Govor Franje Tuđmana u Karlovcu 26. kolovoza 1995.
| Govor Franje Tuđmana u Zagrebu 26. kolovoza 1995. | Govor Franje Tuđmana u Karlovcu 26. kolovoza 1995. autor: Franjo Tuđman |
Govor Franje Tuđmana u Gospiću 26. kolovoza 1995. |
|
|
Hrvatice i Hrvati, dragi gradjani Karlovca!
U ime svojih suradnika, u ime ove slobode koju vam pronosimo, hvala na dobrodoslici. (Pljesak.)
Karlovac je grad kome je u hrvatskoj povijesti zadana posebna zadaca. On je bio na braniku Hrvatske domovine i onda kada su od nje ostali od starog hrvatskog kraljevstva samo ostaci slavnih ostataka, ostaci slavnog hrvatskog kraljevstva. Od turskih vremena i kasnije svih onih nedaca koje smo prozivljavali i u Habsburskoj monarhiji i Jugoslaviji onoj monarhistickoj i onoj socijalistickoj, vi ovdje u Karlovcu bili ste izlozeni pokusaju da se Karlovac srbizira kao i citava Hrvatska. A vi ovdje u karlovcu, kao i citav hrvatski narod zelio je dokazati da Hrvatska moze biti domovina svih onih koji je prihvacaju. Ali na zalost, velik dio srpskog pucanstva nije prihvatio tu Hrvatsku domovinu. Ovdje u Karlovcu vladali su kao i u citavoj Hrvatskoj glavnim elementima hrvatske vlasti u Hrvatskoj. Bilo ih je 60% i ovdje u Karlovcu, cak 68% u policiji, kao i u financijama, kao i u svim vaznim drugim sluzbama.
Kada smo uspostavili slobodnu, nezavisnu, suverenu demokratsku Hrvatsku drzavu pozvali smo Srbe u Hrvatskoj na to da budu lojalni gradjani Hrvatske, da im jamcimo sva ljudska, sva etnicka prava, ali da ne mogu vise vladati Hrvatskom. Oni to nisu prihvatili i podigli su svoju ruku na Hrvatsku drzavu, na hrvatski narod. (Pljesak.)
U jugokomunistickoj agresiji, u agresiji one jugoslavenske armije koja je smatrana trecom ili cetvrtom vojnom silom u Europi, zatim u agresiji citave Srbije koja zajedno sa tom jugoarmijom je naoruzala Srbe u Hrvatskoj zadali su nam teske udarce, ugrozili su demokratsku Hrvatsku drzavu. Imali smo trecinu Hrvatske okupiranu, razorenu, 400 tisuca hrvatskih ljudi i drugih Madjara, Njemaca, Rusina, Slovaka bilo je protjerano iz hrvatskih krajeva.
Samo iz ovih podrucja koja smo sada oslobodili u "Oluji" prognano je 120 tisuca, ovdje u ovom "Vlaku slobode" nalaze se i prognanici, i invalidi naseg domovinskog rata, tu se nalazi majka Kata Soljic, kojoj su cetiri sina poginula u ratu. (Pljesak.)
Tu se nalazi u ovom vlaku i gospodja Miletic, zena od 82 godine koja je pjeske presla sada Velebit da bi se vratila u svoj Lovinac. (Pljesak.)
To je ona Hrvatska koja je patila, koja je krvarila zbog jugokomunisticke i srpske agresije, zbog agresije srpskog pucanstva u Hrvatskoj. Ali Hrvatska je nudjala tim Srbima i ove dane kada smo oslobadjali svoje krajeve da cemo im jamciti i ljudska i etnicka prava ako priznaju tu Hrvatsku drzavu.
Medjutim, oni su se sami odlucili i pred silom nase vojske napustili su Knin, napustili su i Dalmatinsku Zagoru, i Liku i Kordun i Baniju i otisli su. Neka im je sretan put. (Pljesak.)
Nisu htjeli ovu drzavu. Onima koji su ostali ili koji ce se pojedinacno vratiti mi cemo priznati ljudska i gradjanska prava, ali vise nikada nece moci vladati u Hrvatskoj. (Pljesak.)
Niti sluziti onima koji su htjeli vladati Hrvatskom, koji su porobljivali Hrvatsku. Dosli su ispred ili iza osmajlijskih osvajaca pred tri i pol stoljeca. Stavljali su se zatim u sluzbu i Beca i Peste i Beograda, a sada kada smo uspostavili demokratsku Hrvatsku onda su je htjeli oboriti, a kada nisu uspjeli da uniste samostalnu i nezavisnu drzavu Hrvatsku proglasenu 1990. godine onda su se digli na ustanak da se pripoje velikoj Srbiji. I to smo onemogucili. Iako smo im u isto vrijeme, ne samo obecavali, nego i u stvarnosti davali prava, ostavili smo ih u skolama, na Zagrebackom Sveucilistu, u sudovima, i u sudovima ovdje kod vas u Karlovcu, i sada ih ima ja mislim trecinu od 21 suca u Opcinskom i Zupanijskom sudu, sedam Srbina ima i ovdje u Karlovcu, ima ih i u policiji danas, ne vise 68%, ali ih ima 3, 4% koliko im pripada, ima ih u Zagrebackim vrhovnim sudovima, na sveucilistima, u Hrvatskom drzavnom saboru.
Prema tome, nudjali smo im, davali smo im, jamcili smo im gradjanska prava, jamcili smo im etnicka prava, sve to nisu prihvacali njihov najveci dio, otisli su i sada nam svijet neki nerazumni ljudi i u Hrvatskoj i u svijetu predbacuju da mi vrsimo etnicka ciscenja. Ne, i u vrijeme "Oluje" i ja i Hrvatska vlada pozivali smo ih da ostanu. Medjutim, oni su otisli. A, razumije se da u tom ratu koji je bio da ti hrvatski ljudi, tih 120 tisuca Hrvata iz ovih krajeva od Karlovca do Knina nije moglo s pjesmom ulaziti u svoje domove, u svoja razrusena mjesta, nije moglo s pjesmom pozdravljati Srbe koji su razrusili njihove domove, katolicke crkve, skole. Razumije se da je u tom ratu u kojem je opet palo hrvatskih zrtava, da nije moglo biti toga da bude razorena i neka srpska kuca.
Ja osobno kao Predsjednik Hrvatske i hrvatska vlast osudjujemo takve incidente. Pozivali smo hrvatske ljude, da osim ratne borbe koja je neizbjezna da bismo oslobodili hrvatske krajeve da se suzdrze svakih osvetnickih cina.
Ali, draga hrvatska braco i sestre, a i vi u svijetu koji ili ne znate kakva je situacija bila u Hrvatskoj, ili pak ne zelite prihvatiti suverenu Hrvatsku, onda cu vas podsjetiti od biblijskih dana od staroga zavjeta koji je proklamirao nacelo oko za oko, zub za zub, pa i sa svojim novim zavjetom nije uspio, to i takvo ogorcenje ljudi kojima je nanesena nesreca, zlo da se to prevlada na nacin da vise nikada, da onima koji su cinili zlo, da ne bude uzvraceno zlom. Ni jedna drzava u svijetu i najorganiziranije vojske od Sjedinjenih Drzava do Velike Britanije do Izraela nije uspjela sprijeciti da u njihovim ratovima ne bude incidenata, pa nismo mogli ni mi, iako sve incidente koji su se desili osudjujemo i pozivamo hrvatske ljude da se ne osvecuju, da ne unistavaju kuce Srba koji su otisli, jer to je sada hrvatska imovina. (Pljesak.)
Mi moramo smjestiti tih svojih jos uvijek 380 tisuca prognanika i izbjeglica, moramo ih smjestiti u domove, kuce i na imanja koja su ostala, koja su na hrvatskoj zemlji i koja su vlasnistvo hrvatskog naroda i hrvatske drzave. (Pljesak.)
I danas kada je vec oslobodjeno 96% kopnene Hrvatske, a kad je rijec o ukupnom suverenitetu Hrvatske i nad pomorskim dijelom, onda i 97,5% i danas znaci kad hrvatski narod slavi pobjednicki uspjeh svoje demokracije, uspjeh svoje vojske koju smo uspjeli stvoriti u okvirima domovinskog rata, u uvjetima kada je citav svijet bio protiv nas, danas taj hrvatski narod takodjer poziva preostale Srbe da prihvate Hrvatsku drzavu kao svoju domovinu i da ce im zajamciti i nadalje, i ovdje u Karlovcu koji je stradao od njih koji su htjeli osvojiti i ukljuciti u veliku Srbiju i u svim drugim dijelovima da mogu ostati kao gradjani, ali razumije se da vise nikada ne budu mogli sanjati da Karlovac bude Korturovac i da vladaju citavom Hrvatskom. (Pljesak.)
A mi, draga hrvatska braco i sestre, od ovoga dana, dana slobode svih hrvatskih podrucja sredisnje Hrvatske, a uskoro i onog preostalog dijela u istocnoj Slavoniji i Baranji mi se sada posvetimo izgradnji i svoje demokracije, svoga gospodarstva, svoje kulture. Izgradimo svoju Hrvatsku u zemlju srece i blagostanja. Izgradimo svoju Hrvatsku tako da ona bude, ne samo da vise nikada iz nje ne odlaze ljudi hrvatski u sve krajeve i sve zemlje svijeta, nego da se u nju vracaju. Ima u ovom vlaku i onih koji se vracaju.
Bit ce takvih sve vise i bit ce nam Hrvatska zemlja svih sloboda, blagostanja i srece. Neka nam zivi hrvatski Karlovac i nasa vjecna Hrvatska.