Intervju predsjednika Franje Tuđmana 22. listopada 1996.

Izvori: http://predsjednik.hr/Zagreb22.Listopada1996

INTERVIEW PREDSJEDNIKA REPUBLIKE dr. FRANJE TUĐMANA GLAVNIM I ODGOVORNIM UREDNICIMA HRVATSKIH JAVNIH GLASILA, 22. LISTOPADA 1996. U PREDSJEDNIČKIM DVORIMA 1. NENAD IVANKOVIĆ:, "Vjesnik": Gospodine predsjedniče, Hrvatska je najzad primljena u Vijeće Europe, imamo strateške odnose s prvom silom svijeta Amerikom, Njemačka nas podržava u međunarodnim institucijama i može se reći da stvarno računa s Hrvatskom. Nedavno ste primili i vrlo konstruktivno pismo francuskog predsjednika Chiraca i njemačkog kancelara Kohla, pa ipak međunarodni pritisci na našu zemlju još su uvijek snažni, pa čak i u političkim krugovima zemalja koje sam netom spomenuo. Koji su razlozi tome?

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Pa, u svom pitanju ste zapravo dali i odgovor. Samostalna i suverena Hrvatska ima takve odnose kakve ste kazali, što je izvojštila svoje mjesto u međunarodnom poretku, pod kapom nebeskom, baš to je razlog što ta i takva samostalna i suverena Hrvatska nikako se ne uklapa u neke planove nekih međunarodnih čimbenika. Dame i gospodo, jučer se govorilo o blokovskoj podjeli svijeta, o sferama uticaja, jučer mislim, jasno, figurativno, a danas se govori o regionalnim integracijama. Drugačiji pojam za iste odnose u svijetu tko će i kakvih utjecaja imati u pojedinim područjima. Zbog toga je u odnosu na Hrvatsku prisutan stalno jedan versajski pogled na uređenje ovog dijela jugoistočne Europe. U ujedinjenoj, a u isto vrijeme razjedinjenoj Europi postoji s jedne strane jedinstvena, ali i veoma različita politika upravo u odno Dame i gospodo, jučer se govorilo o blokovskoj podjeli svijeta, o sferama uticaja, jučer mislim, jasno, figurativno, a danas se govori o regionalnim integracijama. Drugačiji pojam za iste odnose u svijetu tko će i kakvih utjecaja imati u pojedinim područjima. Zbog toga je u odnosu na Hrvatsku prisutan stalno jedan versajski pogled na uređenje ovog dijela jugoistočne Europe. U ujedinjenoj, a u isto vrijeme razjedinjenoj Europi postoji s jedne strane jedinstvena, ali i veoma različita politika upravo u odno su na Hrvatsku, i ta i takva Europska unija predlaže regionalno udruženje kao što to gospodin Bildt kaže južno od Slovenije i sjeverno od Grčke. To znači da bi zemljama bivše Jugoslavije pridodali još Albaniju sa Makedonijom, razumije se. To su europski pogledi, to nisu pogledi samo gospodina Bildta, za koga se zna da on iznosi u velikoj mjeri britanske poglede, ali ti pogledi prevladaju u Europskoj uniji. I taj koncept regionalnog udruživanja bivše Jugoslavije ili Balkana samo je nešto malo razvodnjen u na crtima koji sada kruže u okviru Europske unije, usporedo ili pak i nasuprot toj osnovi za regionalno uređenje integraciju Balkana, postoje u američkim krugovima planovi za integraciju jugoistočne Europe, koji pored ovih zemalja koje sadrži europska osnova uključuju još i Bugarsku i Rumunjsku, ili pak u najvećoj mjeri još i Mađarsku i Sloveniju. Ukratko, i jedna i druga osnova za takvu integraciju balkanskog i jugoistočno-europskog prostora za Hrvatsku nije prihvatljiv. I zbog toga su znači i odnosi prema Hrvatskoj stalno na granici traženja nekakve druge Hrvatske, i pritiska na Hrvatsku. Jedini razlog otezanja primanja Hrvatske u Europsko vijeće, u Vijeće Europe, jedini stvarni razlog bio je taj što još nismo imali normalizaciju odnosa sa Jugoslavijom i neizvjesnost kretanja u Bosni i Hercegovini, s obzirom na izbore itd. To je jedini bio razlog. Sva druga zanovjetanja o demokratskim pravima, o manjinama itd., je nešto što je bilo samo izlika, a ne stvarni razlozi. Razumije se, da kod toga dolazi do izražaja i nepoznavanje prilika i europskih i svjetskih čimbenika u ovom dijelu svijeta, pa i svega onoga što se zbilo u okviru raspada Jugoslavije i uspostave samostalnih država, samostalne Hrvatske, Slovenije itd. Osim tog nepoznavanja povijesnih stvarnih prilika dolazi do izražaja i rekao bih, i jedno dosta ne diplomatsko držanje p ojedinih predstavn ika iz Europe kada nam čitaju nekakve lekcije o demokraciji i o odnosu prema manjinama, pa recimo čak iz redova takvih demokratskih zemalja kakve su Švedska i Danska, koje zaboravljaju kakvo je to bilo razračunavanje između Švedske i Danske prije negoli što su se, kao što sam ja jednom rekao, skandinavizirali, ili pak u nekim drugim zemljama europskim koje nam čitaju lekcije o tome kako se mi odnosimo prema manjinama, a zaboravlja se da jedna demokratska Francuska uopće ne priznaje postojanje manjina ili pa k kad nam preporučaju da moramo vratiti sve Srbe koji su izbjegli iz Hrvatske, da takve probleme nisu mogli riješiti između Češke i Njemačke itd. Prema tome, u ovom našem slučaju baš zato što je Hrvatska sa uspostavom svoje suverenosti, sa svim onim što je učinila promjenu strateških odnosa, što se nametnula tom svijetu koji nije želio samostalnu Hrvatsku, koji se ne uklapa u njihove planove, baš zato znači, javljaju se još uvijek i pritisci na Hrvatsku, traženje nekakve druge Hrvatske s kojom bi mogli manipulirati pa i uključiti u svoje planove, a ne u one planove koji, razumije se, ne odgovaraju samostalnoj suverenoj Hrvatskoj.

2. MILOVAN ŠIBL, HINA: Gospodine predsjedniče, ja bih također možda malo podrobnije o primanju Hrvatske u Vijeće Europe i o tom uvjetu provedba mirovnog sporazuma iz Daytona. Naime, u javnosti, zapadnoj javnosti su se iskristalizirala dva mišljenja - jedno vrlo zanimljivo pojavilo se u New York Timesu nedavno gdje kaže izričito čovjek oduvijek je bilo jasno da je rješenje za stabilnost i mir u području bivše Jugoslavije u Bosni podjela Bosne ili protektorat. To kaže New York Times. Istodobno ovo što ste spomenuli Karl Bildt kaž e rješenje nikako ne smije doći do teritorijalne podjele, mora doći do integracije, ali šire integracije i tu u paketu stavlja Srbiju, odnosno Jugoslaviju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, to stavlja u taj paket, a odvaja Makedoniju i Albaniju. Naravno, ja sada govorim iz aspekta stabilnosti i mira na području bivše Jugoslavije. Samo jedan način može biti da se postigne stabilnost i mir na području bivše Jugoslavije. Ne mogu biti dva, a ovo su dva posve suprotna stajališta za postizanje tog mira i stabilnosti , stabilnosti na tom području, a mislim da bi trebale i svjetske sile i naravno Hrvatska biti zainateresirani baš za mir i stabilnost, trajnu stabilnost i mir na području bivše Jugoslavije. Kako vi to komentirate? Ne mogu biti suprotni, mišljenja su, hoću reći, suprotna, a ne mogu biti suprotna, samo jedan način mora postojati.

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Jedan najsvrhovitiji i najbolji. Vidite, i na tom pitanju, koje je zapravo i bitno iz ostatka krize bivše Jugoslavije i raspada bivše Jugoslavije, ogleda se sva suprotnost između takve Europe, kakvu imamo i Sjedinjenih Američkih Država, kao glavne svjetske velesile, koja je odigrala glavnu ulogu i u rješavanju bosanske krize, kao zaista najzamršenijeg problema u suvremenom svijetu. Europa je kivna što su tu vodeću ulogu odigrale Sjedinjene Američke Države, a Sjedinjene Američke Države mo gle kvu ulogu nakon što je Hrvatska promijenila sa svojim ratnim pobjedama, ali i diplomatskim - promijenila strateške odnose, i što je omogućila, ne samo promjenu strateških odnosa, čak i na diplomatskom području, u pregovorima u Daytonu, što je omogućila Daytonski sporazum. I, iz redova najodgovornijih čimbenika europske politike koji se javljaju u Bosni i Hercegovini bilo je dano znati da Europa nije zadovoljna s Daytonskim sporazumom, i da bi zapravo željeli da se taj sporazum kompromitira, da se on ne prov ede u život, i kod toga jasno preko leđa Hrvatske, jer je nezgodno govoriti otvoreno glavnim svjetskim čimbenicima, itd. Prema tome, i iz toga onda proizlaze ovakva suprotna gledišta o kakvim ste govorili. Krize, rješenja krize u Bosni i Hercegovini razumije se nema na drugim osnovama negoli što je to predviđeno Washingtonskim i Daytonskim sporazumom. Da nije bilo Washingtonskog sporazuma, pa poslije toga i strateških promjena odnosa do kojih je dovela Hrvatska, ne bi bilo ni Daytonskih sporazuma, a Daytons ki sporazum zna se na čemu se zasniva da bi tu krizu u Bosni i Hercegovini trebalo riješiti održanjem Bosne i Hercegovine, kao što znate, čak i nije u tom sporazumu dano ime toj državi, da li je to republika, da li je ovo, ili tako. Prema tome, kao dva entiteta, tri naroda, potpuna suverenost, itd. Razumije se, ne postoji samo suprotnost između Europe i Amerike, unutar Europe postoje različiti pogledi između glavnih europskih sila. A, osim toga i na bosanskom području postoje različita gledišta i jedni bi h tjeli iskoristiti taj Daytonski sporazum, ne samo za očuvanje cjelovite Bosne, negoli i za nametanje jedne unitarističke Bosne, što je neprihvatljivo za druga dva naroda. Prema tome, tu smo suočeni s pokušajem i kompromitacije Daytonskog sporazuma, ili pak za revidiranje tog sporazuma, da se u praksi sada poslije sporazuma, po okončanju rata, da dođe do drugih rješenja, negoli što je to nažalost postignuto u ratnom razračunavanju, i nego što je to onda postignuto Daytonskim sporazumom. Hrvatska politika je išla za osiguranjem strateških interesa, svojih strateških interesa očuvanja hrvatstva u Bosni, strateških interesa hrvatske države s obzirom na geopolitičku povezanost, ali je kod toga usklađivala i svoju politiku sa strateškim interesima Zapada, jer je očito bilo da je taj i takav Zapad, sa Zapadnom Europom, sa Sjedinjenim Državama, predugo gledao jednu zaista strašnu agresiju velikosrpskog imperijalizma i genocidnu politiku, koja je takva politika imala svoje osnove u shvaćanju da se ne dopusti stvaranje nekakve posebne muslimanske islamske države usred Europe. Prema tome, sada se sa stanjem u kome smo se našli poslije Daytona susrećemo - hoće li se taj Daytonski sporazum ostvariti onako kako je predviđeno Washingtonskim i Daytonskim sporazumom, ili će se iskoristiti za nametanje novih, što će reći, starih rješenja, odnosno za onim što je srpska politika bila proklamirala da želi odmah priključenje Srpske Republike Srbiji, odnosno Jugoslaviji, ili će se u praksi održavanjem Bosne i Hercegovine, kao cjelovite države članice Ujedinjenih narod dop usti to je u biti bilo tih sporazuma, da je to jedna veoma labava zajednica, a da se u isto vrijeme, znači Federacija povezuje sustavnije s Hrvatskom, a Srpska Republika s Jugoslavijom, o čemu imamo primjere i na europskom tlu, ne samo na Cipru. Prema tome, tu su u igri različiti pogledi i europskih sastavnica i svjetske politike.

3. IVAN TOLJ, HRVATSKA VOJNA GLASILA: Gospodine Predsjedniče, spomenuli ste hrvatske ratne pobjede. I, doista činjenica je da u povijesti hrvatskog naroda nije bilo većih pobjeda od "Bljeska", "Ljeta" i "Oluje". Unatoč tome u dijelu tiska svjedoci smo sustavnog blaćenja Ministarstva obrane i Hrvatske vojske. Čini mi se da je to bez presedana u Europi i u svijetu. Tako je, recimo na skupu održanom proteklog vikenda, pod nazivom - Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, u organizaciji Hrvatskog Helsinškog odbora, usred hrvatskog glavnog grada izr ečeno stajalište -da su Hrvatska vojska i hrvatska država, dakle, hrvatska državna vlast, izvršili holokaust u Kninu i okolici. Kako tumačite takve navode na skupovima, koji su financirani iz inozemstva?

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Tu se suočavamo neprestano, takoreći, svakodnevno, ne samo s tendencijama, negoli sa stalno prisutnom politikom nemirenja sa samostalnom i suverenom Hrvatskom. I, razumije se, onda treba iznositi i takve najnevjerojatnije tvrdnje kakvu ste sada spomenuli. Kod toga se zaboravlja da je Hrvatska bila izložena agresiji i zbog sprečavanja uspostave samostalne Hrvatske, a zatim i zbog stvaranja velike Srbije na račun hrvatskog teritorija, na račun hrvatskog pučanstva - zaboravlja se da je više od 400.000 građa na Hrvatske, ne samo pretežito Hrvata, ali i Mađara, Nijemaca, Slovaka, itd, bilo istjerano iz njihovih ognjišta, itd, a da smo mi u oslobađanju tih krajeva čak pozivali srpsku pučanstvo da ostane, da ćemo im jamčiti sva prava, itd. Prema tome, u takvim pojavnostima, kakve smo spomenuli, mi imamo slučaj povezivanja domaćih jugokomunističkih ili jugounitarističkih nostalgičara, s vanjskim protivnicima suverene i samostalne Hrvatske. To je nešto što je na svoj način također jedan neprestani oblik pritiska na Hrvatsku da bi se Hrvatska kao takva, sadašnja demokratska Hrvatske, destabilizirala, da bi se na njezin položaj i na njezinu budućnost. U tom smislu je to stalni pokušaj kompromitacije i Hrvatske vojske, onog što je dovelo do obrane, najprije hrvatskog naroda, hrvatske samosvojnosti, a, zatim i do oslobađanja hrvatskih teritorija. Napadi na Hrvatsku vojsku, na najviše predstavnike državne vlasti, nemaju nikakav drugi cilj, negoli destabilizirati i oslabiti tu hrvatsku vlast, koja je dovela do samostalne Hr vatske, i koja vodi takvu jednu samostalnu politiku, koja je u interesu Hrvatske, ali koja se usklađuje i s međunarodnim okolnostima. Čak imamo i tu pojavnost što neki međunarodni čimbenici, od Sjedinjenih Američkih Država do Europe dolaze više do zaključka da je jedino takva Hrvatska čimbenik stabilnosti, mira u ovom dijelu svijeta, i da se bez takve Hrvatske i takve vlasti kakva je u njoj, ne može. U isto vrijeme i u tim zemljama, i u drugim, oni protivnici samostalne Hrvatske, oni nostalgičari za versajs kom Jugoslavijom, su žešći u organiziranju takvih napadaja i takvih skupova.

4. BRANKO TUĐEN, "Večernji list": Gospodine Predsjedniče, u javnosti se stvara dojam o velikom kriminalu, koji vlada u našoj državi, posebice u pretvorbi. To se ide tako daleko, da evo neki dan čitam, g. Bilandžić izjavljuje slijedeće: - je li se ikada u svjetskoj povijesti dogodilo da u vladajućim strukturama ima toliko kriminalaca, beskičmenjaka i ljudi bez morala, kao što je to kod nas. Ja bih vas molio da prokomentirate i ovo, i taj dojam, koji se stvara u javnosti.

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Da li je bilo, da li ima kriminalnih pojava u hrvatskom gospodarskom životu. Da, bilo je i ima ih, one su neizbježne u svim vremenima, i u svim društvima, od biblijskih vremena, pa na ovamo. A, one su neizbježne osobito u takvim okolnostima u kakvima se Hrvatska nalazila u prijelomnom razdoblju razlaza sa socijalizmom, s Jugoslavijom, itd. A, da su onda moguće takve pojave - dokaz je i upravo ta izjava tog i takvog Bilandžića, čovjeka svih režima koji se pretvara evo, u takvo čudovište kakvo proizlazi iz te izjave. Razumije se, kao što rekoh, ima pojava, ali one nisu rezultat nekakvog htijenja ove demokratske vlasti, one su rezultat, one su posljedica te kriminalne pojave, te nemoralne pojave, do takvih izjava, one su upravo rezultat raslojavanja kojega smo doživjeli, raspada Jugoslavije, raspada socijalističkog sustava, agresije, ratnog stan ja, stanja u kojem je stotinu tisuća prognanika živjelo u zemlji, razumije se, sa svim svojim duhovnim i tjelesnim patnjama i željama za osvetom itd. Još stotine tisuća izbjeglica iz Bosne koje su prolazile kroz Hrvatsku. Osim toga, to stanje koje smo mi objektivno imali, bilo je poticano, bilo je pokušaja raslojavanja i unošenja kaotične situacije i sa psihološkim ratom, svih protivnika samostalne demokratske Hrvatske, unutarnjih, a nemojmo zaboraviti, bilo je u Hrvatskoj znači, i jedan sloj ljudi koji je od jugokomunističkog režima itekako dobro živio, koji je vezan s njime, svim sponama, a isto tako znači i poticaj i od onih vanjskih čimbenika koji evo, još ni do dana današnjega ne mogu izaći iz versajskih okvira, versajskih pogleda na ovaj prostor. I prema tome u toj i takvoj situaciji mi smo se stalno suočavali s čime, u psihološkom ratu da je ova samostalna demokratska Hrvatska nastavak na fašističku ustašku NDH-a, zbog bitnog problema kako će se riješiti bosanska kriza, da vodimo nekakvu hercegovačku politiku, ne samo u Bosni nego i u Hrvatskoj, hercegovački lobby i na kraju da je sve kriminal, što se odražava i u izjavi, toj famoznoj izjavi Bilandžića, što nije sam on, negoli je to orkestrirano. Pa, zatim, zahtjev, pošto je sve kriminal, pretvor bu treba poništiti, a model s kojim smo mi proveli pretvorbu u Hrvatskoj, privatizaciju u Hrvatskoj je takav da ga objektivni međunarodni financijski stručnjaci uzimaju čak i kao uzor drugim zemljama da je povoljniji i svrhovitiji negoli što je u drugim zemljama. Razumije se, kad smo se opredijelili za izlazak iz socijalističkog sustava, za slobodno tržište, bili smo svjesni da time nismo ušli izravno u raj, da put u slobodno tržište nije posut ružama nego je itekako trnovit i da je nužno da proživimo sve ono što su proživljavale sve one zemlje od 18,19. stoljeća u izgradnji tog kapitalističkog društva, slobodnog tržišta itd, ali budući da je socijalistički sustav propao u Europi, takorekuć i u svijetu, opredijelili smo se za njega i prema tome moramo proživljavat i sve, ne samo pogodnosti negoli i sve ono negativno što proizlazi iz nje. Pogledajmo sada kako takva izjava i takve kritike kakve osnove imaju, što je do sada, kakvi su rezultati naše hrvatske pretvorbe i privatizacije. Do sada u Hrvatskoj pretvorbom privatizirano 2.548 poduzeća, Fond je zadržao pri tome većinski udio samo u 103 poduzeća, znači sve ostalo je privatizirano. U toj i takvoj privatizaciji sudjelovalo je 656 tisuća dioničara, ostvaren je priliv više od 9 milijardi kuna, pri čemu je doduše oko 2 /3, točno 71 posto od devizne štednje, ali time je smanjen, naslijeđen državni dug Hrvatske. U Fond mirovinskog osiguranja tom iz te pretvorbe prenijeto je za poboljšanje položaja umirovljenika 12,3 posto - 3 milijarde kuna, 12,3 milijarde kuna (?), invalidima je dato gotovo 1 milijarda za poboljšanje njihova položaja, a za sanaciju zdravstva, gospodarstva i banaka 2 milijarde kuna. Privatizirana je gotovo sva bivša socijalistička društvena imovina što čini danas gotovo polovicu i proizvodnje, društvenog produkta i zaposlenosti. Međutim, nisu do sada još privatizirana velika javna poduzeća kao I NA, kao Hrvatska elektroprivreda, pošta, telefon, HPT, Hrvatske željeznice, Hrvatske šume i druga prirodna bogatstva koja po vrijednosti višestruko nadmašuju privatiziranu imovinu. Provedenom pretvorbom i privatizacijom, novim društvenim sustavom izašli smo iz socijalističkog u gospodarski sustav slobodnog tržišta, sa svim njegovim pogodnostima i negativnim posljedicama koje iz toga proizlaze. Prema tome, da napreduju oni koji imaju sposobnosti, kapitala itd, a da nasuprot tome kao što je to u čitavom svijetu, drugi i nazaduju ili propadaju. Nema te zemlje u svijetu u kojoj svakodnevno znači, nisu te pojave prisutne. U toj svojoj pretvorbi nismo dopustili ni nezakonito bogaćenje pojedinaca niti smo dopustili da nacionalno bogatstvo pređe u ruke stranih elemenata, stranih država da bi, kao što je to slučaj u nekim drugima, da bi država postajala bilo čija kolonija. Razumije se, sve slabosti i zloporabe nismo mogli izbjeći, jer kao što rekoh, one postoje u svim vremenima. Neki dan sam primio jedno među mnogim pismima koja primam gotovo svakodnevno, od običnih ljudi do građana sa akademskom naobrazbom, pa mi je poslao takav čovjek i kopiju jednog psalma iz Biblije gdje se govori o lihvarima, o bogaćenju itd, pa kaže, predsjedniče, da li činimo dovoljno da mi uklonimo itd. U svezi s time, i u svezi vašeg pitanja i ovakvih pitanja i savjeta kakvi obični g rađani šalju svakodnevno da dam neke odgovore. Državno vodstvo današnje demokratske Hrvatske uvodilo je sustav slobodnog tržišta, ali je uvodilo i sustav i provodilo politiku neposredne kontrole eliminiranja i sudskog gonjenja svih zloporaba i kriminalnih pojava. Evo, podataka. Fond za privatizaciju raskinuo je 12 tisuća i 87 ugovora zbog neizvršavanja obveza u vrijednosti od 386 milijuna kuna. Od 592 razmotrenih zahtjeva za kontrolu pretvorbe, za 103 su prigovori bili opravdani i prihvaćeni. U cijelosti je poništeno 9 pretvorbi a djelomično 94, u čet iri poduzeća je poništena dokapitalizacija, a od 27 je još u ocjeni zakonitosti. Do kraja prošle godine podnijeto je 69 zahtjeva za provedbu istrage u kaznenom postupku podignuto je 26 optužbi, a do sada je doneseno 7 presuda u prvom i tri u drugom stupnju. Državno odvjetništvo podiglo je 123 optužbe, a sud je donio 47 odluka o poništenju ugovora o tzv. menađerskim kreditima. Na osnovama nalaza državnog ureda za reviziju, Financijske policije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Državnog odvjetništva, za gosp odarski kriminal ukupno se vodi 8 tisuća 789 kaznenih postupaka, 4 tisuće 300 za krađe, 2 tisuće 400 za prevare, 562 za pronevjere itd. Donešeno je 216 rješenja o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti, kontroli i izvršnim postupcima podvrgnuti su podjednako i oni najmanji subjekti u gospodarskom životu, i oni najveći. I u istraživanju i u postupcima su na primjer takva poduzeća kao što su Konig-Holding Varaždin, ali i INA rafinerija SIsak, Chromos Zagreb, Laurus Split, Državno ravnateljstvo za robne re zerve itd. Utvrđeno je da je od ovih, preko 600 tisuća dioničara, da je 9 tisuća 21 osoba prekršila zakon odnosno zlorabila pravo na kupovinu dionica s popustom, umjesto ugovora na popusnu kupovinu do 20 tisuća, sada ću ja reći maraka, zato što je zakon donešen 1991. prije kune, pa je znači taj iznos zakonom određen. Znači, bilo je takvih, mnogi su si dopustili da kupe s popustom dionice 2-5 puta više, negoli što je dopušteno. A, među 10% ovih od 9021, s više tih ugovora, ima i 9 takvih pojedinaca, koji su si usudili potpisati ugovore, kupiti po povlaštenim, čak za 15-19 puta više nego što je zakonom bilo dopušteno. I, u ovom slučaju, kao i u svim ovim koje sam naveo, očituje se, jasno je da je ova vlast, u isto vrijeme, provodeći reformu, provodeći privatizaciju, provodila i kontrolu i primjenjivala zakonske mjere za obuzdavanje kriminalnih pojava, za eliminiranje svih zlouporaba i za stavljanje podjednakih uvjeta pred sve građane Hrvatske. Vidite šta je zanimljivo - od tih, jer se na tome ovako vidi najočit ije, od tih 9021 osobe dioničara, koji su zlorabili to pravo na kupovinu dionica s popustom, svega je 5% članova HDZ-a, vladajuće stranke. I, od toga, samo njih ukupno 470, ili 5%, i od toga samo njih 11 članovi su općinskih i gradskih tijela HDZ-a, a svega 5 županijskih i središnjih tijela HDZ-a. Prema tome, koje su osnove, da je tobože HDZ nosilac kriminala, da je sve ugrabio u svoje ruke, itd. Slično je i s državnom i javnom upravom. Naime, od tih spomenutih 9021 osobe dioničara, samo 274 ili 3% radi u t ijelima državne uprave, 111 u državnim upravama, u bankama i javnim poduzećima 104, u znanosti i kulturi 62, u zdravstvu i sudstvu - 16. Među tima, koji su zlorabili, nema niti jednog člana Vlade, niti iz Predsjedništva HDZ-a, ali ima poneki pomoćnik ministra, župan, načelnik MUP-a i dužnosnik u javnim poduzećima. Takvi, razumije se, ne mogu i neće ostati na svojim dužnostima. Ali, to je rezultat borbe, brige i ove vlasti za zakonitost, za eliminiranje svih kriminalnih pojava. Prema tome, kakve osnove imaju bezočne neistine, objede i obmane, kakve iznosi Bilandžić i njemu slični - ostavljam vašem sudu i sudu javnosti.

5. OLGA RAMLJAK, "Slobodna Dalmacija": Govorili ste o zloupotrebama i iznijeli ste nam vrlo točne pokazatelje. Međutim, u javnosti je stalno prisutna ocjena da je pravosuđe zakazalo, nema i završetka istraženih kriminalnih radnji, pravosuđe je presporo u donošenju presuda. Kako to komentirate, i, kada ćemo imati efikasnije i brže sudstvo?

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Ispravno ste postavili u svom pitanju - da javnost smatra da je pravosuđe zakazalo, da je presporo. No, iz onoga što sam iznio, iz ovih podataka, proizlazi ipak da i to pravosuđe radi. Ali, da je jasno da nije dovoljno djelotvorno, dovoljno učinkovito. Prema podacima ima više od milijun neriješenih predmeta. Prema tome, iz samog tog stanja, kakvo imamo, i iz toga stanja u sudskim ladicama, pred sudskim vijećima, proizlazi da do kraja moramo osposobiti ustroj sudstva. Sadašnji ustroj sudstva, bez obzira na sve ono što smo do sada učinili, još uvijek nosi značajke po svom ustroju, jedne socijalističke republike, bivše socijalističke republike u sastavu Federacije, a ne sudstva jedne samostalne i suverene države. A, osim toga i u kadrovskom smislu, bez obzira što je mnogo učinjeno na poboljšanju, ali i u kadrovskom smislu i dalje treba raditi na jačanju i čuvanju moralnog digniteta članova sudstva. Još uvijek ima ljudi koji zbog moralnih razloga, kompromitacije zbog osobnih slabosti, ne bi smjeli obnašati bilo kakve dužnosti u sudstvu, kao jednoj od temeljnih sastavnica jedinstvene državne vlasti. S obzirom da je milijunska množina tih neriješenih predmeta, posljedica i tog prijelomnog prijelaznog razdoblje koje smo preživjeli od raspada Jugoslavije, socijalizma, zatim agresije rata, svega tog milijunskog, možemo reći, jer smo imali više od 400.000 prognanika i ne manje izbjeglica, itd, znači, to je sve izazvalo i takve prekršajne i kriminalne pojavnosti koje su uvjetovale i to mnoštvo milijunski neriješenih predmeta. Tako da ima ideja i ja se priključujem tome da bi trebalo razmotri nestije za određene prijestupe do završetka rata, tj. do Dana zahvalnosti, do Dana hrvatskih pobjeda 05.kolovoza prošle godine, da bismo onda brzo i učinkovito mogli rješavati aktualna pitanja, koja su nastala u jednom, i koja sada postoje. Tako da bi na taj način stvorili povoljnije uvjete za rad sudstva, za brže rješavanje tako da se predmeti ne talože, nego da se brzo i učinkovito rješavaju neposredno. Ali, razumije se, ostaje onaj problem o kojem sam govorio, i dogradnje ustroja, pa i u kadrovskom smisl u osposobljavanja sudstva da bude na razini demokratske Hrvatske.

6. ANTE GUGO, "Nedjeljna Dalmacija": Gospodine Predsjedniče, vi ste maloprije, kad ste govorili o pretvorbi uglavnom govorili o malim dioničarima, o stanju među malim dioničarima. Međutim, iz oporbe, ali i iz dijela tiska pokušava se u posljednje vrijeme nametnuti teza da je HDZ-ovska vlast prepustila moć nekolicini, možda desetorici velikih magnata. Da li se u hrvatskoj politici, u gospodarstvu, kao dominantan, nametnuto hercegovački lobby.

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Vidite, nisam maločas govorio, govorio sam o malim dioničarima. Ja sam kazao, da se o kontroli i zakonitosti podvrgnuta i najveća sva poduzeća, pa sam ih i naveo, ali sam naveo i osobne dioničare. No, to da je HDZ prepustila, odnosno ova vlast prepustila monopol, ne znam, šaci novih kapitalista, ratnih profitera, itd, to da vlada nekakav hercegovački lobby, to su floskule onih koji se i na unutarnjem području, kao što sam to rekao za vanjsko područje, ne mogu pomiriti s nestankom drage im socijalističke J ugoslavije, i sa stvaranjem samostalne demokratske Hrvatske države. Oni koji se ne mogu pomiriti, ili pak i onih koji svjesno ili nesvjesno rade i tjeraju vodu na mlin, koji ne žele ovakvu Hrvatsku, koji bi htjeli neku drugu Hrvatsku, da bi je mogli podrediti svojim špekulacijama, svojim sferama utjecaja - što govore činjenice u tom smislu. U hrvatskom gospodarstvu, dame i gospodo, ne vladaju nikakva desetorica milijardera, prevaranata, ratnih profitera i lešinara, kako se to proziva i naziva, čak ponekad i u ozbiljnijim listovima i sastavima. U pretvorbi i privatizaciji povećao se broj srednje imućnih ljudi, pa i onih bogatih, dobrim dijelom vlastitim kapitalima, iseljeničkim kapitalom, i većim dijelom kreditnim kapitalom. Ili smo morali ići tim putem - dopustiti takav razvitak kad smo se opredijelili za slobodno tržište, ili smo morali ostati na socijalističkim osnovama. Prema tome, jasno da, kad smo se opredijelili za slobodno tržište, da je onda takav razvitak bio neminovan, i da se sve sastajalo samo u t ome hoćemo li sve podrediti zakonskim propisima, hoće li sve, svi izvršavati svoje porezne i druge obveze, itd. A, kako smo u tom pogledu reagirali, izosimo podatke. No, da se ne radi samo o šaci takvih kako su kvalificirani, evo vam nekih podataka - već na osnovi analize kupaca dionica od Fonda može se zaključiti da takvih milijunaša u hrvatskom političkom životu ima najmanje oko 250. Naime, njih 190 kupilo je od fonda dionice u vrijednosti od 3,5 do 20 milijuna kuna, a njih 60 dionice u vrijednosti od 20 do 80 milijuna kuna. Uzgred među tih 250 koji su kupili najviše nema ni jednog člana ili obitelji iz užeg državnog vodstva kako se to nameće nevjerojatnim lažima žuto g tiska, ali ima onih iz oporbenih redova. O tome govori i činjenica da u Hrvatskoj ima već znatan broj velikih tvrtki opet oko 250, najvećim dijelom dioničarskih društava, ne znači vlasništvo pojedinaca nego vlasništvo većeg broja dioničara, koje imaju godišnji promet veći od 100 milijuna kuna i to 119 tvrtki - promet od 100 do 500 milijuna kuna, 19 tvrtki od 500 milijuna do milijardu kuna i 12 od 2 do 8 milijardi kuna. Prema tome, radi se o već podosta razvijenom gospodarskom životu jedne zemlje, zemlje slobodnog tržišta, a ne o vladavini pojedinačnih magnata koji tobože imaju podršku države, koji su tobože srasli sa državom. Druga floskula koja je nastala u psihološkom ratu i koja je nažalost imala dosta utjecaja u pučanstvu, koje je evo, suočeno sa problemima, pa u prevladavanju hercegovačkog lobbya i utjecaju hercegovačkog lobbya na politiku, na čemu naročito ustraju svi oni i unutarnji i vanjski protiv ne i suverene Hrvatske, također nema nikakve osnove. Evo vam podataka - na dužnostima ministara, članova Vlade, njihovih zamjenika, pomoćnika ministara i ravnatelja državnih upravnih organizacija ima svega 11 do 16 posto rođenih u Bosni i Hercegovini i to ne samo Hercegovini negoli i čitavoj Bosni, što očito nije više nego čak i manje negoli što je udio tog dijela hrvatskog nacionalnog bića u njegovoj ukupnosti. Prema tome, i tu se susrećemo zaista sa jednom orkestriranom kampanjom koja traje i koja je ponegdje izazivala zabune kod pojedinaca pa i u nekim redovima.

7. IVKOŠIĆ MILAN, "Obzor": Podosta ste govorili o gospodarstvu, stanju u gospodarstvu, pretvorbi pa i kriminalu i borbe protiv tog kriminala. Međutim, ima različitih oblika i političkog kriminala. Kako se protiv toga boriti?

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Da, u pravu ste, ima i različitog oblika političkog kriminala i u Hrvatskoj. U današnjem svijetu gotovo nema države koja nije na ovaj ili onaj način suočena sa problemom terorizma iz najrazličitijih pobuda, a isto tako i osobito podzemne špijunske djelatnosti. I terorizam, a pogotovo špijunaža imaju, razumije se, i šire, i uže međunarodne dimenzije i ukotvljene su u različite humanitarne javne djelatnosti, i terorizam i špijunaža. Imamo mi u Hrvatskoj dovoljnoj dokaza i za to. Razumije se, d slučajevima radi o političkom kriminalu. Naše mlade sigurnosne službe već su očitovale sposobnost suočavanja i sa tim problemima i sve se više osposobljavaju i u suradnji sa drugim, sa službama drugih zemalja. Na vaše pitanje o političkom kriminalu dodao bih da često, osim onog gospodarskog, dobivam pisma, opet od različitih ljudi iz svih slojeva hrvatskog pučanstva, koji me, kao predsjednika Republike pitaju i obični ljudi i akademski građani, predsjedniče, dokle će demokratski uspostavljena hrvatska vlast tolerirati takve pojave da pojedini listovi, pojedinci, pa čak i nekakve institucije poticane ispirirane financirane iz stranih zemalja, iz stranih centara pozivaju na destabilizaciju i rušenje demokratske vlasti zasnovane na ustavnom poretku, one demokratske vlasti koja je i u ratnim okolnostima u pet navrata provodila izbore. Očito zbog naših posebnih okolnosti neki domaći i strani, ne istomišljenici zlorabe našu demokraciju za izazivanje anarhične i kaotične situacije u koje svrhe, mislim da smo već gov orili. Pri tom su polazili osobito do "Oluje", ali i sada, možemo sve, oni, tj. vlast, ništa nam ne smije i ništa nam ne može. To je bila javna krilatica i toga se pridržavamo. Jasno je, da svakom razboritom čovjeku je dostupno da sam zaključi i zbog kojih to razloga su činili i čine. Ali njegujući i učvrščujući svoju demokraciju, svoju državnu suverenost, ne samo hrvatska vlast, nego i dobronamjerna javnost znati će razlučiti što je u interesu demokratskog razvitka Hrvatske, a što i zašto ide za diskredita cijom svega pozitivnog postignutog na ostvarenju svega što smo postigli, hrvatske slobode i svega onog što ona podrazumijeva.

8. KARL GUSTAV STRÖHM, "Die Welt": Kakav je vaš stav prema problemu stranih investicija i stranog kapitala u Hrvatskoj? Meni se čini da postoji neka proturječnost da na jednoj strani imamo Hrvatsku vladu koja poziva strani kapital, na drugoj strani često čujemo da međunarodne financijske institucije, različite međunarodne banke stvore tim ljudima koje bi rado došle u Hrvatsku, i uložile svoj kapital ovdje, prave velike probleme, otežavaju kredit i po koji puta se kaže da je Hrvatska na ovom financijskom tržištu još uvijek diskriminirana, d a postoje nezvanična blokada međunarodnih banaka prema Hrvatskoj. Kako bi Hrvatska vlada mogla to odstraniti? I drugo pitanje bi bilo do kojih granica vi bi dopustili strani kapital, gdje bi bila granica gdje bi priliv stranog kapitala možda ugrožava političku neovisnost zemlje?

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Pa vidite, jednim dijelom sam na vaše pitanje odgovorio, onda kada sam govorio o tome da smo u prijelasku iz socijalističkog na sustav slobodnog tržišta, u provedbi pretvorbe i privatizacije itekako vodili računa o zaštiti nacionalno-državnih interesa, da nismo dopustili da nam nacionalna bogatstva pređu u strane ruke. To je takva jedna politika došla je do izražaja i u donošenju zakona o denacionalizaciji koji se zove onako kako se zove, pri čemu smo se, razumije se, koristili i iskustvima drugih zemalja . Opredijelivši se za gospodarski sustav slobodnog tržišta, za europsku integraciju, samostalna Hrvatska mora biti otvorena i za strani kapital, ali za takva ulaganja i za takve kredite koji će služiti unapređenju proizvodnje, bržem tehnološkom razvitku i zapošljavanju, većem zapošljavanju, podizanju životnog standarda. Prema tome, dolazak stranog kapitala i sa novom tehnologijom biti će podsticaj domaćem rastu, domaćem razvitku, i opredijelivši se, kao što sam rekao, za slobodno tržište, Hrvatska ne može ostati izolirana od ostaloga svijeta. Ali, jasno je, zbog zaštite osnovnih nacionalno-državnih interesa, zbog čuvanja bogatstava mi isto tako moramo voditi računa o zaštiti domaće proizvodnje, osobito sela, ali isto tako kod toga ne smijemo činiti takve zaštite da bismo održali zaostajanje za tehnološkim r ismo podržavali nisku produktivnost i visoke cijene. Prema tome, upravo ta suradnja sa stranim svijetom mora biti poticaj unutrašnjem bržem tehnološkom i svakom razvitku. Kod toga mi se susrećemo i na razini državne politike, ali i u javnosti sa dvije tendencije. Jedna je da treba potpuno otvoriti, da se treba potpuno otvoriti prema stranom svijetu, prema stranom kapitalu, ali takva tendencija očito gubi iz vida ne samo gospodarske nego i političke posljedice ako bismo znači, dopustili takvo nekontrolirano otvaranje i prepuštanje nacionalnih bogatstava i stožernih i strateških pozicija u hrvatskom gospodarstvu, stranim čimbenicima. A, nasuprot toj tendenciji potpunog otvaranja, postoji tendencija zatvaranja, pretjeranog zatvaranja, odnosno čuvanja sadašnjih pozicija u proizvodnji, tendencija sprečavanja davanja bilo kakvih koncesija. A, zašto mi ne bismo dopustili da u izgradnji infrastrukture, itd, damo i neke koncesije da bismo ubrzali svoj razvitak, i ubrzali rješavanje naših gorućih gospodarskih problema. U tim tendencijama zatvaranja ima, i dosta je prisutno onemogućavanje ne samo dolaska stranog kapitala, nego ča seljeničkog kapitala i iseljenika, ugrađivanja iseljenika u naš gospodarski život, što itekako moramo poticati, ne samo iz gospodarskih, nego i iz demografskih razloga. Prema tome, to je jedno od veoma važnih i složenih pitanja, ali mislim da smo ga i do sada uspješno rješavali, ali da ćemo sada, kada smo stupili u jedno poratno razdoblje, da ćemo se i s tim pitanjima moći uspješno uhvatiti u koštac i usmjeriti ga u interesu daljeg hrvatskog i gospodarskog i demokratskog razvitka.

9. IVANKA LUČEV, HRVATSKI RADIO: Gospodine Predsjedniče, i sami ste često govorili i u Saboru, a i u drugim prigodama, o teškom položaju umiroljenika i nezaposlenih. Dakle, što će se i kada učiniti na poboljšanju njihovoga položaja?

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Da, govorio sam, i svi govore, i poznato je da je položaj naših umirovljenika zaista nepovoljan, pa i težak. Tim našim umirovljenicima nije ništa lakše, ako im kažemo da su njihova umirovljenička primanja čak i veća, negoli primanja zaposlenih u nekim bivšim socijalističkim zemljama. Ja to znam. Ali, to stanje, koje smo imali, i koje imamo danas, ono je podjednako posljedica nesrazmjerno velikog broja umirovljenika prema zaposlenom radnom pučanstvu u Hrvatskoj. Prošle godine taj odnos je bio 865.000 umirovljenika prema milijun i 300 tisuća zaposlenih. Ali, osim tog nesrazmjera između broja umirovljenika i zaposlenih, taj težak položaj umirovljenika je posljedica i svih onih ratnih okolnosti, svih onih okolnosti koje smo morali proživjeti u stvaranju i obrani hrvatske države, u stvaranju hrvatskih oružanih snaga, u stvaranju diplomacije koja je itekako i tako košta, čak i više negoli što smo mogli davati za kulturu, itd. Koliko smo zbog toga bili prisiljeni na izdvajanje za obranu, svatko može zaključiti iz podatka da je iz državnog proračuna Hrvatske u prošloj godini, 1995. godini za o branu odlazilo 37,49% proračuna, 37,5% proračuna, a da je, recimo, u Austriji na obranu odlazilo 2,28% državnog proračuna. Prema tome, koliko je jedna takva država, koja je normalno živjela, mogla izdvajati za druge potrebe, za umirovljenike, za kulturu, itd, a koliko je Hrvatska bila prisiljena u interesu obrane svoje opstojnosti, uspostave samostalnosti, itd. U isto vrijeme, prošle i ove godine izdavali smo golemu svotu za izdržavanje prognanika i izbjeglica, oko 2 milijarde kuna, a za obnovu, prošle i ov e godine samo - a, za obnovu oslobođenih područja, oko 3,5 milijarde kuna. Koliko su golemi izdaci za mirovine, da se oni ne mogu popraviti nekim sitnim potezom pera, i naći sredstva da bi se položaj umirovljenika popravio, proizlazi iz ovog podatka - izdaci za mirovine su znatno veći, čak i 60% veći negoli za ovakve izdatke za obranu kakve mi dajemo. Ove godine iz Fonda i proračuna, iz Fonda i Državnog proračuna za mirovine, odlazi oko 14 miliajrdi kuna. Znači, zamislite sada koliko još milijardi treba da bi se popravio položaj umirovljenika, a odakle ih uzeti. Ove godine, nasuprot 14 milijardi, koje odlaze iz mirovinskog fonda iz Državnog proračuna za mirovine, ove godine za obranu je predviđeno oko 9 milijardi, svega 9 milijardi, u odnosu na taj broj. Razumije se, tražimo izlaze, tražimo rješenja, i jasno, na smanjenju proračunskih izdataka, i na jačanju mirovinskih fondova. Već ove godine smanjili smo gotovo za trećinu izdatke za obranu od onih 37,5% na 26%, što nam omogućava da priđemo osjetnom poboljšanju mir ovina iduće godine. Veoma je važan problem, uz umirovljenike, razumije se, i problem nezaposlenog pučanstva. Ali je on u Hrvatskoj isto tako manje težak, nego što ga se prikazuje, nego što ga prikazuju oni katastrofičari, koji pod svaku cijenu žele dovesti u pitanje sve ono što je postignuto u ovih, mogao bih reći pretežito ratnih godina, od uspostave Hrvatske. Prema podacima za lipanj ove godine imali smo 262.000 nezaposlenih, prema milijun 473; nezaposlenih, 262.000 nezaposlenih prema milijun 473 zaposlen ih. Međutim, i tih podati nisu ispravni, jer ne uključuju stvarno sve zaposlene onako kako se to računa u zapadnim zemljama, ovdje se ne računa, ovdje se u nezaposlene računaju i domaćice koje vode domaćinstvo obitelji, itd, što je sve u zapadnim zemljama na drugi način riješeno. Osim toga, mi još danas i na tom detalju još nismo prevladali stari sustav, stare statistike, stare poglede. Prema podacima Državnog statističkog zavoda broj nezaposlenih je u Hrvatskoj 17,85%, a prema podacima mirovinskog fonda, k oji računa, koji ima podatke o stvarno zaposlenim, osiguranim, koji plaćaju broj nezaposlenih je 14,6%. Prema tome, kao što vidite, mi se u vođenju i državne politike moramo još uvijek boriti za prevladavanje starog metoda, starog pristupa i za stvarno sagledavanje problema, pa onda nije čudo da ga onda i nedobronamjernici tumače katastrofično, onako kako se to čini. Međutim, problem jeste velik, nezaposlenih, i nije samo u statistici - problem je i u tome što prema nekima, najmanje trećina, a prema dosta o bjektivno, čak i polovica tih koji se vode nezaposleni, i, koji primaju kao nezaposleni, rade na crno. I, ne prihvaćaju ponuđena radna mjesta izvan svoga mjesta boravka. A, Hrvatska je već danas u oskudici za radnicima, ne samo u građevinarstvu, u turizmu, pa i u drugim djelatnostima. Prema tome, kad govorimo o tom problemu, onda ga treba rješavati, ali ga treba rješavati i na taj način da i na tom području ne dopustimo da se sredstva troše za plaćanje, tobože za davanje potpore nezaposlenima, a oni zapravo rade na crno, i onemogućuju da rješavamo, uspješnije, i problem i umirovljenika i jer ne plaćaju osiguraninu, pa i povećanje plaća. Dame i gospodo, kada govorimo o teškom položaju umirovljenika, o problemu nezaposlenih, onda treba uočiti još nešto. Mi smo, hrvatska vlast je pred neodložnom zadaćom, da popravi položaj kulturnih djelatnosti u cjelini, ali isto tako, pod kulturom podrazumijevam i znanost. Ali, isto tako u cjelini i dužnosnika u državnoj upravi. Neodrživo je npr. stanje da danas naš ministar i predsjednik Vlade, imaju plaću od 4-5000 kuna, a da u poslovodstvu ovih privatnih poduzeća, znači, većim dijelom pre tiziranog gospodarstva, imaju plaće od 20-50.000 kuna. Prema tome, to onda nije samo problem čelnih ljudi, negoli i drugih stručnjaka. I, prema tome, i radi ospoboljavanja, radi stvaranja normalnih uvjeta za funkcioniranje državne uprave, država mora pronaći mogućnosti da se, pored problema umirovljenika, nezaposlenih, uhvati u koštac, i da nađe uspješna rješenja i za poboljšanje položaja ljudi u državnoj upravi.

10. HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ, HTV: Dakle, pri kraju ovog razgovora, jedno pitanje o Zagrebu: kada i kako će se riješiti tzv. zagrebačka kriza, i, možete li prokomentirati - kakav ona ima utjecaj na unutarnjo političke prilike u Hrvatskoj i međunarodni položaj Hrvatske.

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Kada će se riješiti zagrebačke kriza? Riješit će se onda kad neki ljudi na zagrebačkoj i hrvatskoj političkoj sceni shvate da je stvaranje nenaravne sedmoglavne udruge, od krajnje desnice do krajnje ljevice, ne samo nenaravna, nego da je imala za cilj destabilizaciju one demokratske hrvatske vlasti, koja je dovela do samostalne i demokratske hrvatske države. Zašto? Mislim da smo govorili o tome. A, riješit će se i onda kad ti ljudi shvate abecedu demokracije, a ta abeceda demokracije jeste da stranka, koj a je dobila relativnu većinu, a u zagrebačkom slučaju Hrvatska demokratska zajednica sa svojih 36,5% glasova je dobila dvostruko više, dobila je više negoli dvije najveće oporbene stranke - da ta stranka ima, ne samo demokratska prava, nego i obveze. Na prvo mjesto u Gradskom poglavarstvu, i nuđa suradnju, prije svega srodnim strankama, ali onda čak i srazmjerno rezultatima izbor - svima. Znači, ako to ne prihvaćaju - onda, zašto? Međutim, čini se da su sve ove okolnosti, o kojima je bilo riječi, međunarodne i unutarnje, ipak dovele do sazrijevanja i da će i ta hrvatska demokracija sazrijevati u tom smislu da u njoj prevladaju oni pogledi, koji su u interesu nacionalne suverenosti unutarnjeg razvitka Hrvatske, i osiguranja međunarodnog položaja Hrvatske. A, kakav je utjecaj imal a ta zagrebačka kriza na unutarnje prilike i na međunarodni položaj Hrvatske, mislim da taj utjecaj nije zanemariv, ali nije ni izdaleka onakav kakav su htjeli pridati tom utjecaju i neki unutarnji i međunarodni čimbenici. Uostalom, kad je riječ o primanju u Vijeće Europe, pa i o drugim, gotovo se nije vodilo računa o tome, to su bila samo zanovijetanja. I, u odnosu na pitanje, koje mi je bio postavio gospodin Stržhm, bitni međunarodni čimbenici iz gospodarsko financijskog života vodili su računa o tome kak va je gospodarska situacija, kakva je gospodarska stabilnost Hrvatske, a ne o tome što je sasvim sporedno, kad su imali, jer su morali imati na umu šta se to zbiva u drugim zemljama, koje su već davno, ne samo članice Vijeća Europe, negoli Europske unije, itd. Tako da, kao što rekoh, bit će i toga rješenja, ali bit će u smislu jačanja hrvatske demokracije, a ne slabljenja i destabilizacije hrvatske države.

11. DUBRAVKO HORVATIĆ, "Hrvatsko slovo": Gospodine Predsjedniče, dopustite mi jedan kratak upit. Kada ćete povesti Hrvatsku u Vukovar, što od vas traži i očekuje ne samo ono pučanstvo, koje je iz tog teritorija prognano, nego također ili izbjeglo, bilo prisiljeno izbjeći, nego također sveukupna hrvatska javnost, tj. kada će se konačno u hrvatskom Podunavlju uspostaviti upravno pravni sustav, ustavno pravni zapravo, hrvatske države.

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Vidite, jasno da je uspostava ustavno pravnog poretka na hrvatskom Podunavlju je preostalo pitanje uspostave Hrvatske, suverene hrvatske države. I međunarodni čimbenici, prije svega, Sjedinjenih Američkih Država, zatim, vlade Kontaktne skupine, znači, ostale europske sile, a isto tako i Vijeće sigurnosti, moraju konačno shvatiti opravdanost zahtjeva hrvatskih prognanika za povratak, i opravdanost zahtjeva hrvatske Vlade, hrvatskog državnog vodstva, da se ne može više pomirivati s produžetkom mandata. Prem a dogovoru s generalom Kleinom, u odnosu na one zahtjeve da se mandat produži još na godinu dana, ili 6 mjeseci, itd, hrvatska Vlada i ja osobno smo mu ukazivali da ne može biti ni pod koju cijenu više riječi o takvom podružetku, da mi imamo sada, ne samo zahtjev prognanika i hrvatske javnosti, imamo i Rezoluciju hrvatskog Sabora, da se moraju provesti i izbori i da se mora, da ta Privremena uprava mora predati u ruke hrvatskom ustavno pravnom poretku, vlast, mislim, na tim područjima. General Klein, kao pr ivremeni upravitelj se obvezao da to može učiniti s obzirom na opasnosti koje smo mi ukazivali, ukoliko se ne bi poštivali takvi zahtjevi, da to može učiniti u rano proljeće. Prema tome, iz toga proizlazi da bi to moglo biti u travnju mjesecu. Prema tome, tada će i Hrvatska moći doći u svoj Vukovar, taj simbol borbe, za obranu Hrvatske, za uspostavu i slobodu hrvatske države. Znači, tada ćemo moći doći i na svoje granice na Dunavu, na što nas trajno pozivaju i stihovi naše himne.

TIHOMIR VINKOVIĆ, tajnik Predsjednika Republike za odnose s javnošću: Gospodo, gospođe, hvala lijepo. Gospodine Predsjedniče, hvala lijepo.

PREDSJEDNIK TUĐMAN: Hvala lijepo.