Govor Ante Belje

Izvor: http://predsjednik.hr/GovorAnteBelje

GOVOR PREDSJEDNIKA HMI ANTE BELJE NA KOMEMORACIJI PREDSJEDNIKU TUĐMANU

Govor predsjednika Hrvatske matice iseljenika Ante Belje na komemoraciji preminulom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu Ožalošćeni zbore, cijenjena obitelji Tuđman, dragi prijatelji, Dr. Franjo Tuđman, hrvatski povjesničar i državnik, čovjek koji je svojim dijelom ostvario najsvjetlije stranice u trinaeststoljetnoj hrvatskoj povijesti - hrvatsku državu, evo i sam odlazi u povijest. Tajna i veličina uspjeha predsjednika Tuđmana bila je u činjenici da je uz pomoć svojih povijesnih spoznaja uspio prepoznati znakove vremena, uspio ujediniti sve hrvatske državotvorne snage u domovini i svijetu, te da je imao dovoljno hrabrosti, odlučnosti, taktičnosti da taj vjekovni san o neovisnoj, slobodnoj i demokratskoj hrvatskoj državi i ostvari. Znao je dr. Tuđman da se nacionalna politika i borba za neovisnost može voditi jedino s hrvatskim narodom i u hrvatskom narodu, ali je znao i to da ne smije podcijeniti sve domaće i međunarodne čimbenike i okolnostima u kojima smo se našli. Stvaranje jedinstva hrvatskih državotvornih snaga iz cjelokupnog korpusa hrvatskog nacionalnog bića - Hrvata iz Republike Hrvatske, Hrvata iz BiH, te brojnog hrvatskog iseljeništva - bio je preduvjet za uspostavu samostalne hrvatske države. Zbog toga je dr. Tuđman polovicom osamdesetih godina i došao među Hrvate na sjevernoameričkom kontinentu i europskim zemljama, da bi se potom među njih ponovno vraćao u još nekoliko navrata. Namjera dr. Tuđmana bila je ne da ostane među nama u iseljeništvu, nego da nas povede u borbu za demokratsku Hrvatsku; osnovni preduvjet za naš stalni povratak iz iseljeništva u slobodnu Hrvatsku. Tako je Hrvatska od zemlje petstoljetnog iseljavanja po prvi puta u svojoj povijesti postala zemljom u koju se Hrvati vraćaju. Stvaranjem demokratske Hrvatske prestalo je ujedno i postojanje stoljetne hrvatske političke emigracije. Dr. Tuđman je bio čovjek kome je hrvatsko iseljeništvo dalo bezuvjetnu potporu. Znalo je najbolje to iseljeništvo kolika je nesreća ne imati vlastitu državu, te koliko je važno stvoriti državu po mjeri vlastitog naroda i vlastitih nacionalnih interesa. Upravo je u tome i bit odnosa hrvatskog iseljeništva prema predsjedniku Tuđmanu i njegovu djelu. I dok su jedni našega Predsjednika neizmjerno cijenili i poštivali, drugi su prema njemu bili prečesto mnogo više nego politički protivnici, kako oni u Hrvatskoj tako i oni izvan Hrvatske. Nije začuđujuće da je odnos takvih prema predsjedniku Tuđmanu u pravilu bio uvijek istovjetan s njihovim odnosom prema hrvatskoj državi i hrvatskom iseljeništvu. Smrću Predsjednika Tuđmana hrvatski narod kako ovaj u zemlji tako i onaj izvan Hrvatske, gubi nadahnutog i odlučnog vizionara. Njemu u slavu i zahvalnost zavjetujemo da ćemo njegovu slobodnu, samostalnu i demokratsku Hrvatsku nastaviti razvijati na dobrobit budućih hrvatskih naraštaja. Poslije smrti svakog velikog čovjeka i državnika, a posebice kad je riječ o utemeljitelju države, ostaje velika praznina čije će ispunjenje biti sveta zadaća širokog kruga njegovih najbližih suradnika. Bit će to ujedno i najveća hvala predsjedniku Tuđmanu na svemu učinjenom u njegovu uspješnom i plodonosnom životu. Dragi prijatelju i Predsjedniče, hvala Ti na svemu i neka Ti bude laka slobodna hrvatska zemlja za koju si živio i izgarao. Obitelji, rodbini, prijateljima, sljedbenicima i poštovateljima izražavam duboku sućut u ime brojnog hrvatskog iseljeništva razasutog diljem svijeta.