Katkad neizmjerno zaželim, da se pomirim s
neprijateljem, samo da mu zahvalim za dar bola,
kojim me je ranio.
Sve dotle sam se opajala slatkom varkom, da je sve
dobro, što imam i što mi još valja steći.
Al dođe on.
Podlo me ismije. Prevrta i razbaca sve moje blago,
ne znajući ni sam, koliko mi ga je otkrio, te sam
sabrala i s još većom ljubavi pohranila ono, što
je najdragocjenije.
O, hvala ti, neprijatelju, za taj dar bola.
Bez tebe nikad ne bih znala, kolika je vrijednost
onoga, što imam i što mi još valja steći.
