Glosar Starog zavjeta

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Glosar Starog zavjeta

AMEN Hebrejska riječ kakvom je sačuvana u NZ i znači: Istina je, tako je to zaista, ili nek' zaista bude tako! U Ap 3.14 ona služi kao naslov za označiti Krista.

AMORITI SZ označava tako jedno od pučanstava koja su zaposjedala Palestinu i Transjordaniju prije dolaska izraelitskih plemena (Izl 23.23; Dt 2.24; 2 S 21.2; 1 Kr 21.26). Nije uvijek lako distingvirati njih od od Kanaanaca, stanonika zemlje Kanaan (Stv 34.30).

Pored njih SZ spominje katkada i druge narode koji žive u Palestini predizraelitske ere: Hitite (nastanjene od zauzimanja Palestine od nekadašnjeg Hititskog carstva).; Perizite i Hivite (nastanjene u središnjem planinskom masivu) i Jezubite (stanovnike nekadašnjeg Jeruzalema i njegove oblasti). Toj listi određeni odlomci dodaju Girgašite (Dt 7.1; Joz 3.10; 24.11; etc.), katkada također i Amalecite ( Br 13.29) i još neke druge.

ANALI (LJETOPISI) U SZ anali su knjige koje su danas nepoznate osim po naslovu. Među njima su svakako Solomonovi anali (1 kr 11.41), Anali Izraelovih kraljeva (1 Kr 14.19) i Anali kraljeva Judeje (1 Kr 14.29). U njih su redom bilježene odluke i poduhvati kraljeva.

ANĐEO Anđeli su Božji izaslanici ili posebni Božji glasnici (Stv 28.12). Neki odlomci ih predstavljaju kao izvršitelje Božjih odluka (Ps 103.20); Dn grč 13.54, 58). Anđeo Gospodnji na jedan indirektan način indicira intervenciju Boga samog ( usp. Sdc 13.3; 20.22).

APOKALIPSA (6.8; 20.1314) personificira Had (na francuskom je ta imenica u pluralu les Hadès) kao što to čini i za moć smrti.

ARAM - ARAMEJCI Semitsko počanstvo kojem su Izraeliti srodni po patrijarsima (Dt 26.5). Prije Davidovog doba Aramejci su formirali više malih kraljevina na teritoriji sadašnje Sirije (2 S 8.36; 10.6). U vrijeme kraljevstava Judeje i Izraela Aramejci iz Damaska, tijekom jednog stoljeća, bili su najopasniji neprijatelj Izraelovog kraljevstva.

ARKA Hebrejski ima dvije različite riječi za označiti:

a)Nojinu barku (arche de Noé) opisanu u Stv 6.1416;

b)Kovčeg Saveza (arche de Dieu, du Seigneur ili arche saint, ili arche de la *charte). Bijaše to jedan drveni kovčeg opisan u Izl 25.1022, kojeg se moglo nositi uz pomoć greda uvučenih u obruče pričvršćene sa strana. Poklopac, nazvan pomirbeni, služio je u izvjesnim ceremonijama očišćenja (Lv 16.1215). Iznad njega nalazile su se figure *kerubina. Kovčeg je sadržavao posebice Zakon, tj. dvije tablice sa Zakonom (Izl 25.16; 40.20; vidjeti također 1 Kr 8.9; He 9.4). Za nekadašnje Izraelite to je bio tron ili podnožje Božje na zemlji; bio je to dakle znak Božje nazočnosti (Br 10.3336; 1 S 4.38; Ps 132.8).

BAAL Božanstvo kanaanske religije, koje je bilo osuđeno, poput prirode umirati u zimu i ponovno se rađati u proljeće. Pridavala mu se moć činiti polja i stada plodnima. Prakticiranje Baalove religije praćeno je svetim prostituiranjem (Br 25.13), što je bilo žestoko osuđivano od strane *proroka. SZ koristi katkada ime u pluralu Baali (1 Kr 18.18; Jr 2.23). Baal znači vlasnik. Držalo ga se lokalnim vlasnikom nekog izvora, planine, grada. SZ spominje jedan veliki broj lokaliteta s imenima složenim od Baalova imena.

BESKVASNI KRUHOVI Vidjeti *KVAS. U trenutku *Pashe *Židovi su bili dužni ukloniti iz svojih kuća svaki trag dizanog tijesta i tijekom jednog tjedna jesti samo nedignuti kruh (Izl 12.1520; 13.310).

BOGOHULJENJE- BOGOHULITI- BOGOHULNIK - *Židovi suvremeni Isusu smatrali su kao Bogohuljenje svaku riječ prosuđenu uvredljivom po čast Božju. Oslanjajući se na SZ (LV 24.1116) oni su tražili smrtnu kaznu za svakog bogohulnika.

BORAVIŠTE Koristi se u svezi s Bogom, taj termin označava mjesto posvećeno njegovom boravku na zemlji kod svog naroda. To je najprije *svetište koje Izrael nosi sa sobom za vrijeme pustinjskog perioda (Izl 26.13) i koje određeni odlomci imenuju *šatorom susretanja. Poslije naseljavanja izraelitskih plemena u Palestini termin je korišten za označiti svako svetište gdje se sukcesivno smještao *kovčeg Saveza, npr. ono u Silou (Ps 78.60), i češće jeruzalemski Templ (Ps 74.7).

ČIST - ČISTOĆA - OČISTITI - OČIŠĆENJE Za Judaizam suvremen Isusu kao i za SZ jedan čovjek treba biti u stanju čistoće ako hoće biti u zajednici s Bogom i moći, na primjer, sudjelovati u kultu i moliti. Uzroci nečistoće i zaprljanosti bili su brojni: jedenje zabranjene hrane (Lv 11), dodir s mrtvacem (Br 11.1922) ili mnogobošcem (Dj 10.111.18), porođaj (Lv 12.2),bolesti kao što je lepra (Lv 13.3), etc. Nečistoća se uklanjala ritualima purifikacije (očišćenja) (Lv 12.68; 14.132; Mk 7.15; Iv 2.6 etc.).

DAVIDOV GRAD Davidov grad ime je dano tvrđi *Sion, osvojenoj po Davidu od Jebuzita (vidjeti Amoriti), prema 2 S 5.79. Smješten je na brežuljku koji dijeli doline Cedrona i Tiropeona i tvori najstariji dio Jeruzalema.

DAVIDOV SIN Naslov koji je davan od strane *Židova, Isusovog doba, očekivanom *Spasitelju (Mesiji). On proistječe iz obećanja danom kralju Davidu po posredništvu proroka Natana (2 S 7.12, 1416; vidjeti također Jr 23.5; 33.15, 17; Mi 5.1; Ps 8930, 37; 132.11). Prema tom obećanju očekivani kraljspasitelj trebao je biti jedan od potomaka Davidovih.

DONJI KRAJEVI U užem smislu ta apelacija označava regiju brežuljaka između obalne ravnice Mediterana i planina središnje Judeje (Joz 15.33). Izraz je katkada korišten u jednom širem smislu, koji obuhvaća cijelo primorje (Dt 1.7).

ĐAVAO Vidjeti *SOTONA.

EUNUH Hebrejski i grčki izraz tako prevedeni označavaju, u čistom smislu, kastriranog muškarca kojem su istočni kraljevi povjeravali čuvanje harema. Biblija ih često koristi u figurativnom smislu za označiti osobu od kraljevog povjerenja (vidjeti Stv 39.1), visokog službenika ili oficira (2 Kr 24.12).

FARAON Naslov egipatskih kraljeva. NZ aludira bilo na faraona suvremenog Josipu (Dj 7.10, 13; usp. Stv 39; 4142; 45), bilo onog iz Mojsijevog doba (Dj 7.21; Rm 9.17; usp.Izl 2; 9).

HAD Ime mjesta (kraljevstvo sjena) kojim su Grci imenovali boravište mrtvih.


IME Za NZ kao i za SZ ime jedne osobe usko je vezano s osobom samom; do te točke da to ime katkada znači osobu samu (Br 1.2) ili dio te osobe (1 S 25.25), Ta posebnost se aplicira specijalno u ime Gospodovo (vidjeti bilješku uz Izl 3.15): to ime označava Gospoda samog i evocira njegovo prisustvo (Jr 14.9; Ps 20.2, 8). Tako i mjesto koje je Gospod izabrao za ondje staviti svoje ime (Dt 12.5; 2 Kr 23.27) ili nad kojim je zazvano njegovo ime (1 Kr 8.43) označava Templ koji je bio posvećen Gospodu. Ista vrsta izraza je katkada aplicirana, u istom smislu, na Izrael (Dt 28.10; Ezd 63.19; Jr 14.9), ili još na Jeruzalem ( Jr 25.29).

JAMA vidjeti *BORAVIŠTE MRTVIH.

JARAM SZ često spominje taj izraz u simboličnom smislu za označiti ovisnost naroda Izraelovog glede Boga ( Jr 5.5), ili skup obveza koje pritiskuju narod bilo sa strane kralja (1 Kr 12.4), bilo od jedne strane gospodareće sile (Iz 14.25; Jr 27.8; 28.2; etc.).

KALENDAR

A. Mjeseci

U starom Izraelu godina je bila podijeljena na 12 lunarnih mjeseci od po 29 ili 30 dana, s jednim mjesecom koji se tu pridodavao prema potrebi. Sve do smrti kralja Josiasa godina je počinjala u jesen; tad su mjeseci nosili kanaanska imena. Počev od vladavine Jojakima koristi se babilonijski kalendar, koji je godinu započinjao s proljećem. Mjeseci su bili identificirani svojim rednim brojem, kasnije svojim babilonijskim imenom. Najzad pod okupacijom seleucidskih kraljeva (treće stoljeće i početak drugog stoljeća pr.I.K.; vidjeti bilješku uz 1 M 1.8) mjeseci u godini bili su označavani svojim grčkim imenom. Predočena tablica1 dopušta reperirati korespondenciju imena mjeseci u SZ.

B. Blagdani

1) Pasha, blagdan koji potječe iz epohe kad su Izraeliti bili još nomadi ili polunomadi, slavljen je u proljeće (Izl 12.311). Blagdan *beskvasnih kruhova (Izl 12.1720) slijedio je odmah iza Pashe. Odgovarao je početku žetve ječma. SZ često te blagdane predstavlja kao blizne, i tumači ih kao obljetnicu izlaska iz Egipta. Slaveći te blagdane Božji narod je ponovo oživljavao veliko oslobođenje koje je obilježilo početak njegove povijesti. 2) Blagdan žetve (Izl 23.16a) bio je na koncu žetve pšenice, tj. sedam tjedana poslije blagdana beskvasnih kruhova, otkud njegov drugi naziv: blagdan tjedana (sedmica). Slavljen tako pedesetog dana poslije Pashe, on je kasnije primio naziv Pentekost, iz grčkog, (pedeseti), otkud francuska apelacija PentecoÔte; pod tim nazivom spominje se i u NZ. O načinu slavljenja tog blagdana vidjeti Lv 23.1521. Blagdan darovanja prvina (Br 28.26) bio je također jednom komemoracijom *Saveza. 3) Blagdan ubiranja plodova (Izl 23.16b) bio je u jesen nakon jematve i pobiranja maslina i plodova. Bio je nazivan i Blagdanom šatora (Lv 23.34); Dt 16.13) ili bolje Blagdan koliba, jer Izraeliti su ga slavili tijekom osam dana zaredom pod zaklonima od granja. Tradicionalni judaistički tekstovinam kazuju da je taj blagdan bio slavljen dijelom u noći. Stari Izraeliti su ga smatrali za najvažniji od tri velika godišnja hodočasnička blagdana propisana u Izl 23.1416, pa ga i SZ katkad imenuje kao Blagdan Gospodov (Sdc 21.19) ili jednostavno kao blagdan (1 Kr 8.2, 65). Dt 16.1315 opisuje ga kao jedan radosni blagdan zahvalnosti Bogu. Lv 23.43 ga tumači kao komemoraciju boravka Izraelovog u pustinji. 4) Uz ova tri glavna blagdana SZ spominje još tri druga blagdana novijeg podrijetla: Dan velikog Oprosta (YoÔm Kippur): vidjeti Lv 23.2732; Br 29.711. Njegovo slavljenje je detaljno opisano u Lv 16. Blagdan posvećenja (vidjeti Iv 10.22) komemorirao je purifikaciju jeruzalemskog Templa od Jude Makabejca (vidjeti 1 M 4.3659; 2 M 10.6; vidjeti 1.9). Blagdan Purima kojem je podrijetlo objašnjeno u Est 9.2032.

KERUBINI Tajnovita bića često spominjana u SZ, personificirala su katkada olujne oblake (Ps 18.11). Susreće ih se kao čuvare edenskog vrta (Stv 3.24) ili u okruženju Božjem (Ps 18.11; Ez 10.47). Figure *kerubina nadvisivale su *kovčeg Saveza i tvorile jednu vrstu prijestolja Božjeg, drugi su dekorirali jeruzalemski Templ (1 Kr 6.2329).

KOSTRIJET Hebrejski termin ovako preveden označava jednu vrstu grube tkanine koju su nekadašnji Izraeliti nosili oko pasa, do gole kože (2 Kr 6.30), u znak žalosti (Stv 37.34) i velike tuge (Iz 15.3).

KRIST, MESIJA Kraljevi Izraela i *veliki svećenici primali su *pomazanje uljem kao znak svoje nove službe (1 S 10.1; Lv 8.12). To je razlog tituliranju kraljeva naslovom pomazanik (hebrejski MACHIA, transkribirano hrvatski Mesija; ili grčki  (CHRISTOS), transkribirano hrvatski KRIST). U širem smislu naslov Mesije može biti apliciran nekome koga Bog izabere za izvršenje jedne misije (Iz 61.1). U tom smislu je korišten (izuzetno) za puk Izraelov (Ps 105.15), i čak za jednog stranca kao što je kralj Perzijanaca Kir (Iz 45.1).

Naslov Mesija ili Krist bio je prenesen na kralja spasitelja kojem su *Židovi očekivali dolazak na svršetku vremena. NZ donosi svjedočenje ljudi koji su prepoznali tog Krista u osobi Isusa (Mt 16.16).

KRV SZ smatra da je "život jednog stvorenja u krvi" (Lv 17.11). Ovo objašnjava različitu slikovitu upotrebu riječi krv . 1) Krv (prolivena) evocira nasilnu smrt (Br 35.33), ubojstvo ( Sdc 9.24) ili još rat (Ez 5.18). 2) U slučaju ubojstva čovjeka osvetnik krvi (2 S 14.11) jest jedan bliski rođak žrtve; on osobno treba ubiti ubojicu. Sudci koji izriču smrtnu kaznu izražavaju krivicu osuđenog izjavljujući: "Nek' njegova krv padne na njega!" (Lv 20.9, 11, etc.). 3) Izraz proliti krv nedužnog (2 Kr 21.16; 24.4; Iz 59.7, etc.) evocira ubojstvo jednog nedužnog. 4) Krv kao i život, pripada Bogu (zato ju *Židovi ne konzumiraju): Lv 17.12; usp Dj 15.20, 29). Ona predstavlja najvažniji dio jedne *žrtve (Izl 29.12; 30.10; etc.; He 9.7, 1213 etc). Katkad ona označava u širem smislu žrtvu samu. 5) Slikoviti izraz krv grozdova (Stv 49.11; Dt 32.14; Si 39.26), označava grožđani sok, i posebnije vino.

KVASAC Prirodni ferment koji umiješan u krušno tijesto podstiče njegovo nadizanje. Vidjeti *BESKVASNI KRUHOVI.

LEPRA - LEPROZNI Biblija koristi isti termin za označiti, uz "čistu" lepru i druge kožne bolesti (Lv 13.146), i čak mrlje mahovne na odjeći (Lv 13.4759) ili salitre na zidovima.Svaki čovjek označen leproznim bio je smatran *nečistim, tj. bio je isključen iz zajednice: leprozni su morali živjeti izvan gradova i sela, na dobroj udaljenosti (Lv 13.4546; Jb 2.8 i bilješka; Lk17.12). Židovski *zakon zahtijevao je da leproznik bude ustanovljen takvim po jednom *svećeniku i praćen jednim *žrtvovanjem (Lv 14.132; usp. Mt 8.4; Lk 17.14)

LEVITI Kako im i ime sugerira, leviti su bili smatrani potomcima Levija, trećeg Jakovljevog sina (Stv 29.34). Levijevom je plemenu bila rezervirana svećenička služba (Dt10.89). Aaron, Mojsijev brat i predak svećenika (Lv 8), pripadao je Levijevom plemenu (Isl 4.14). U nekim starijim odlomcima SZ ne može se nikako uočiti razlika između svećenika i levita (vidjeti Dt 17.9 i bilješku, i usporediti s Dt 31.9 i 25). Međutim u nekim vremenski bližim odlomcima može se pronaći izraz levit upotrijebljem u užem smislu kao pomoćni svećenik ili svećenički pomoćnik (Br 3.59); 1 Kr 9.2832).

MESIJA Vidjeti *KRIST

MJERE

DULJINA: palac (Jr 52.21): nešto manje od 2 cm. dlan (Izl 25.28): širina dlana, tj.4 palca, otprilike 7,5 cm. pedalj (Izl 28.16): razmak između palca i malog prsta otprilike 2223 cm. lakat (Stv 6.15; Izl 25.10): razmak između lakta i vrhova prstiju, tj. otprilike dva pedlja. Čini se da su vrijednosti lakta varirale u raznim epohama (vidjeti 2 Kron 3.3; Ez 40.5), oko 5255 cm; gomed u Sdc 3.16 nigdje drugdje nije spomenut u SZ. Ne zna se njegova točna vrijednost; 2 M 11.5 ocjenjuje jednu duljinu u skenima, staroj egipatskoj mjeri za duljini koja je vrijedila oko 5 ili 6 km.

SADRŽINA: Mjere sadržine nosile su različita imena prema onome za što su korištene, za suhe tvari (ST) kao zrnevlje, brašno, etc., ili za tečnosti (TT). Ostaje nesigurno točno izražavanje zapremine koju one predstavljaju: homer (ST): kor(TT): cca 450 l. efa (ST): bat (TT): cca 45 l. (Isti termin je preveden s vagan u Dt 25.14 i Za 5.610) sea ili mjera: cca 15 l. omer (ST): desetina (efe): cca 4,5 l. kab (TT): cca 2,5 l. Ovim mjerama može se dodati nekoliko drugih, rjeđe spominjanih: vagan ili trećina (ali ne zna se koje jedinice) u Iz 40.12. hin (TT): sester(cca 7,5 l. log (TT): nešto više od pola litre.

JEDINICE TEŽINE:

Osnovna jedinica je sikal (nešto više od 11 gr.). Njegovi umnošci su: mina (1 Kr 10.17), ekvivalent od 50 sikala, tj. cca 570 gr. Mina spomenuta u Ez 45. ekvivalentna je 60 sikala, cca 680 gr. talenat (Izl 25.39) vrijedi cca 3.000 sikala ili 60 mina (cca 34 kg). Sikal je podijeljen u manje jedinice: beka (Izl 38.26) vrijedi polovici sikla, tj. između 5 i 6 gr. gera (Izl 30.13; Ez 45.12), dvadeseti dio sikla, cca pola grama.


MLADI MJESEC (Neomenija) radi se o blagdanu drugorazredne važnosti, kojeg su Izraeliti biblijske epohe slavili u momentu mjesečeve mijene u mladi mjesec, tj. početkom svakog novog mjeseca lunarnog kalendara (Br 28.1115).

NEBO-NEBESA-NEBESKI (božanski) SZ katkada nebo drži mjestom gdje boravi Bog (Ps 2.4; 11.4) U širem smislu nebo može označavati bića koja nastanjuju Božju domenu (Ps 50.4) i katkada Boga samog ( Ps 78.24; 105.40).

NEČIST - NEČISTOĆA Vidjeti *ČIST

NOVCI Dugo vremena Izraeliti su vrijednost za plaćanje mjerili težinom srebra ili zlata. Cijene su dakle bile izražene u težini srebra ili zlata: sikal, talenat (Stv 23.16); vidjeti MJERE. Monete u užem smislu su spomenute samo u novijim knjigama: Darik perzijska novčana jedinica.

Drahma: stari grčki novac, u srebru Ne 7.6971. Ne zna se da li sikal srebra spomenut u Ne 5.15; 10.33 označava težinu ili novčanu jedinicu. Mina srebra spomenuta u Ezd 2.69, u stvari jest jedna novčana jedinica.

OBREZANJE-OBREZANIK-NEOBREZANIK Obrezanje je prakticirano kod *Židova na novorođenim dječacima jedan tjedan po rođenju (Stv 17.12; Lk 2.21). To je jedna ritualna operacija koja se sastoji u odstranjivanju prepucija. Obrezanje je znak par exellence da je neki čovjek član Izraela, naroda *Saveza (Stv 17). Otud i apelacija obrezanik za označiti *Židove.

OLTAR Oltar mjesto u obliku stola gdje su nuđene *žrtve. Rogovi (Izl 27.2 i bilješka; Ap 9.13) smješteni na četirima gornjim uglovima bili su smatrani najsvetijim dijlovima oltara. U jeruzalemskom Templu su se koristila dva oltara: oltar za holokaust i oltar za mirise (vidjeti* ŽRTVE).

PASHA Pasha jedan od velikih blagdana koji su *Židovi Isusovi suvremenici dolazili slaviti u Jeruzalemu. Ona se događala u proljeće i komemorirala je izlazak iz Egipta (Dt 16.18). Slavljenje Pashe bilo je markirano danima *beskvasnih kruhova (Izl 12.1520; usp. Dj 12.3; 20.6) i obiteljskim objedima tijekom kojih se bijaše jelo pashalno janje (Izl 12.114).

PASTIR Čovjek zadužen voditi stado prema ispaši i bdjeti nad sigurnošću ovaca i koza koje su mu povjerene. U Bibliji taj termin često služi za sliku koja označava vođu naroda Izraelovog (vidjeti na pr. Iz 56.11; Jr 50.6; Ez 37.24; Mt 9.36). SZ katkada kvalificira Boga kao pastira, bilo vodiča i zaštitnika vjernika ( Ps 23.1), bilo kao glavara svojeg naroda (Ps 80.2).

POLOŽITI - RUKE- RUKOPOLAGANJE Rukopolaganje je jedna gesta koja se sastoji u polaganju ruku nekome na glavu. U SZ ta je gesta, prema slučaju imala različita značenja: 1) Vjernik koji nudi jednu žrtvu polaže ruku na glavu žrtvi da pokaže kako je ona ponuđena Bogu (Lv 1.4; 4.4, etc.). Ta gesta ne treba biti pomiješana s polaganjem dviju ruku opisanom u Lv 16.21 (vidjeti bilješku). 2) Prakticirano na jednoj osobi polaganje ruku može biti: a) gesta posvećenja za službu Božju i njegovom narodu (Br 8.10; 27.1823; Dt 34.9), b) gesta blagosiljanja (Stv 48.14).

POMAZANJE - POMAZATI Za vrijeme antičke ceremonije pomazanja (vidjeti *KRIST) prosipalo se sveto ulje na glavu novom kralju ili novom *velikom svećeniku. Ta osoba je od tada bila pomazanik Gospodov. (usp. 1 S 24.7; Za 4.14; Dj 4.27 etc). U slikovitom značenju pomazanik označava čovjeka kojeg je Bog izabrao za jednu misiju spasenja (Lk 4.18).

PONOR U singularu ovaj termin, označava u SZ, jednu ogromnu slatkovodnu masu koju su stari Izraeliti zamišljali smještenu pod zemljom, a koja bi opskrbljivala izvore (Ez 31.4; Ps 78.15). U pluralu on često služi za označiti velike količine slatke (Izl 15.5) ili morske (Iz 63.13; Ps 106.9) vode. POST POSTITI Post se sastoji u suzdržavanju od jela i pića tijekom određenog vremena. Kao Izraeliti iz SZ *Židovi Isusovog vremena prakticiraju post iz religioznih pobuda: htjelo se tako pratiti molitvu ili izraziti jedno poniženje pred Bogom (JL 2.12, 15; Jon 3.59). Post bijaše prakticiran zajednički, npr. u vrijeme Velikog Oprosta (Br 29.711).

POSVETITI POSVEĆENJE Ovi termini su derivirani iz riječi *svet, i njihove nijanse su tijesno srodne s tom riječi. SZ aplicira glagol posvećivati bilo Bogu, bilo ljudima, bilo predmetima ili momentima: 1) Kad je Gospod sam posvećen, to je onda kad je priznat i štovan kao onaj koji je *svet, poseban, tj. Bog (Iz 29.23; vidjeti nešto dalje NZ 1). 2) Ljudi su katkada pozivani posvetiti se, tj. ući u stanje očišćenosti (Izl 19.10, 22). Biti posvećen tada vrijedi gotovo isto što i biti očišćen. (Lv 6.11; 2 Kron 29.5). 3) Najzad stvari ili momenti mogu biti posveceni Bogu (na pr. *šabat, Ne 13.22).

POVELJA To je jedno od imena dano dvjema pločama od kamena na kojima je bio ugraviran dekalog (Izl 31.18). Povelja je predstavljala službeni dokument koji je regulirao svakodnevni život naroda Izraelovog prema načelima *Saveza. Vidjeti *Kovčeg.

PROROKPROROKOVATI - PROROČANSTVO 1) U starim tekstovima hebrejski termin stvoren putem profet (prorok) označava jednog nadahnutom čovjeka, općenito pridruženog drugima za formirati proročku grupu (bandu)(1 S 10.5). 2) Kasnije, na primjer u vrijeme Elija i Elizeja, ti nadahnuti ljudi su označavali proročke sinove (1 Kr 20.35); živjeli su u komunama (2 Kr 4.38); konstituirali milje vjernika Boga Izraelovog, par oposition onima koji su se dali zavesti kanaanskom religijom. 3) U drugim odlomcima (1 Kr 22.56) termin prorok je apliciran službenim osobama koje se konsultira za doznati Božju volju ili stav glede nakog poduhvata; to su profesionalni proroci. 4) SZ katkad označava kao proroka profesionalce iz kanaanske religije (1 Kr 18.19). 5) Korišten općenito u singularu, naslov proroka označava tada jednog čovjeka, u najviše slučajeva samca, koji se predstavlja kao portparol Boga (2 S 7.17) i na kojeg se računa na zauzimanje kod Boga (Stv 20.7; Iz 37.4; Jr 27.18;; 37.3) U tom dvostrukom smislu Mojsije se pojavljuje kao prorok model u Dt 18.15; 34.10. Poruka nekog od proroka bila je sačuvana u biblijskim knjigama koje nose njihovo ime (Izaija, Jeremija, etc.). SZ spominje također nekoliko proročica (Izl 15.20; Sdc 4.4; 2 Kr 22.14). 6) Najzad isti je naslov apliciran i lažnim prorocima, tj. ljudima koji pretendiraju nedolično donijeti jednu poruku od Boga (Jr 28; Ne 6.14). Korespondirajući tim različitim značenjima, hebrejski glagol preveden s prorokovati (djelovati kao prorok) može također dobiti različita značenja ovisno od slučaja: a) biti egzaltiran, pasti u ekstazu (Br 11.25; 1 S 10.2). b) oglašavati Božje naume (1 Kr 22.8; Jr 28.9, etc).

PRVINE U SZ prvine predstavljaju prve plodove jedne žetve; njih se nudilo Bogu u znak zahvalnosti za cjelokupnost te žetve (Izl 34.26; Br. 15.2021; sup Rm 11.16). Biblija koristi taj termin u figurativnom smislu za izraziti ideju da je jedan dio dan ili primljen u avans kao garancija za cjelinu (Dt 21.17.

RASTRGATI ODJEĆU U znak boli ili žalosti za vrijeme jedne nesreće ili u njenom očekivanju, kad se izgovara, npr; skandalozna presuda, stari Izraeliti i Židovi prvog stoljeća trgali su katkada svoju odjeću (Stv 37.34; 2 S 13.19; Jr 36.24; Mt 26.65). Katkada se zadovoljavalo simboličnim trganjem ovratnika gornje odjeće. Lv 21.10 zabranjuje ovaj običaj velikom svećeniku. Druge signifikativne geste istog reda: odjenuti *kostrijet, posipati pepeo ili prašinu po svojoj glavi (Joz 7.6), obrijati sebi kosu ili bradu, činiti sebi ureze po tijelu (Jr 16.6; 41.5, etc.).

RAVNATELJ ZBORA Taj izraz se nalazi na početku 55 psalama. On možda upućuje na zbirku psalama kojom je raspolagao odgovorni za pjevanje u jeruzalemskom Templu.

SAMARIJA - SAMARIJCI (Samaritanci) Vidjeti 2 Kr 17.2441.

SAVEZ Tehnički izraz koji označava svezu koju Bog uspostavlja bilo s čovječanstvom u cjelini u osobi Noe ( Stv 9.917) bilo s jednim čovjekom, kao što je Abraham (Stv 15.18), ili David (Ps 89.45) bilo s narodom Izraelovim (Izl 19.56). Taj savez je uvijek praćen jednim obećanjem, i često potvrđivan jednom *žrtvom (Stv 15.917; Izl 24.38).*Proroci navješćuju da će Bog sklopiti novi savez sa svojim narodom (Jr 31.3134). Prema NZ Isusova smrt uspostavlja taj novi savez i proširuje se na sve ljude (Mt 26.28; provj. Kor 3.6).Ista grčka riječ ima također značenje zavjeta [Testamenta; Oporuke] ( He 9.1617). Izraz Stari Zavjet označava knjige starog saveza, isto kao što Novi Zavjet označava biblijske knjige Novog saveza.

SION U početku, Sion je označavao najstariji dio Jeruzalema (vidjeti *DAVIDOV GRAD). To je postalo poetičko ime Jeruzalema u SZ, posebice kad je opisano kao mjesto koje je Bog odabrao za smjestiti svoje ime. Kći Siona (Iv 12.15, što citira Za 9.9) označava populaciju Jeruzalema.

SOTONA Zajedničko ime hebrejskog podrijetla koje je označavalo tužitelja pred tribunalom (Ps 109;6; usp. Za 3.12;Jb 1.6; Za 3.12). Poslije *Judaizma NZ je tu riječ preuzeo kao prikladno ime koje personificira snage zla. To je istovremeno neprijatelj ljudima i Bogu.

SRCE Riječi koje na hebrejskom i na grčkom označavaju srce prilično rijetko su upotrebljavane u čistom smislu u Bibliji. Ali u slikovitom smislu biblijski jezici ju upotrebljavaju s katkada neuobičajenim nijansama po naš jezik. (u izv. tekstu stoji francuskom nap. prev.). 1) Često riječ srce označava središte čovjeka, mjesto unutarnje i skriveno gdje je čovjekova osobnost, takoreći, koncentrirana (1 S 16.7; Pr 24.12; Mt 12.34; 15.19; 1 Ko 4.5; Ef 1.18). Tada je srce kao nekakav rezime cjelokupnog čovjeka. Tako da izraz u svojim srcima je osjetljivo istoznačan iskazu u svojoj dubini ( na primjer u Rm 2.15). 2) Srce je katkada promatrano kao sjedište osjećanja (1 S 1.8; Iv 16.6), ali također i misli (Mk 2.6, 8; 6.52; Lk 3.15, etc.) i volje (Izl 9.7; Dt 2.30; Rm 10.1; 2 Ko 9.7).

STANKA Prijevod hebrejskog termina na ovakav način dosta je nesiguran. Pretpostavlja se da se radi o indiciranju jednog liturgijskog reda.

STARJEŠINE U Izraelu biblijske epohe starješine bijahu glave obitelji ili klanova, koji zadržavahu vlast u građan skom i religioznom životu. Starješine u istom gradu su formirale jedan savjet odgovoran za ravnanjem mjestom (1 S 11.3) i vršenje pravde (Dt 21.19). One su bile čuvarima tradicija.

SVET - SVETOST Grčka i hebrejska riječ koja se prevodi sa svet ne izražava ideju perfekcije već označava suštinski ono koje pripada Bogu. Prema onome kako je taj termin apliciran samom Bogu ili njegovim stvorovima, on uzima slijedeće nijanse: 1. Bog je kvalificiran svetim za označiti da je posebno, tj. da je Bog (Iz 6.3; Iv 17.11; 1 P 1.15 etc). Katkada je taj termin korišten kao Božji naslov (Iz 1.4; Ps 22.4). 2) Biblija još aplicira adjektiv svet: a) ljudima, za izraziti njihovu izdvojenost za službu Bogu(Izl 19.6; Lv 19.2; Dj 3.21; 1 Ko 7.34 ; Ef 1.4; 5.26°. b) anđelima (Ps 89.6; Dj 10.22), za izraziti ideju da su oni u službi Boga; c) predmetima, kao Templ, za izraziti ideju da su pridržani za službu Bogu(Izl 29.37; Ps 65.5; Dj 6.13; 21.28; 1 Ko 3.17, etc.). Svetost je posebna kvaliteta Boga, njegov božanski karakter (Ps 30.5; 97.12); ona je također kvaliteta jedne osobe ili jednog predmeta koji pripadaju Bogu (1 Sol 3.13; 1 Tm 2.15, etc.).

SVETIŠTE Dvije hebrejske riječi prevedene sa svetište označavaju jedno posvećeno mjesto, namijenjeno i pričuvano za božanstvo (Iz 16.12). U brojnim slučajevima taj termin označava Božji Templ u Jeruzalemu (Ps 20.3). Katkada je korišten, u izvedenom smislu, za označavanje nebeskog Božjeg boravišta (Ps 102.20). U jednom užem smislu svetište označava veliku dvoranu *šatora susretanja ili jeruzalemski Templ, nazivan katkada svetim mjestom (Izl 26.33), gdje je samo svećenicima dopušteno ulaziti i služiti (Izl 28.29, etc.).

ŠABAT Sedmi dan u židovskom tjednu, karakteriziran potpunim prekidom svakog rada (Izl 0.811). Minuciozna pravila preciziraju ono što je bilo zabranjeno činiti tog dana.

ŠATOR SUSRETANJA U vrijeme kad je Izrael još živio u pustinji, šator (susretanj) služio je za sastanak Mojsija i Boga (Izl 33.711). U nekim odlom cima taj šator opisan je kao Božje boravište u sredini svojeg naroda (Izl 29.4246). Katkad je nazivan *šatorom povelje (Br 9.15) ili *boravištem povelje Izl 38.21). U širem smislu termin šator označava katkada jeruzalemski templ, u mjeri u kojoj je shvaćan kao Božje boravište (Ps 15.1; 27.5; 76.3).

TAMJAN Skupocjena smola koju su Izraeliti uvozili iz oblasti Sabe s juga Arabije. Tamjan je korišten za miješanje specijalnog mirisa koji se svakodnevno spaljivalo u čast Bogu (Izl 30.78, 3438; vidjeti

*ŽRTVOVANJA 9) Dim tamjana bio je simbolom molitve (Ps 141.2); vidjeti također bilješku uz Izl 13.21).

TRIJEM U prvo vrijeme taj je termin označavao razne vrste dvorišta koja su okruživala središnju građevinu Templa u Jeruzalemu (i već u *šatoru susretanja). U širem smislu trijem Gospodov može značiti Templ sam.

TRSTIKOVO MORE Trstikovo more je morski rukavac kojeg su Izraeliti prešli pod Mojsijevim vodstvom po izlasku iz Egipta (Izl 13.18; 15.4). Točan mu položaj još nije utvrđen. U skorijim odlomcima trstikovo more poistovjećuje se s Crvenim more, i posebno sa sjevernim njegovim dijelom, zaljevom Suez i Akaba. To tradicionalno tumačenje preuzeto je u NZ (Dj 7.36; He 11.29).

UČITELJI ZAKONA Vidjeti *ZAKONOZNANCI.

UPRLJATI - ZAPRLJANOST Vidjeti *ČIST

VISOKA MJESTA Hebrejski termin ovako preveden označava kultna mjesta na otvorenom, općenito smještena na jednoj uzvisini i još ćešće u blizini grada. U stara vremena Izraeliti su ondje nudili Bogu žrtve (1 S 9.12) 1 Kr 3.4). Ali, većina visokih mjesta služila je kanaanskoj religiji (vidjeti *Baal i Dt 12.27). Njihova upotreba bila je energično pobijana od proroka. U Judeji kraljevi Ezekias i Jozias su se potrudili uništiti ih (2 Kr 18.4; 23.815).

ZEMLJA DUBINA Vidjeti *BORAVIŠTE MRTVIH.

ZLODUH (DEMON) sinonimi: nečisti duh ili samo duh.

ZNAK Jedan znak je indikacija koja dopušta saznati ili prepoznati nesto ili nekoga. SZ označava uvijek čuda kao znakove: to je ono što signalizira Božju intervenciju (Izl 4.8; 7.3; Dt 13.2; Iz 66.19; Ps 65.9, etc.).

ŽRTVA - ŽRTVOVATI Žrtva, suprotno aktuelnom smislu francuske riječi, u biblijskom jeziku, nije jedno skupo odricanje već dar Bogu. Glagol koji znači ponuditi žrtvu katkad je načinjen sa žrtvovati. Stari Izraeliti nudili su tako životinje, urod s polja, ili miris. SZ razlikuje više vrsta žrtava: 1) holokaust, darovana životinja bila je kompletno spaljivana na *oltaru (Lv 1). 2) žrtva za grijehove (Lv 4.15.13) i žrtva naknade (Lv 5.1426), često je teško razlikovati jednu od druge, bila je nuđena u slučaju nenamjerne grješke. Tom gestom grješnik je izražavao svoju želju da mu bude oprošteno od Boga. 3) Žrtve mira ili žrtve pričešćenja (Lv 3) bivale su popraćene jednim objedom. U tijeku istog vjernik, njegova obitelj i njegovi prijatelji jeli su jedan dio žrtve kojoj je svećenik uzeo dio koji pripada Bogu (koji je bio spaljivan na oltaru) i onaj koji je pripadao njemu osobno. 4) Žrtva pohvalnica (Jr 17.26) ili priznavanja (Am 4.5) ili još zahvalnica (Ps 100.1) bila je oblik žrtve mira ponuđene u znak zahvalnosti Bogu. 5) Ponuda je općenito označavala jedan biljni proizvod, prirodan ili pripremljen, od kojeg je jedan dio bio spaljivan na oltaru (Lv 2). 6) Dio žrtve koji koji je bio spaljivan na oltaru bio je često nazivan žrtva paljenica. Katkada je taj izraz označavao cijelu životinju darovanu kao žrtvu. 7) Libacija1 je bila žrtva darovana kao piće, obično vino (Lv 23.13); ona je najčešće pratila darovanje jedne životinje kao žrtve(vidjeti Fe 2.17 i bilješku, ili izraz korišten u figurativnom smislu). 8) U svetom mjestu templa raspoređivalo se na stol od zlata dvanaest darovanih kruhova (Izl 25.30; Lv 24.59) nazvanih katkada posvećeni kruhovi (1 S 21.45); to se obnavljalo svakog šabata. 9) Na oltaru mirisa, smještenom unutar templa, spaljivali su se mirisi ili *tamjan (Izl 30.3438).