Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 7.

Izvor: Wikizvor
Druga knjiga o kraljevima (Šarić)


1 A Elišej navijesti: "Čujte riječ Gospodnju! Ovako veli Gospod, Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti jedna mjera bijeloga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenoga brašna za šekel."

2 Dvorski činovnik, na čiju se ruku naslanjao kralj, odgovori čovjeku Božjemu: "I kad bi Gospod načinio okna na nebu, kako bi se moglo tako što dogoditi?" A onaj odgovori: "Vidjet ćeš svojim očima, ali ga nećeš jesti."

3 A bila su izvan gradskih vrata četiri čovjeka gubava. Oni rekoše jedan drugomu: "Što ćemo ovdje stajati, dok umremo?

4 Ako odemo u grad, gdje je glad, umrijet ćemo tamo. A ostanemo li ovdje, umrijet ćemo ovdje. Zato hajde da odemo u tabor Sirijaca! Ako nas ostave u životu, ostat ćemo u životu; ako nas pogube, pa umrijet ćemo."

5 Oni se dakle u sumrak podigoše, da zapute u tabor Sirijaca. Dođoše do kraja tabora sirijskoga. Ali nije bilo nigdje nikoga.

6 Gospod je naime bio učinio, da se u taboru Sirijaca čuje lupa kola i konja i buka velike vojske, tako da je govorio jedan drugomu: "Sigurno je kralj Izraelov proti nama najmio kraljeve hitejske i kraljeve egipatske, da udare na nas."

7 Zato su se a sumrak bili podigli i pobjegli. Svoje šatore, svoje konje i magarce, sav tabor, kao što je bio, bili su ostavili i pobjegli, da spase život svoj.

8 Kad oni gubavci bili došli na drugi kraj tabora, uđoše u jedan šator, najedoše se i napiše se, uzeše sa sobom tamo srebro, zlato; haljine i otidoše da to skriju. Onda se vratiše natrag i uđoše u drugi šator. I ovaj oplijeniše i odoše opet da to skriju.

9 Tada rekoše među sobom "Ne smijemo činiti tako. Današnji je dan, dan radosne vijesti. Ako šutimo i do sutra rano čekamo, bit ćemo krivi. Zato hajde da idemo i da to javimo u palači kraljevskoj!"

10 Podigoše se dakle, dozvaše vratare gradske i rekoše im: "Dođosmo u tabor Sirijaca. Ali tamo nije bilo nikoga vidjeti ni čuti, samo povezani konji i magarci, i šatori, kako su bili prije."

11 Vratari gradski iskazaše to glasno, i to se javi unutri u palači kraljevskoj.

12 Kralj se diže još u noći i reče slugama svojim: "Reći ću vam, što hoće Sirijci da učine s nama: Oni znadu, da gladujemo. Zato ostaviše tabor, da se skriju u slobodnu polju, a misle: Kad izađu iz grada, pohvatat ćemo ih žive i provalit ćemo u grad."

13 A jedan od sluga njegovih predloži: "Neka se ipak uzme pet od konja, što su još preostali - to je sve što je ostalo u svemu mnoštvu Izraelovu, a druge izjedoše - pa da ih pošljemo i izvidimo!"

14 Uzeše dakle dvoja kola s konjima, i kralj ih posla za vojskom sirijskom i zapovjedi: "Idite, izvidite!"

15 Oni otidoše za njima do Jordana. Sav je put bio pokriven haljinama i oružjem, što su ih bili pobacali Sirijci na svojemu bijegu. Tada se vratiše poslanici i javiše kralju.

16 I narod izađe i oplijeni tabor sirijski. Jedna mjera bijeloga brašna bila je za šekel i dvije mjere ječmenoga brašna za šekel, kao Što je bio unaprijed rekao Gospod.

17 Kralj je bio postavio na vrata onoga dvorskog činovnika, na čiju se je ruku naslanjao. Pritom ga narod izgazi na vratima. On umrije, kao što je bio unaprijed rekao čovjek Božji, kad je bio kralj došao k njemu.

18 Kad naime čovjek Božji reče kralju: "Dvije mjere ječmenoga brašna bit će sutra u ovo doba na vratima Samarije za šekel, a jedna mjere bijeloga brašna također za šekel",

19 Dvorski činovnik bio je odgovorio čovjeku Božjemu: "I kad bi Gospod načinio okna na nebu, kako bi se moglo tako što dogoditi?" A onaj mu je bio odgovorio: "Vidjet ćeš svojim očima, ali ga nećeš Jesti."

20 I tako se dogodi: narod ga izgazi na vratima, te umrije.


Druga knjiga o kraljevima (Šarić)