Ezekiel (Šarić)/Glava 33.

Izvor: Wikizvor
Ezekiel (Šarić)


1 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:

2 "Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega i kaži im: 'Kad pustim na koju zemlju mač, i narod one zemlje uzme koga između sebe i postavi ga sebi za stražara,

3 I on vidi mad gdje dolazi na zemlju, zatrubi u trubu i opomene narod,

4 I ako tko čuje glas trube, a ne dadne se opomenuti, i mač dođe i pogubi ga: "krv će njegova doći na l glavu njegovu.

5 On je čuo glas trube, a nije se dao opomenuti; krv će njegova doći na njega A onaj je opomenuo i dušu je svoju spasio.

6 Ako li stražar vidi mač gdje dolazi i ne zatrubi u trubu, i narod ne bude opomenut, i mač dođe i pogubi koga između njih, taj će doduše poginuti za svoju krivnju, ali ću krv njegovu iskati iz ruke stražareve.'

7 I ja sam tebe, sine čovječji, postavio stražarem kući Izraelovoj. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opominji ih u moje ime!

8 Kad kažem bezbožniku: "Bezbožniče, moraš poginuti, a ti to ne kažeš, da odvratiš bezbožnika od zla puta njegova, taj će bezbožnik doduše poginuti za svoju krivnju, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.

9 Ako li si opomenuo bezbožnika, da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoju krivnju, a ti si spasio život svoj.

10 A ti, sine čovječji, reci kući Izraelovoj: Ovako ste vi govorili: 'Zlodjela naša i grijehi naši na nama su; zbog njih propadamo. Kako bismo mogli još živjeti?'

11 Reci im: 'Tako bio ja živ, govori svemogući Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa, svoga puta i da živi. Vratite se, vratite se sa zlih putova svojih, jer zašto hoćete umrijeti, kućo Izraelova?'

12 Zato, sine čovječji, reci sinovima naroda svojega: "Pravednost pravednika neće ga spasiti u dan, kad sagriješi, i bezbožnost bezbožnika neće ga upropastiti u dan, kad se vrati od bezbožnosti svoje. Ali i pravednik ne može zbog pravednosti svoje ostati na život u dan, kad sagriješi.

13 Kad obećam pravedniku, da će ostati na životu, i on se osloni na pravednost svoju i učini zlo, neće se više spominjati sva pravednost njegova; zbog grijeha, što ga je učinio, umrijet će.

14 Ako li kažem bezbožniku: "Moraš umrijeti", i on se obrati od grijeha svojega i čini pravo i pravednost,

15 Povrati zalog, vrati oteto, hodi po zapovijedima, Što vode k životu, i više ne čini nepravde, o će ostati na životu i neće umrijeti

16 Svih grijeha njegovih, što ih je počinio, neće se više spominjati; činio je pravo i pravednost; živjet će.

17 Ipak govore sinovi naroda tvojega: "Put Svemogućega nije pravedan. Ali njihov put nije pravedan.

18 Kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i čini nepravdu, umrijet će zbog toga.

19 A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i čini pravo i pravednost, ostat će na životu zbog toga.

20 A vi govorite: "Put Svemogućega nije pravedan." Svakoga ću od vas, kućo Izraelova, suditi po putovima njegovim.

21 U dvanaestoj godini, u desetom mjesecu, peti dan toga mjeseca nakon našega odvođenja dođe k meni jedan bjegunac iz Jerusalema i javi: "Grad je zauzet."

22 A ruka je Gospodnja bila došla na me već prije dolaska bjegunčeva. On je bio otvorio usta moja, prije nego je onaj ujutro došao k meni. Otkako su usta moja bila tada otvorena, nijesam više nikada zanijemio.

23 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:

24 "Sine čovječji! Koji stanuju u ruševinama u zemlji Izraelovoj, govore ovako: "Abraham je bio jedan jedini i dobio je u posjed zemlju. A nas je mnogo, nama je data zemlja u posjed.

25 Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Vi jedete meso s krvlju, podižete oči k idolima svojim i prolijevate krv, i hoćete da uzmete u posjed zemlju?

26 Podupirete se na mač, činite gadove i skvrnite svali ženu drugoga i hoćete da uzmete u posjed zemlju?

27 Ovako im reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Tako ja živ bio! Koji stanuju u ruševinama, popadat će od mača, i tko je vani, dat će se divljim životinjama da ga izjedu, i tko se zadržava u skrovištima i pećinama, od kuge će umrijeti.

28 Zemlju ću učiniti pustinjom i pustoši, i nestat će ponosnog sjaja njezina. Opustjet će gore Izraelove, i nitko više neće prolaziti njima.

29 Tada će oni spoznati, da, sam ja Gospod, kad učinim zemlju pustinjom i pustoši zbog svih gadova njihovih, što su ih počinili.

30 O tebi se, sine čovječji, razgovaraju sinovi naroda tvojega na zidovima i na kućnim vratima i govore među se jedan drugome ovako: 'Dođite i čujte, kakva riječ izađe od Gospoda!'

31 Tada dolaze k tebi listom, sjedaju pred tobom kao narod moj i slušaju riječi tvoje, ali ih ne izvršuju, slatki su u svojim ustima, a srce njihovo ide za nepravednim dobitkom.

32 Eto, ti si im kao kakav umiljat pjevač, koji ima lijep glas i krasno udara u žice. Slušaju riječ tvoje, ali ih ne izvršuju.

33 Ali kad to dođe - a evo dolazi - onda će spoznati, da je bio prorok među njima."


Ezekiel (Šarić)