Izaija (Šarić)/Glava 22.
| Izaija (Šarić) |
1 Presuda nad Tirom. Jaučite, lađe taršiške, jer vlada opustošenje. Nema kuće, nema više povratka kući, i zemlje Kitima došla im je vijest.
2 Umuknite, stanovnici primorja, trgovci Sidona, pomorci, do sada su te punili!
3 Po velikim vodama dolazilo mu sjeme Šihora, žetva Nila. Tako je postao trg narodima.
4 Stidi se, Sidone, jer govori more, sila mora: "Ne mučim se porođajem, ne rađam. Ne odvajam momaka, ne podižem djevojaka."
5 Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat će na vijest o Tiru.
6 Idite tamo u Taršiš, jaučite, stanovnici primorja!
7 Je li to vas veliki grad, kojega je starina od davnina, kojega noge nosile su ga u daljinu, da se naseli tamo?
8 Tko je to smislio na Tir, koji je razdavao krune, kojega su trgovci bili knezovi, kojega prekupci bili su slavni na zemlji?
9 Gospod nad vojskama ti je smislio, da osramoti svaki sjaj oholi, da poništi sve slavne na zemlji.
10 Poplavi zemlju svoju kao Nil, kćeri taršiška; nema tu više pojasa!
11 Gospod je ruku svoju pružio proti moru, zadrmao je kraljevstva. Gospod je izdao zapovijed proti Kanaanu, da se razore tvrda mjesta njegova.
12 On reče: "Nećeš se više veseliti, osramoćena djevojko, kćeri sidonska! Ustani, idi u Kitim; ali ni tamo nećeš naći pokoja.
13 Gle, zemlja Kaldejaca! - Ovo je narod, koji nije to bio, Asirija ga utemelji. Za životinje pustinjske on ga je pripravio, podiže kule svoje, razara palače njihove, pretvara ih u ruševine.
14 Jaučite, lađe taršiške, jer je opustošen vaš grad."
15 U onaj će se dan dogoditi, i bit će Tir zaboravljen sedamdeset godina, za vijek jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina bit će Tiru, kako glasi u pjesmi o bludnici:
16 "Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena bludnice! Udaraj lijepa! Pjevaj milo, da te se spomenu!"
17 Poslije sedamdeset godina Gospod će pohoditi Tir. Tada će opet doći na trgovačku plaću svoju i tjerati trgovinu sa svim kraljevstvima svijeta na zemlji.
18 Ali će dobit njegova i trgovačka plaća njegova biti posvećena Gospodu. Neće se skupljati i zgrtati, nego će onima, koji stanuju pred licem Gospoda, dobit njegova služiti za obilatu hranu, za pristalu odjeću.
| Izaija (Šarić) |