Izabrane pjesme/Zapad Sunca

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pjesma moje sreće Zapad Sunca
autor: Silvije Strahimir Kranjčević
Mramorna Venus




Srce šuti - - tone zvijezda sveta
Ko da mrije mrtvac dragi,
A lahorak kano uzdah blagi
Pozdrav mu je svijeta - -

- O, što vidje, zvijezdo žarka,5
Kuda li ti traka pade,
Osuši li suzu koju,
Ogrija li čije jade?
O, sve site i sve gladne9
Tješio ti cjelov vrući,
Pa je li ti žao svijeta,
Zadnji trače umirući? -

- - Je l' mi ovog svijeta žao?13
Ta gledim ga kroz eone,
Moje trake vjekovima
Kroz žile mu krvcu gone,
A ja jurim, kud me nosi17
Moga puta vječna meta,
I ti pitaš: je l' mi žao,
Je l' mi žao ovog svijeta?! - -

- Da, ti juriš bezdnom vječnim,21
Al ti si nam svjetlo dao,
Al ti si nas svojim žarom
Iz mrtvila podigao.
Kroz prirodu život diše25
Tvoj plameni cjelov vrući;
O, je li ti žao svijeta,
Zadnji trače umirući? -

- - Je l' mi žao ovog svijeta?29
Ni ne vidim mrve lake!
Ne voli mi žarkog sjaja,
Povija se u oblake!
A kad prodrem oblak gusti,33
Rasplinem ga u etiru,
Onda vidim gdje se puši
Krvna ljaga u svemiru! - -

- Da se puši, vidim i ja;37
I ja gledim s tvoga neba,
I ja krv bih svoju dao,
Nek se puši gdje je treba;
Ta krvca je prva žrtva,41
Idealu što se pali,
Med zvijezdama da bi jednom
I mi ljepše zasijali! -

- - Krv tu gledim kroz eone45
I sve slušam vapaj ljuti;
Svemir šuti - vama nije
Dosuđeno počinuti.
O, što li je igra vaša49
Tek u gvožđe i olovo?
To vas pitam, to vas pitam,
Jadno pleme Kainovo! - -

- Pitaš što se čovjek pati?53
Kako komu vjetar dunu;
Kako koga rodi mati,
U krpama il - baršunu!
E, to mu je patnja ljuta,57
E, to mu je borba cijela;
Više pravde, više kruha
I slobode i vidjela! -

Srce zape... tone zvijezda sveta61
Ko kad mrije mrtvac dragi, -
A lahorak kano uzdah blagi
Pozdrav mu je svijeta.
I gledam ga, gdje pod obzor tone -65
- O, je li ti svijeta žao? -
U mom oku trak mu zadrhtao
Kano pozdrav vasione.

A sa zlatnog zapadnog vrhunca69
Bijela mi se vila smije;
Čujem pjesmu sfera nebesnijeh
I tješi me pozdrav sunca.

Kako tone veličajnim mirom,73
Kako vedro zadnji trak mu blista!
Ko ideja vječita i čista
Carstvuje svemirom...

I kad crne oblačine guste77
Strme preda nj leđi blatne,
Onda junak sa tetive zlatne
Oštru strijelu gromom pusti.

I razvedri i u život budi81
Kano oko, u kom ljubav vrije,
Sa nebesa slatko nam se smije
Pa prirodu ljubi.

Tako i ti, komu žarka krvca85
Grije košto božja zraka,
Rastjeravaj tamu od oblaka,
Podaj ljudstvu svoga srca!

I kad si ga gladna nasitio,89
Uminut ćeš tiho, veličajno,
Košto mine ono sunce sjajno
Ogrijavši neživo i živo!

A iz tvoga groba93
Rodit će se drugo sunce novo;
Tvoja žrtva - stvaralačko slovo -
Dizati će novo doba.

I rod ljudski slobodnoga duha95
Cjelivat će vila bijela:
Vila pravde, ljubavi i kruha
I slobode i vidjela!