Prijeđi na sadržaj

Dvanaestoga studenoga 1865.

Izvor: Wikizvor

Dvanaestoga studenoga 1865.
autor: Velimir Gaj

Vidi Izvor. Prvo objavljeno u Danici ilirskoj, Tečaj XIX., Broj 46., od subote, 18. studenoga 1865., str. 361. i 362.


XIV.

DVANAESTOGA STUDENOGA

1865.

PARVA MAGNIS.


SPIRITUS FLAT, UBI VULT.


I po svieta, ke ona vlada,
Valovito od svudjere
Put iztoka, put zapada
Mora od rieka svoj put tjere
Ignj. Gjorgjić. L


      Poviest krije velika čudesa,
Kobna knjiga jada, ponosnosti!
Što kazuju visoka nebesa,
To stvorovi tvore u kreposti.

      Lira sloge zveči tankom zvekom ;5
Udno srdca duboko dopire,
Gdje se hrabrom rodoljubnom jekom
Krepke rieči domovinom šire.

      Slavan sabor čini slavno vieće9
Prema crkvi svetitelja Marka.
Tu se prede predja naše sreće:
Ah, gledajte, da nebude varka!

      Tu se gradi sgrada povjestnice,13
Po izbor su graditelji naši,
Те čuvaju narodnosti lice,
Da se tudje razori, razplaši!

      Naš je narod najveći na svietu;17
On u sebi led i sunce nosi.
Tko nanj mrzi, taj budućnost kletu
U poviesti za sobom zanosi.

      Puste su te naše županije,21
Kano udo slabo i jalovo,
Ako nam se dalje duh nevije
Preko medja na slavenstvo ovo, —

      Koje, snažno, silno, gorostasno,25
Nadjačava svu Evropu tielom;
Dahnite unj duha sunce jasno,
Pa će vladat' po svem svietu bielom!

      То је naša, braćo, domovina,29
Rusi silni, Česi i Poljaci;
Sve je ovo slavska postojbina, —
Š njimi smo mi silni i junaci.

      Slabi dušić pazi zemljam medje;32
Jer se boji hrabro koračiti;
No slobodno oko dalje gledje,
Preko medja na daleko hiti.

      Sakidajte mrene sa očiju,36
Мrene robstva, tiesna samosilja!
U hrabrenih milujte prsiju'
Svih krajeva slavskih divna milja!

      Mi bdijemo na iztoku Slave!40
Nas će prva zraka obasjati,
Ogrijati smrzle naše glave,
Kad se oblak silničtva razvrati,

      Pa kad zora narodnosti pukne,44
Po svem svietu blaga prostre krila,
Kad pošljednja mračna sova ukne,
Kad se sruši svaka crna sila!

      Tu na pragu garave palače,48
Gdje se puši krvavo ognjište,
Gdje pepeo od slobode skače,
Ona vriskom pomoć od nas ište.

      Na lomači skoro sažežena52
Iztočnoga žeravom pitanja,
Bratskom krvlju, strašno! začinjena,
Maglovite smrtne sanke sanja.

      Nješto klapi, na umoru sbori,56
Razciepljenu braću slozi uči
I proročtva velika govori,
Dok joj duša u plamenu buči:

      „Sloga s vami, braćo, svagda bila!60
„Sloga može mene izbaviti,
„Ako sam vam na tom svietu mila;
„Sloga hoće taj dvor razoriti, –

      „Gdje sam jadna, tužna, zatvorena,64
„Mučenica, uznica, sirota –
„I na ražanj žarki udarena
„Vladalačkih pakostnih pohota.

      „Gorim evo; tinjam i nestajem ...68
„O Slaveni, sloboda vam gori
„I propada vašim naraštajem
„U iztočnih ovih crnih dvori'!

      „Razorite ove grješne dvore,72
„Ostavite sve tudjinske misli!
„Slaveni su, gdje slavski govore,
„I na Savi i na hrloj Visli.

      „Sačuvajte otačke svojine!76
„Nešurujte s vuhvami, s tudjinci!
„Sve slavenstvo hram je domovine,
„Svećenici, sdruženi Slovinci.

      „Zidine su najveće zapreke.80
„Gdje je Slava, tu je sabornica.
„Sveslavenske rodoljubne jeke
„Neka kupi knjiga-povjestnica!

      „Pravda neka svjetske sve sinove84
„Liepo pazi, sluša, podpomaže,
„Koji slovo o slobodi slove;
„S pravdom samo jednakost se slaže!“

      Tako sbori ovdje na iztoku88
Zasužnjena sloboda presveta.
Komu suza neblista u oku
Na zločinstva tudja i prokleta?

      Izbavite slavensku slobodu92
I vi, sinci ove kraljevine,
Da procvjeta u nesrećnu rodu
Bielo cvieće srećne domovine!

      Poviest krije velika čudesa,96
Kobna knjiga jada, ponosnosti!
Što kazuju visoka nebesa,
To stvorovi tvore u kreposti.


٭


      U tom sboru slavno neka sieva,100
Kano zviezda na prejasnu čelu, –
Neka duše sdružene razgrieva
Duh slavenski u slovu i djelu!

      Da se poviest savršena rodi,104
Te sazida sveslavenstvu kuća,
Tvrda kuća i zlatnoj slobodi, –
Nek je tvoja, sboru, briga vruća!

      Jer, kad radiš i manje poslove,108
Svagda gledaj na svrhe velike!
Ta, vršeći i manje trudove,
Vječnost gradi savršenstvu dike!

      Kako bomba žarka, ubojita112
Tmastim nebom opisuje kolo,
Te se vrti, na zidine hita
Omjereno, strašno, hrabro, 'holo;

      Potom pada – kano oro suri,116
Što po zemlji udara krilima,
Pa se silno prema plienu žuri,
Te ga hvata, davi i uzima:

      Tako neka narodna besjeda120
Protivnika vreba i obara!
Od nje napried neka svaki preda,
Kano slama od ognjena žara!

      Sviet upire oči na ta djela,124
Što bivaju tu za crkvom Marka.
Da vam bude duša čista biela,
Оprez, — braćo, da nebude varka!
 



Izvor

[uredi]
  • Velimir Gaj, Lira : različne pjesme, Knjiga I., Tisak Narodne tiskarnice, Naklada piščeva, 1870., obraz. 87. — 92., naslov tako naveden na obrazu 322. (rabljeno nazivlje iz izvornika autorova djela).