Historijska čitanka za hrvatsku povijest 46

46. SEOBA SRBA NA ŽUMBERAK G. 1538. I. Ferdinand dodjeljuje privilegij doseljenim Srbima(1).

„Ferdinand, po milosti božjoj uvijek uzvišeni kralj rimski i kralj Njemačke, Ugarske, Česke, Dalmacije, Hrvatske, i Slavonije, i.t.d. kralj i.t.d. Ovom ispravom dajemo na znanje i saopćavamo svima, kojima se upućuje, da nam je naš voljeni plemić Nikola Jurišić, baron Kiseka, nas generalni kapetan(2), javio, kako su neki srpski ili raški kapetani i vojvode odlučili da dođu zajedno s ljudima i licima, koja se nalaze pod njihovom vojvodskom časti, da nam služe i da stalno, odano i nepokolebljivo, vjernošću ostanu i ustraju u našoj službi. Stoga mi želimo, da te srpske ili raške kapetane i vojvode, njihove ljude i lica ili spomenute njihove pripadnike izdašno nagradimo nekim milostivim poklonom kraljevske naklonosti i darezljivosti.

Da bi oni mogli sve to još jače da potvrde djelom, mi im zbog njihove pobožne namjere i stava prema nama i kršćanskoj zajednici dajemo, poklanjamo, ustupamo, podjeljujemo i obećajemo dolje iznešenu povlasticu s oslobađanjem od izvjesnih obaveza, izvjesna prava kao i slobodu, koju, po našem mišljenju, treba obećati, dati, pokloniti i ustuputi, s ovim sadržajem:

Kad sami srpski ili raški kapetani i vojvode, ljudi i naprijed spomenuta lica, koja su njihovi podanici i pripadnici, budu dali vjeru, koja će nam nepokolebljivo služiti, svaka porodica, koja bude stanovala u jednoj kući, pod jednim krovom i na jednom imanju, mora, može i smije u roku od 20 godina bez prekida slobodno živjeti na našem području, u mjestu, koje joj spomenuti generalni kapetan bude odredio, bez ikakvog plaćanja poreza i bilo kakve zakupnine, obrađivati zemlju ili je dati na obradu, primati sav plod i prihod s te zemlje, bez kakve zapreke i protivljenja. Zatim ćemo narediti, da se svakom kapetanu ili vojvodi ovih Srba ili Rašana, koji pod svojim vodstvom ili upravom bude imao 200 ljudi, svake godine dade, isplati i izbroji u novcu od 50 rajnskih forinti, dokle se god bude dobro i vjerno držao i nama služio. Osim toga, štogod oni iz ruku nevjernika i stalnih neprijatelja kršćanske vjere, Turaka, dobiju u svoju vlast i zaplijene, sve ima pripasti samim tim Rašanima izuzevši gradova, trgovišta, utvrđenih gradova, kula, kapetana, istaknutih ličnosti, što sve zadržavamo, da time sami raspolažemo. Uz ovo se ipak dodaje i uvjet: ako budu primali od nas plaću i ako nešto otmu samim nevjernicima, dok su pod takvom našom plaćom, dužni su, pored spomenutog ograničenja, da doznače i predaju našem blagajniku i trećinu takve dobiti ili plijena, jer se nećemo odricati dobiti ni novca, koji nam se od te trećine ustupi.

Mi smo štavise, spremni, da ponovo, kad se pojavi potreba, podijelimo neku povlasticu ili je izmijenimo u prilog i korist samim Srba ili Rašana, kao da otkupimo zarobljenike, ako tko od njih padne u ruke ili u vlast neprijatelja, ili da nagradimo i naročitu blagodat ukažemo onima, koji se povrh ostalih istaknu nekim izvanrednim i pohvalnim pothvatom za kršćansku zajednicu protiv njezinih stalnih neprijatelja, i kad se doista uvjerimo, da spomenuti vojvode, njihovi ljudi i pripadnici rade za naše dobro i dobro cjelokupne kršćanske zajednice, i kad pokažu, kako zaslužuju da uživaju ne samo ovu jednu povlasticu, koja im je dodijeljena, nego da bi im se mogla pokazati i veća blagonaklonost i milost od naše strane i od strane cijelog kršćanstva.

Obavezujemo se i obećajemo, da ćemo se ove naše povlastice čvrsto držati, a zahtijevamo i naređujemo, da se nje svi drže. Ovo potvrđujemo svojeručnim potpisom. U našem gradu Linzu, 5. dana mjeseca septembra, godine gospodnje 1538, naših kraljevina 8., a drugih 12. godine.”

Ferdinand.

Bilješke:

1. U latinskoj pisanoj ispravi upotrebljavaju se dosljedno imena: Serviani seu (ili) Rasciani. 2. Glavni komandant.