Hrvatski jezik, moj grad
Izgled
- Traženi grad je tvoj jezik.
- Krik majke dok te rađala
- upio si, i mlijeko sa zmijskim
- svlakom , i raspuknuće tla
- kojim si išao, tutanj bujice
- dok je slamala stoljeće
- slušao si; pojao i mučao
- i gromoglasno svoju pečal
- S duše u zvijezde bacao.
- Zora otud umiva li lice.
- Oganj ljuveni otud prži te.
- U njemu ti dom zaštitničkih zidova.
- Ali ti hoćeš kad te štiti
- od kaosa i kad ti čelo
- zaklanja od užasa, samoće,
- i kad te u sjajne ponore vodi
- I kad tobom kao val prolazi
- Bez traga, ti hoćeš riječ,
- Bez pečata i bez krinke,
- Bez ograda i opsada. Blagu
- i odlučnu ruku, zvuk kojim je
- sve počelo. Ali kako? Kako iznad
- vrhunaca, ponad blještavila, ponad
- duše? kad postojiš jedino u njemu.
- I ne trudi se shvatiti sve to.
- Majčinstvo je iznad svega.
- I ptica, i kadulja ljekovita,
- i znani okus meda, žaoka ose.
- Istrajni medvjed, ponos tvoj,
- žežen kamen s tobom su u njemu.
- U njemu možes slobodno disati,
- disati u svakoj riječi, disati sa svime.
- Njime tvoje biće, tvoj narod do
- čela svijetu svijetu doseže iz gusala,
- iz muka i jauka, iz kamena lomnog,
- postaje glasom u kojem čežnja sviće .
- Tako sjedinjeni i osovljeni u hrvatskom
- stoljetnom muku uronjeni u prpošne zore,
- u svitanje koje je ravnoteža tvojem traženom
- gradu. Zora gdje duboke ulice tišine leže
- u svakoj naprslini vidokruga, riječi prešutane.
- Zagazi onamo i čut ćeš jasan tutanj epohe.
- Treba ga samo upiti, žudno, i onda gasan
- od hrvatske jeke s prvim vjetrom razvijati .
- Koji ne uspiju čuti, neće ni shvatiti. Nek' mirno
- svoju oru njivu, nek' blaženi sniju. Tvoj obzor
- žari se u glagolu, koji tutnji, koji ječi, koji smrti
- vraća odjek, koji te na blistave trgove tvog jezika
- izvodi. Pođi, oslušni, romor svjetine ondje ima
- bilo kojim ječi svemir, kojim utišana porađa se
- hrvatska muka, kojim u cvast otvara se ta bol .
- Ondje su tvoje zore i tvoji smiraji, tvoje bilosti.
- Ondje se tvoj traženi grad, otopljeni kristal
- duše slijeva u jedinstven slog, u dugi stisak
- ruke. Ondje i tvoja riječ kao brazda za plugom
- otvara se i porađa s bremenitom hrvatskom fugom.