Izaija (Šarić)/Glava 38.
| Izaija (Šarić) |
1 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe k njemu i reče mu: "Ovako veli Gospod: Uredi kuću svoju; jer ćeš umrijeti i nećeš više ozdraviti!"
2 Tada okrenu Ezekija svoje lice k zidu i upravi Gospodu ovu molitvu:
3 "Ah, Gospode, spomeni se ipak, da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam činio, što je tebi ugodno!" I udari Ezekija u glasan plač.
4 Tada dođe riječ Gospodnja Izaiji:
5 "Idi, reci Ezekiji: "Ovako veli Gospod, Bog Davida, djeda tvojega: 'Čuo sam molitvu tvoju, vidio suze tvoje. I evo dodat ću ti vijeku petnaest godina.
6 I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku kralja asirskoga i branit ću ovaj grad.'
7 Ovo neka ti bude znak od Gospoda, da će Gospod ispuniti svoje obećanje, što ga je dao!
8 Evo, ja ću vratiti sjenu po stepenima, po kojima je sišla na sunčaniku Ahazovu, natrag za deset stepena." Tada se vrati sunce natrag za deset stepena po stepenima, po kojima je bilo sišlo.
9 Pjesma Ezekije, kralja Judina, kad je bio bolestan i opet ozdravio od bolesti svoje.
10 "Ja sam mislio: usred života svojega imam da stupim na vrata svijeta mrtvih, da mi se uzme ostatak godina mojih.
11 Mislio sam: "Ne smijem više gledati Gospoda, Gospoda u zemlji živih, neću više vidjeti čovjeka kod stanovnika na svijetu.
12 Stan se moj raspada, odnosi se od mene kao šator pastirski; kao tkalac savio sam život svoj: on me odsijeca od osnutka, prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj.
13 Mirno sam izdržao do ujutro; kao lav satire on sve kosti moje, prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj.
14 Kao lastavica, kao ždral tugovao sam, gukao sam kao golubica, mutno su gledale oči moje prema gore:
15 U tjeskobi sam, Svemogući, olakšaj mi! Što da još govorim? On mi je to navijestio, on je to i izveo: Mirno imam proživjeti sve godine svoje unatoč gorkosti duše svoje.
16 O tom se živi, Svemogući, u tom je svemu život duha mojega, ti ćeš me opet ojačiti i sačuvati u životu.
17 Eto, na spasenje postao mi je gorki. Sačuvao si život moj od uništenja i propasti, jer si bacio za leđa svoja sve grijehe moje.
18 Jer ne slavi te carstvo mrtvih, ne hvali te smrt; koji silaze u jamu ne nadaju se tvojoj vjernosti.
19 Ne, živi samo, živi slavi te kao ja danas. Otac javlja djeci vjernost tvoju.
20 Gospod je bio spreman da me spasi. Zato udarajmo u žice sve kolike dane života svojega u hramu Gospodnjem!"
21 Onda zapovjedi Izaija, neka uzmu grudu suhih smokava i stave je na otok, da ozdravi opet.
22 Ezekija upita: "Koji je znak za to, da ću opet moći otići u kuću Gospodnju?"
| Izaija (Šarić) |