Elegija

← Naslovnica

Elegija autor: Antun Gustav Matoš

Dolje usko, a široko gore —

Vi već znate, to je nova moda,

Prije se je u širinu išlo,

Sad je moda da se sitno hoda:

Desit će se mnogoj mladoj guski

Da će pasti zbog žipona uskih.

Kad je sklisko, netko mora pasti,

Graciozno pasti je u modi;

Zato pazi kad se rodlaš, jer bi

Kakva graba mogla da ti škodi:

Opasno je i na hrpi snijega,

Kad je blizu opasan kolega.

Ne znam jesu l' krive nove mode

što se dečki slabo žene danas,

Mladi ljudi danas svašta vole,

Ali bogme slabo mare za nas,

Govoreći da su samo bene,

Što se danas, na skupoći, žene.

Blago onom kom je sudba slijepa

Punu kesu i bogatstvo dala.

Kad si fina, odgojena, lijepa,

No kad nemaš dosta kapitala,

Ostat ćeš na rosi, jer tek bene

Uzimaju bez miraza žene.

A muškarci? Koji štogod vrijede

Obično su "švarc" i bez filira,

Drugi opet, tikvice nad vodom,

Igraju se lažnih kavalira,

Pa ih ko žurnale naše plijene

Karte, krčme, dugovi i žene.

Civilisti obično se drže

Kao kakvi budući ministri,

Ne znajući da mi dobro znamo

Da su sasvim obični filistri

Što u brak tek onda pasti znadu

želudac kad pokvaren imadu.

Kauciju jer traže oficiri,

Misle da su vrlo — vrlo skupi,

Kao da je ljubav funta mesa

Što se može novcima da kupi.

Ne daj bože da si novcem skupim

Danas-sutra oficira kupim.

Kada gledam kako stvari stoje

Kritično u svakom smislu danas,

Moram reći svakako da zlo je

Za muškarce, a još gore za nas,

Pa bih htjela ja u kloštar iti

Kad ne mogu srednjeg spola biti.

Dolje usko, a široko gore,

Uski žipon sad je moda fina,

No i tome brzo kraj će biti,

I u modu doć će krinolina,

Pa će balon postat gospodična

Što je sada kišobranu slična.

Povratak na vrh stranice.