Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 25.
Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava . →
|
1 U devetoj godini njegova vladanja, u desetom mjesecu, desetoga dana u mjesecu, pođe Nebukadnezar, kralj babilonski, sa svojom cijelom vojskom proti Jerusalemu i opkoli ga. Načiniše opkope oko njega.
2 Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine kraljevanja Zedekijina.
3 Devetoga dana u mjesecu bila je glad u gradu postala tako teška, da narod zemlje nije više imao što jesti.
4 Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici svi pobjegoše noću na vrata između dva zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su držali grad opkoljen. A kralj okrenu prema ravnici jordanskoj.
5 Ali čete kaldejske potjeraše kralja i stigoše ga u polju jerihonskom, izakako ga je bila ostavila sva vojska njegova i razbježala se.
6 Uhvatiše kralja i dovedoše ga kralju babilonskomu u Riblu. Taj mu izreče presudu.
7 Sinove Zedekijine poklaše na njegove oči, Zedekiju on oslijepi i stavi ga u okove. Tako ga odvedoše u Babilon.
8 Sedmoga dana petoga mjeseca, to jest u devetnaestoj godini kraljevanja Nebukadnezara, kralja babilonskoga, dođe u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga kralja babilonskoga,
9 I popali hram Gospodnji i palaču kraljevsku i sve kuće u Jerusalemu. Sve znamenitije zgrade dade popaliti.
10 Zidove su razaraše sve čete kaldejske, što su stajale pod zapovjednikom tjelesne straže.
11 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u Babilon ostatak naroda, što je još bio preostao u gradu, tako isto prebjege, što su bili prebjegli kralju babilonskom, i ostatak zanatlija.
12 Od malih ljudi u zemlji ostavi zapovjednik tjelesne straže jedan dio kao vinogradare i seljake.
13 Stupove mjedene u hramu Gospodnjem, podnožja i more mjedeno u hramu Gospodnjem razbiše Kaldejci i mjed od njih uzeše sa sobom u Babilon.
14 I lonce, lopate, noževe, vrčeve, sve posuđe mjedeno, kojim se obavljala služba, uzeše sa sobom.
15 I tavice i škropionice, što su bile ili posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže.
16 Obadva stupa, jedno more i podnožja, što ih je Salomon bio dao načiniti za hram Gospodnji, mjedi svega toga posuđa nije bilo mjere.
17 Jedan stup bio je visok osamnaest lakata. Odozgo na njemu bilo je oglavlje mjedeno. Oglavlje bilo je visoko tri lakta. Pletenice sa šipcima ovijalo se okolo oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup s pletenicom.
18 Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugog svećenika Sefaniju i tri vratara.
19 Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i pet ljudi iz bliže okoline kraljeve, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu, i šezdeset ljudi iz naroda zemlje, koji se nađoše u gradu.
20 Ove dakle uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu kralju babilonskomu.
21 A kralj babilonski dade ih pogubiti u Ribli u zemlji Hamatu. Tako on odvede Judu iz zavičajne zemlje njegove.
22 Nad narodom, koji je bio ostao u zemlji Judinoj, i koji ostavi Nebukadnezar, kralj babilonski, postavi on Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova.
23 I kad čuše vojni zapovjednici i ljudi njihovi, da je kralj babilonski postavio Gedaliju, dođoše sa svojim ljudima Gedaliji u Mispu: Išmael, sin Netanijin, Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov iz Netofe, i Jaazanija, sin Maakatov.
24 Gedalija se zakle njima i ljudima njihovim i reče im: "Ne bojte se Kaldejaca; ostanite u zemlji i budite podložni kralju babilonskomu! Onda će vam biti dobro!"
25 Ali u sedmom mjesecu dođe Išmael, sin Netanijin, unuk Elišamin, roda kraljevskoga, i deset ljudi s njim. Oni ubiše Gedaliju s Judejcima i Kaldejcima, što su bili s njim u Mispi.
26 Tada se podiže sav narod, malo i veliko, s vojnim zapovjednicima i otide u Egipat, jer se pobojaše Kaldeja.
27 U trideset sedmoj godini, otkako se odvede Jojakin, kralj Judin, u dvanaestom mjesecu, dvadeset sedmoga dana u mjesecu Evil-Merodak, kralj babilonski, u godini svojega nastupa vlade pomilova Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice.
28 On se razgovori prijateljski s njim i namjesti mu prijestolje više prijestolja drugih kraljeva, koji se nađoše kod njega u Babilonu.
29 Smio je skinuti sa sebe haljine tamničke i svagda kod njega jesti, dokle je živio.
30 Njegovo uzdržavanje, što je bilo trajno, davalo mu se od kralja iz dana u dan, dokle je god živio.
Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava . →
|