Ezekiel (Šarić)/Glava 31.
| Ezekiel (Šarić) |
1 U jedanaestoj godini, u trećem mjesecu, prvi dan toga mjeseca dođe mi riječ Gospodnja ovako govoreći:
2 "Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na što si nalik u veličini svojoj?
3 Eto, Asiriji je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenasta lišća, visoka rasta. Vrh mu je dopirao do u oblake.
4 Voda ga je učinila velikim, bezdana ga je uzvisila. Rijeke su njezine tekle oko njegova stabla, i puštala je potoke svoje k svim drvetima poljskim.
5 Zato je rast njegov nadvisio sva drveta poljska. Umnožili se ogranci njegovi, produljile se grane njegove zbog obilne vode, rastao je u širinu.
6 Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice nebeske. Pod ograncima su njegovim svakojake životinje poljske legle mlade svoje.
7 Bio je lijep veličinom svojom s dugim granjem svojim, jer je korijen njegov imao vodu obilnu.
8 Cedri vrtu Božjem uti ga mogli zakloniti. Čempresi sa svojim granama nijesu mu se mogli izjednačiti. Makljeni nijesu imali takve grane kao on. U vrtu Božjem nije se moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti.
9 Učinio sam ga lijepa mnoštvom grana njegovih. Zavidjela su mu sva drveta edenska u vrtu Božjem.
10 Zato ovako veli svemogući Gospod: 'Jer je bio visoka rasta i pružio vrh svoj do u oblake i ohol postao zbog veličine svoje,
11 Zato sam ga dao u ruke najjačemu među narodima Taj će učiniti s njim po mjeri zloće njegove. Odbacio sam ga.
12 Tada su ga posjekli tuđinci, najljući između naroda, i ostavili ga. Na gore i u doline sve popadale su grane njegove. Ogranci su njegovi ležali polomljeni po svim gudurama u zemlji. Svi narodi zemaljski otidoše iz sjene njegove i pustiše ga da leži.
13 Na njemu porušenom nastanile se svakojake ptice nebeske. Na granama njegovim stanovale su svakojake životinje poljske.
14 Nijedno drvo kraj vode da se više ne bi dizalo previsoko u svojemu rastu i vrha svojega da ne bi pružalo do u oblake! Od silnika, što piju vodu, da se više ne bi ni jedan oholio visinom svojom, jer su svi posvećeni smrti, moraju dolje u podzemni svijet, dolje k ljudima, što su sišli u jamu.'
15 Ovako veli svemogući Gospod: 'U lan, kada je sišao u svijet mrtvih, učinio sam da tuguje nad njim bezdana, zaustavio sam rijeke njezine. Silne su vode stale. Zbog njega zaogrnuo sam Libanon u odjeću žalosti. Sva su drveta poljska povenula za njim.
16 Tutnjavom pada njegova stresao sam narode, kad sam ga srušio u svijet mrtvih, k onima, koji su sišli u jamu. Tada su se utješila u svijetu mrtvih sva drveta edenska, najizabranija i najbolja na Libanonu, sva, što su pila vodu.
17 I oni su sišli s njim dolje u svijet mrtvih, k onima, što su pobijeni mačem, i pomoćnici njegovi, što su stanovali u sjeni njegovoj među narodima.
18 S kojim između drveta edenskih mogao si se prispodobiti sjajem i veličinom? A ipak ćeš biti srušen s drvetima edenskim u podzemni svijet. Ležat ćeš usred neobrezanih, s onima, što su pobijeni mačem. To je faraon i sve mnoštvo njegovo; govori svemogući Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |