Na Golgoti je umro - a za kog je izdà'no?
Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo, 5
Što nikad nije više onako zakucalo...
I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skvrni.
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo — dalji! 10
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle — i to je bilo prvo!
U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode — — —
I derala se družba od gadne strasti pjana; 15
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe — Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha! 20
Da, ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!
I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele 25
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledate u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi! 30
I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.
A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže, 35
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.
I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona! 40
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: »Eli! Eli! lamâ azâvtani?!«
