Prijeđi na sadržaj

Evanđelje po Mateju (Šarić)/Glava 15.

Izvor: Wikizvor
Evanđelje po Mateju (Šarić)


1 Tada pristupiše k Isusu farizeji i književnici iz Jerusalema i zapitaše:

2 "Zašto učenici tvoji prestupaju predaju starih? Oni ne peru ruku svojih prije objeda."

3 On im reče: "Zašto vi sami prestupate zapovijed Božju zbog predaje svoje!

4 Bog je zapovjedio: Poštuj oca i majku! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smrću umre!

5 A vi kažete: 'Tko rekne ocu ili majki: Čim bih ti ja imao pomoći, posvetni je dar,

6 Taj ne treba više štovati oca ili majke.' Tako dokinuste zapovijed Božju zbog predaje svoje.

7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:

8 'Narod ovaj štuje me samo usnama, ali srce je njegovo daleko od mene

9 Uzalud me poštuje, nauka je njegova samo ustanova ljudska.'"

10 Tada dozva narod i reče im: "Slušajte i razumijte:

11 Što ulazi u usta, ne čini čovjeka nečistim, nego što izlazi iz usta, to čini čovjeka nečistim."

12 Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: "Znaš li, da se farizeji uvrijediše, kad čuše taj govor?"

13 On odgovori: "Svaki nasad, što ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit će se.

14 Ostavite ih! Oni su slijepi vođe slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu u jamu."

15 Tada mu reče Petar: "Objasni nam prispodobu ovu!"

16 On reče: "Jeste li i vi još nerazumni?

17 Zar ne uviđate, da sve, što ulazi u usta, ide u želudac i tada se izbacuje?

18 A što dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to čini čovjeka nečistim.

19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljuba, bludnost, krađa, lažno svjedočanstvo, hula na Boga.

20 To čini čovjeka nečistim; a neopranim rukama jesti, to ne čini čovjeka nečistim.

21 Odatle otide Isus dalje i povuče se u kraj Tira i Sidona.

22 Tada dođe žena Kananejka iz onoga kraja i povika: "Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavao."

23 On je ne udostoji nijednom riječi. Tada pristupiše učenici njegovi i zamoliše ga: "Otpusti je, jer viče za nama!"

24 On reče: "Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove."

25 Uto dođe ona, pade pred njega ničice i zamoli: "Gospodine, pomozi mi!"

26 On reče: "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima."

27 "Sigurno, Gospodine", odgovori ona, "ali psići dobiju ipak od mrvica, što padnu sa stola njihovih gospodara".

28 Tada joj reče Isus: "O ženo, velika je vjera tvoja, neka ti bude kako želiš!" Od toga časa bila je zdrava kći njezina.

29 Odatle otide Isus dalje i dođe na Galilejsko more. Popne se na goru i sjede ondje.

30 Tada se skupi oko njega veliko mnoštvo naroda. Oni donesoše sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge mnoge i položiše ih k nogama njegovim. I on ih iscijeli.

31 Kad vidje narod, kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi gledaju, divio se je i slavio je Boga Izraelova.

32 Tada Isus dozva učenike svoje k sebi i reče: "Žao mi je naroda. Već tri dana stoje kod mene i nemaju što jesti. Gladne neću da ih otpustim. Inače bi mogli klonuti na putu."

33 Učenici mu odgovoriše: "Odakle da dobijemo u pustinji toliki kruh, da se nasiti tako veliko mnoštvo?"

34 Isus ih upita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovoriše: "Sedam i nekoliko ribica."

35 Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji

36 Onda uze onih sedam kruhova i ribe, dade hvalu, prelomi ih i dade ih učenicima svojim, a učenici ih dadoše narodu

37 Svi su jeli i nasitili se, dapače od preostalih komada podigoše još sedam košarica punih.

38 Bilo je četiri tisuće muževa, koji su jeli, osim žena i djece.

39 Tada otpusti narod, uđe u lađicu i ode u magadanski kraj.


Evanđelje po Mateju (Šarić)