoga ne izbavlja iz nevolje njegove.
8 Mislite na to i budite jaki, primite to k srcu, otpadnici!
9 Mislite na prijašnje od starine, da sam ja jedino Bog, i nitko drugi, pravi Bog, kojemu nije ništa jednako,
10 Koji je od početka javljao svršetak, od davne davnine, što se još nije dogodilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, sve, što mi je drago, ispunjam.
11 Pozvao sam s istoka pticu grabljivicu, iz daleke zemlje čovjeka svoje odluke. Kako rekoh, tako dovodim, kako naumih, tako učinim.
12 Poslušajte me, koji ste okorjela srca, koji ste daleko od spasenja!
13 Približio sam spasenje svoje, ono nije više daleko, neće zakasniti spasenje moje. Sionu donosim pomoć, Izraelu sjaj svoj."
| Izaija (Šarić) |