Evanđelje po Mateju (Šarić)/Glava 8.

← Glava 7.

Evanđelje po Mateju (Šarić)

Glava 9. →

¹ Kad siđe s gore, išlo je za njim veliko mnoštvo naroda.

² Tada dođe jedan gubavac, pade pred njega ničice i zamoli: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."

³ On pruži ruku svoju, dotače ga se i reče: "Hoću, očisti se! I odmah se očisti od gube svoje.

⁴ I reče mu Isus: "Pazi, da ne govoriš nikomu! Nego idi, pokaži se svećeniku i žrtvuj dar, što ga je propisao Mojsije! To neka im služi kao svjedočanstvo!"

⁵ Kad onda dođe u Kafarnaum, pristupi k njemu jedan satnik,

⁶ I zamoli: "Gospodine, sluga moj leži kod kuće uzet i muči se vrlo,"

⁷ On mu reče: "Ja ću doći i ozdravit ću ga."

⁸ Satnik odgovori: "Gospodine, nijesam dostojan, da uđeš pod krov moj; nego samo reci riječ, i ozdravit će sluga moj.

⁹ I ja, premda samo podložnik, reknem jednome od vojnika, koji su poda mnom: 'Idi!' i on ide; drugome: 'Dođi!' i on dođe; i slugi svojemu: 'Učini to!' i on učini!"

¹⁰ Kad je to čuo Isus, začudi se i reče onima, koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh u Izraelu.

¹¹ Ali vam kažem, mnogi će doći od istoka i od zapada i sjedit će za stolom s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.

¹² A djeca kraljevstva bit će izbačeni u tamu. Ondje će biti jauk i škrgut zuba."

¹³ A satniku reče Isus: "Idi; neka ti bude, kako si vjerovao!" U isti čas ozdravi sluga.

¹⁴ Onda dođe Isus u kuću Petrovu. Nađe punicu njegovu gdje leži bolesna od groznice.

¹⁵ Tada je uze za ruku, i pusti je groznica. Ona ustade, i služila mu.

¹⁶ Uveče donesoše mu mnoge opsjednute. On istjera duhove svojom riječju i izliječi sve bolesnike.

¹⁷ Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije, koji veli: "On uzima naše nemoći i nosi naše boli."

¹⁸ Kad vidje Isus veliko mnoštvo naroda oko sebe, dade da se odveze na drugu obalu.

¹⁹ Tada pristupi jedan književnik i reče mu: "Učitelju, hoću da idem za tobom, kamo god ti pođeš."

²⁰ Isus mu reče: "Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda, a Sin čovječji nema gdje da nasloni glavu svoju."

²¹ Drugi, jedan od učenika njegovih, reče mu: "Gospodine, dopusti mi, da najprije otidem i pokopam oca svojega.

²² Isus mu reče: "Hajde za mnom i ostavi, neka mrtvi pokapaju svoje mrtvace!"

²³ Tada uđe u lađicu, i pođoše za njim učenici njegovi.

²⁴ I gle, podiže se silna bura na moru, tako da se je lađica pokrila valovima. A on je spavao.

²⁵ Tada pristupiše učenici njegovi k njemu, probudiše ga i povikaše: "Gospodine, izbavi nas, izgibosmo!"

²⁶ A on im reče: "Što ste tako strašljivi, malovjerni?" Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i postade tišina velika.

²⁷ Puni začudenja rekoše ljudi: "Tko je ipak ovaj? I vjetar i more slušaju ga!"

²⁸ Sad dođe na drugu obalu u gadarenski kraj, dotrčaše mu u susret dva opsjednuta koji su izašli iz grobova kamenitih. Oni su bili tako divlji, da nitko nije mogao ići onim putem.

²⁹ Oni povikaše: "Što mi imamo s tobom, Sine Božji! Jesi li došao ovamo, da nas mučiš prije vremena?"

³⁰ Nedaleko od njih pasao je veliko krdo svinja.

³¹ Zli dusi zamoliše ga: "Ako nas istjeraš daj nam da idemo u krdo svinja."

³² On im reče: "Idite!" Tada izađoše i uđoše u svinje. I gle, cijelo krdo navali niz obronak u more i izginu u vodi.

³³ A Pastiri otrčaše, odoše u grad i propovijedaše sve, i što se je bilo dogodilo opsjednutima

³⁴ Tada izađe sav grad, u susret Isusu. Kad ga vidješe, zamoliše ga, da bi se udaljio iz njihova kraja.

← Glava 7.

Evanđelje po Mateju (Šarić)

Glava 9. →